Pohvalno je da posljednji pije onaj ko druge služi pićem

Musaid

 

  1. Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko druge poslužuje pićem, treba zadnji da se napije.” Tirmizi i kaže da je hasen-sahih.

Dokumentacija hadisa

Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Tirmizi, 1894, i Ibn Madža, 3434. Ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi bilježi i Muslim, 681, u sklopu dugog hadisa u kojem se pripovijeda o događaju kada su ashabi, radijallahu anhum, za vrijeme nekog putovanja prespavali sabah-namaz

Propisi, pouke i poruke

– Lijepo je i pohvalno da onaj ko druge poslužuje vodom, mlijekom ili nekim drugim pićem, postupa na isti način kako po običaju postupa i onaj ko drugima dijeli hranu, poput mesa, voća ili nečeg sličnog, tj. da prvo podijeli svima drugima a da on bude zadnji koji će kušati tu hranu ili piće.

– Onaj ko na sebe preuzme neku obavezu koja se tiče muslimana, takav je obavezan da im bude od koristi, da ih štiti od onoga što bi im moglo naštetiti ili im nanijeti neprijatnost, i dužan je da više pažnje pridaje njihovoj dobrobiti od one koju posvećuje ličnoj dobrobiti.

– U hadisu je pojašnjena istinska požrtvovanost i davanje prednosti drugima nad samim sobom, jer u ovakvim i sličnim situacijama ljudska duša žudi i teži ka ličnoj koristi, pa ako joj se čovjek odupre i postupi na opisani način, takav gest, bez sumnje, upućuje na krajnju nesebičnost pojedinca i njegovo preferiranje tuđe koristi nad ličnom.

– Hadis ukazuje na neophodnost navikavanja duše na strpljivost i poniznost prema drugima.

Poglavlje stotinu šesnaesto

DOZVOLJENO JE PITI IZ SVIH ČISTIH POSUDA, OSIM ONIH KOJE SU IZRAĐENE OD ZLATA ILI SREBRA, DOZVOLJENO JE PITI NA NAČIN DA SE VODA USTIMA DIREKTNO UZIMA IZ RIJEKE ILI SLIČNO, BEZ KORIŠTENJA POSUDE ILI RUKE, A STROGO JE ZABRANJENO KORISTITI ZLATNO I SREBRENO POSUĐE, BEZ OBZIRA UPOTREBLJAVALO SE ONO ZA JELO, PIĆE, PRANJE, ILI ZA BILO KOJI DRUGI VID UPOTREBE

  1. Enes, radijallahu anhu, pripovijeda: “Nastupilo je vrijeme namaza[1] pa su se oni čije su kuće bile blizu zaputili svojim porodicama (da uzmu abdest), a jedna je skupina ostala. Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesena je omanja kamena posuda s vodom u koju ni svoju šaku nije mogao ispružiti. Međutim, svi prisutni iz nje uzeše abdest.” “A koliko vas je bilo?”, upitaše Enesa, a on odgovori: “Više od osamdeset.” Muttefekun alejhi. Ovo je Buharijeva verzija.

U predaji koju bilježi Muslim navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio da mu donesu posudu s vodom, pa su mu donijeli široku i prostranu posudu u kojoj je bilo nešto malo vode, nakon čega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje prste stavio u tu posudu. Enes kazuje: “Gledao sam kako voda izvire između njegovih prstiju i smatram da je njome uzelo abdest između sedamdeset i osamdeset ljudi.”

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 1/301. Drugu predaju bilježe Buhari, Fethul-Bari, 1/271, i Muslim, 2279.

Propisi, pouke i poruke

– Hadis ukazuje na jednu od mnogobrojnih mudžiza[2] Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se ogleda u izviranju vode između njegovih prstiju.

– Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svojim su očima posmatrali to veliko čudo koje je njihova srca ispunilo spokojstvom i smirajem.

– Kada nastupi vrijeme namaza, potrebno je potražiti vodu za abdest. U jednoj  predaji navodi se da je (Enes) rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kada je nastupilo vrijeme ikindija-namaza, a ljudi su počeli tražiti vodu za abdest i nisu je našli…”

– Dozvoljeno je abdest i gusul uzimati kako iz kamene tako i iz drvene posude.

– Količina vode koja je potrebna za uzimanje abdesta nije precizno određena, jer su ashabi, radijallahu anhum, zahvatali vodu iz dotične posude i nisu mjerili njenu količinu. Naravno, treba voditi računa o tome da prilikom korištenja vode za abdest ne bude bespotrebnog prolijevanja i rasipanja.

  1. Od Abdullaha b. Zejda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo mu iznijeli vode u bakrenoj zdjelici, pa je iz nje uzeo abdest.” Buhari.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 1/302.

Propisi, pouke i poruke

– Dozvoljeno je uzimati abdest i gusul iz bakrenih posuda.

  1. Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa svojim prijateljem[3] otišao kod jednog ensarije, pa mu je rekao: “Ako imaš vode koja je u mješini odstojala ove noći (kako bi bila što hladnija), napoji nas s njom, a ako nemaš, mi ćemo se direktno svojim ustima napiti (iz ovoga kanala)…”[4] Buhari.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 10/75.

Manje poznata značenja

mi ćemo se direktno svojim ustima napiti – odnosno, pri tome nećemo koristiti nikakvu zdjelu, niti svoje ruke.

Propisi, pouke i poruke

– Dozvoljeno je piti hladnu vodu u vrelom ljetnom danu, jer je s tom namjerom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i tražio vodu koja je prenoćila, želeći da bude što hladnija. Hladna i svježa voda svakako je jedna od velikih Allahovih blagodati koju je podario Svojim robovima.[5]

– Dozvoljeno je da čovjek ostatak tečnosti koju je pio dadne nekom drugom da se napije, ali ako mu na takav način neće nanijeti nikakvu štetu niti zlo.

– Iz hadisa se vidi koliko su ashabi, radijallahu anhum, bili privrženi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, slijedili su ga u stopu i od njega se nisu rastavljali. Pogađalo ih je ono što je pogađalo i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i njega je pogađalo ono što je pogađalo njih.

– Dozvoljeno je piti mlijeko pomiješano s vodom, jer ostatak hadisa na to upućuje. Naime, ovaj ensarija pomuzao je jednu od svojih ovaca te to mlijeko pomiješao s vodom, i onda time počastio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog druga. Međutim, kada se mlijeko prodaje, onda ga ni u kojem slučaju nije dozvoljeno miješati s vodom jer se to ubraja u prevaru.

  1. Od Huzejfe, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je (upotrebu) svile i brokata, i da pijemo iz zlatnih i srebrenih posuda, a onda je rekao: ‘Sve to pripada njima (nevjernicima) na ovom svijetu, a vama će pripasti na budućem.’” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/94, i Muslim, 2067.

Manje poznata značenja

brokat – tkanina od teške svile, bogatog tkanja.

Propisi, pouke i poruke

– Upotreba svile i brokata obilježje je nevjernika i oni ih koriste za izradu odjeće. To je njihova privilegija na ovom prolaznom svijetu, ali zato na budućem, vječnom svijetu, oni u tome neće imati nikakvog udjela.

– Nošnja nevjernika i njihov način oblačenja razlikuje se od nošnje vjernika. Odjeća nevjernika karakteristična je i prepoznatljiva po raskoši, glamuru, oholosti i hvalisanju, što nije slučaj s odjećom vjernika.

– Vjernici smiju uživati u svemu onome što im je Uzvišeni Allah dozvolio, ali se nikako ne smiju približavati onome što je On zabranio, jer u haramu nema istinskog užitka.

– Strogo je zabranjeno piti i jesti iz zlatnog i srebrenog posuđa. Onaj ko tako postupa, poistovjećuje se s narodima na koje se Allah rasrdio i koji su svjesno izmijenili Allahov zakon.

– Oni koji se povinuju Allahovim i Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, naredbama obradovani su radosnom viješću da će ući u Džennet i da će u njemu imati ono što im je bilo zabranjeno na dunjaluku.

  1. Od Ummu Seleme, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U stomaku onoga ko pije iz srebrenih posuda, glogotat će vatra džehennemska.” Muttefekun alejhi.

U Muslimovom predanju navodi se: “Uistinu, onaj ko bude jeo ili pio iz srebrenih ili zlatnih posuda…”, a isto tako, u drugoj Muslimovoj predaji bilježi se: “Ko se napije iz srebrene ili zlatne posude, takvome će u stomaku glogotati džehennemska vatra.”

Dokumentacija hadisa

Prvi hadis bilježe Buhari, Fethul-Bari, 10/96, i Muslim, 2065, a drugi samo Muslim, 2065 i 2.

Manje poznata značenja

glogotati – u arapskom jeziku ovaj se izraz odnosi na zvuk kojim se iz dubine grkljana oglašava deva kada se uznemiri i uskomeša (kaže se ričući grgoće), a nalikuje i zvuku koji proizvode žvale u ustima konja.

Propisi, pouke i poruke

– Zabranjeno je upotrebljavati zlato i srebro za izradu posuđa.

– Onaj ko bude koristio zlatno i srebreno posuđe zaslužuje kaznu u Džehennemu.

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

______________

 

[1] Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, kaže da se radilo o ikindija-namazu. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 1/301. (op. prev.)

[2] Mudžiza je čudno, nadnaravno djelo koje, Allahovom voljom i Njegovim dopuštenjem, mogu učiniti Njegovi poslanici. (op. prev.)

[3] Bio je to Ebu Bekr, radijallahu anhu. Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 10/77. (op. prev.)

[4] Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, ovdje nije citirao cijeli hadis, već smo njegov početak. Da bi se bolje razumjelo njegovo značenje, navest ćemo ostatak hadisa u kojem se dalje navodi: “…a čovjek je navodio vodu kroz svoj baštu (želeći njome zalijevati drveće u njoj). Čovjek tada reče: ‘Allahov Poslaniče, imam vode koja je prenoćila!’, pa se zaputio ka svojoj kolibici od pruća. Nasuo je vodu u zdjelu, a zatim u tu zdjelu namuzao ovčijeg mlijeka, pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napio iz nje, a zatim i čovjek koji je došao s njim.” Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio se direktno napiti iz jarka kroz koji je tekla voda s kojom je ovaj čovjek zalijevao svoje palme, bez korištenja ikakve posude ili zdjele. (op. prev.)

[5] Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu, prva od svih blagodati za koje će čovjek biti upitan i za koje će polagati račun na Sudnjem danu jeste da će mu biti rečeno: ‘Zar tvoje tijelo nismo zdravim učinili i zar te vodom hladnom nismo napojili?’” Bilježi ga Tirmizi, Sunen, br. 3358, i drugi. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u Silsiletul-ehadis es-sahiha, br. 539. (op. prev.)

Share This Article
Leave a comment