Pohvalno je riječima “jerhamukellah” nazdraviti onome ko kihne pa se Allahu zahvali riječima “elhamdulillah”

Musaid

 

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu Allah voli kihanje, a mrzi (ne voli) zijevanje, pa kada neko od vas kihne i na tome se zahvali Uzvišenom Allahu riječima ‘elhamdulillah’, svaki onaj musliman koji ga je čuo, obavezan je da mu nazdravi riječima ‘jerhamukellah’ (Allah ti se smilovao). Što se tiče zijevanja, ono dolazi od šejtana, pa kada se nekome od vas bude zijevalo, neka mu se suprotstavi koliko može, jer kada neko od vas zijeva, šejtan mu se smije.” Buhari.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 10/607.

Propisi, pouke i poruke

– Iz hadisa saznajemo da Uzvišeni Allah voli kihanje, a mrzi zijevanje.

– Ovaj hadis potvrđuje dva Allahova svojstva, a to su ljubav i mržnja. Ova svojstva imaju status i propis svih ostalih Allahovih atributa pa se prema njima tako treba i odnositi, o čemu smo prethodno već govorili.

– Pohvalno je riječima “jerhamukellah nazdraviti onome ko je kihnuo, i to treba učiniti odmah nakon što kihne.

– Ukoliko osoba kihne i ne zahvali se Allahu riječima “elhamdulillah”, tada joj ne treba ni nazdraviti.

– Legitimno je da čovjek riječima “jerhamukellah” nazdravi onome ko kihne i zahvali se Allahu, ali samo onda kada ga lično čuje kako je kihnuo i kako se zahvalio Allahu. Ukoliko, međutim, čuje nekoga drugog kako je nazdravio nekom čovjeku nakon što je on kihnuo, ali on lično nije čuo njegovo kihanje ni njegovu zahvalu Allahu, onda mu on neće ni nazdraviti.

– Svako će ponaosob nazdraviti osobi koja kihne pa se zahvali Allahu, i to je farz ajn, tj. pojedinačna obaveza svakog muslimana.

– Šejtan kroz zijevanje nastoji djelovati na ljude, te ih tako učiniti lijenim i tromim, kako bi im postalo mrsko obavljati ibadete i kako ne bi bili aktivni na tom polju.

– Svaka vrsta zijevanja dolazi od šejtana, pa kada se čovjeku zijeva, obaveza mu je da se suzdrži koliko je god to u mogućnosti.

– Šejtan se trudi i na svaki način nastoji da čovjeka navede na ona djela koja će ga na neki način poniziti i omalovažiti, ili koja će biti uzrok da postane lijen i nemaran prema ibadetima i da ih zanemari, a nakon toga, smijat će mu se i ismijavati ga.

– U hadisu je pojašnjeno da se šejtan smije osobama na koje uspije djelovati i nad njima dominirati.

  1. Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas kihne, neka kaže ‘elhamdulillah – hvala Allahu’, a neka mu njegov brat ili drug na to kaže ‘jerhamukellah – Allah ti se smilovao’. Kada mu oni kažu ‘jerhamukellah’, neka im on (onaj ko je kihnuo) kaže ‘jehdikumullahu ve juslihu balekum – Allah vas uputio i popravio vaše stanje’.” Buhari.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 10/608.

Propisi, pouke i poruke

– Ovaj hadis podučava muslimane na koji način i kako će postupiti u slučaju kada neko kihne, šta će reći onaj ko kihne i na koji će mu način odgovoriti oni koji ga čuju. Ovaj je postupak vid ibadeta i prakticiranja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, upute.

– Allahova blagodat kojom obasipa onoga ko kihne zaista je ogromna, a to se zaključuje iz velikog dobra koje uslijedi nakon kihanja, u vidu zahvale Allahu, dove koju će mu uputiti oni koji su ga čuli, kao i dove kojom će on uzvratiti njima.

– Velika je Allahova dobrota koju je ukazao Svome robu darujući mu blagodat kihanja i tako istovremeno otklanjajući od njega neki vid eventualne štete ili zla.

– Isto tako, Allahova blagodarnost koju je ukazao Svome robu ogleda se i u tome što mu je propisao da se Njemu zahvali nakon što kihne, obavezavši se da će ga za to On i nagraditi.

– Lijepom i dobrom dovom treba uzvratiti onome ko je nama proučio hair-dovu.

– Sve ove mnogobrojne dobrote i blagodati, koje se nižu jedna za drugom, Uzvišeni Allah propisao je u jednom vrlo kratkom vremenu, a sve to iz Svoje neizmjerne dobrote i blagodati.

– Riječi “jerhamukellah”, koje se upućene onome ko je kihnuo pa se zahvalio Allahu, osobu koja kihne trebaju podsjetiti da zatraži Allahovu milost i da se pokaje za svoje grijehe, a nakon toga spominje se i odgovor koji treba uputiti onima koji su mu nazdravili.

  1. Ebu Musa, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je rekao: “Kada neko od vas kihne i zahvali se Allahu riječima ‘elhamdulillah’, vi mu nazdravite riječima ‘jerhamukellah’, a ukoliko se ne zahvali Allahu, tada mu vi nemojte nazdraviti.” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 2992.

Propisi, pouke i poruke

– Onome ko kihne pa se Allahu zahvali riječima “elhamdulillah”, obaveza je nazdraviti riječima “jerhamukellah”, dok je jasno naglašeno i u hadisu precizirano da na opisani način ne treba nazdraviti onome ko se nakon kihanja ne zahvali Allahu.

  1. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Dvojica ljudi kihnula su pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on jednome od njih nazdravio riječima ‘jerhamukellah’, a drugome nije. Onaj kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nazdravio, upita: ‘Taj i taj je kihnuo pa si mu nazdravio, a ja sam kihnuo pa mi nisi nazdravio?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘On se zahvalio Allahu, a ti nisi.’” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 10/610, i Muslim, 2991.

Propisi, pouke i poruke

– Ukoliko neka osoba kihne i nakon toga se ne zahvali Uzvišenom Allahu riječima “elhamdulillah”, ili ako izgovori neke druge riječi mimo zahvale Allahu, takvome ne treba ni nazdraviti.

– Dozvoljeno je postaviti pitanje kojim se želi otkloniti eventualna nejasnoća i saznati stvarni razlog zbog čega je neko postupio na određeni način, ukoliko je to ostalo nejasno onome ko postavlja pitanje.

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kihnuo, na svoja bi usta stavio ruku ili svoju odjeću, te bi pri tome spustio ili snizio svoj glas (prenosilac nije baš siguran koja je od dvije riječi upotrijebljena: spustio ili snizio).” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hadis hasen-sahih.

Dokumentacija hadisa

Ukoliko se u obzir uzmu sve slične predaje, ovaj je hadis vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 5029, i Tirmizi, 2745, od Jahje b. Seida, on od Muhammeda b. Adžlana, on od Sumejja, a on od Ebu Saliha koji kazuje da mu je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijedao spomenuti hadis.

Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je hasen – dobar. Svi ljudi u lancu prenosilaca su pouzdani osim Muhammeda b. Adžlana koji je saduk, tj. prihvatljiv prenosilac, međutim, predaja istog značenja prenosi se drugim lancem prenosilaca isto od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježi je Hakim, 4/264, koji ju je ocijenio vjerodostojnom, a u tome se složio i imam Zehebi, s tim da se ova predaja prenosi u obliku riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne kao riječi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kakav je to slučaj s citiranom predajom.

Isto tako, kada je riječ o ovom poglavlju, slično se prenosi i od Ibn Omera, radijallahu anhuma.

Sve u svemu, kada se sve slične predaje uzmu u obzir, zaključujemo da je ovaj hadis vjerodostojan.

Propisi, pouke i poruke

– U hadisu je pojašnjeno još jedno pravilo lijepog ponašanja prilikom kihanja, a to je da je prilikom kihanja lijepo na usta staviti ruku ili kraj odjeće kako se ne bi uznemiravali oni koji su u neposrednoj blizini osobe koja kiše, jer postoji mogućnost da će ih poprskati pljuvačkom ili slinom koja prilikom kihanja izlazi iz usta i nosa.

– Obaveza je muslimane štititi od svih vrsta neugodnosti i neprijatnosti, i na tom polju musliman se mora maksimalno zalagati i truditi.

– Muslimane nije dozvoljeno uznemiravati i strašiti gromoglasnim zvukom koji se ponekad čuje prilikom kihanja, već taj glas treba sniziti i spustiti koliko je god to više moguće. Međutim, onaj ko nije u stanju da kontrolira visinu svoga glasa prilikom kihanja, takav neće biti odgovoran, niti mu se to uzima za zlo.

  1. Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi: “Kad su bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jevreji su namjerno izazivali kihanje nadajući se da će im on reći ‘jerhamukumullah – Allah vam se smilovao’, a on bi im samo govorio ‘jehdikumullahu ve juslihu balekum – Allah vas uputio i popravio vaše stanje’.” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hasen-sahih.

Dokumentacija hadisa

Ovaj hadis je hasen – dobar. Bilježe ga Buhari, El-Edebul-mufred, 940, Ebu Davud, 5038, Tirmizi, 2739, Ahmed, 4/400, Hakim, 4/268, i drugi, od Sufjana koji ga prenosi od Hakima b. Dejlema, on od Ebu Burde b. Ebu Muse, a on od Ebu Muse, radijallahu anhu.

Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar. Svi ljudi u njegovom lancu prenosilaca su pouzdani izuzev Hakima b. Dejlema koji je saduk, tj. prihvatljiv.

Propisi, pouke i poruke

– Jevreji su silno željeli da im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputi dovu jer su duboko u sebi priznavali i vrlo dobro znali da je on Allahov vjerovjesnik. Oni su ga poznavali kao što poznaju svoje sinove[1], jer da nije tako, onda ne bi nastojali da namjerno pred njim izazovu nagon za kihanjem želeći da ih obuhvati blagoslov njegove dove.

– Jevreji su po prirodi skloni prevari i lažima i u tome ih nije dozvoljeno podržavati niti bodriti, već im na njihove spletke treba uzvratiti na najprimjereniji način, shodno trenutnoj situaciji i okolnostima.

– Jevreji pred muslimanima pokazuju lojalnost i zadovoljstvo njihovim običajima i propisima njihove vjere, međutim, iza svega toga krije se određena korist koja ide u prilog židovima.

– Ukoliko sljedbenici Knjige, tj. židovi i kršćani, kihnu, njima se neće nazdraviti riječima “jerhamukellah”, onako kako se nazdravlja muslimanima, već je njima daleko preče reći “jehdikumullah – Allah vas uputio”, jer je uputa od Allaha ono što im najviše treba, a to je ujedno i najveća milost koju im Allah može ukazati.

  1. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas bude zijevao, neka svoju ruku stavi na usta, jer uistinu šejtan ulazi (na usta prilikom zijevanja).” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 2995.

Propisi, pouke i poruke

– Hadis ukazuje na to da zijevanje prouzrokuje šejtan s ciljem da onoga ko zijeva navede na lijenost i nemar.

– Zijevanje većinom dolazi uz tromost, ugojenost i malaksalost tijela, koji, opet, čovjeka navode na lijenost. Sve spomenuto čovjeka može gurnuti ka strastima koje su šejtanu čvrst oslonac i put ka njegovom zavođenju.

– Šejtan željno iščekuje trenutak čovjekove nemarnosti kako bi je iskoristio i ismijao ga, te ušao u njegova usta i zbog toga mu se smijao. Šejtanu je ovaj trenutak nešto najljepše i najdraže.

– Hadis pruža smjernice na koji se način mogu odbaciti šejtanove spletke, a radi se o tome da čovjek treba staviti ruku na usta kada zijeva. Ovaj postupak jasno ukazuje na to da se musliman protiv šejtana treba boriti svim raspoloživim sredstvima i na sve one načine koje je Uzvišeni Allah pojasnio Svojim robovima kako bi ih zaštitio od šejtanovog zla i kako bi ga oni ponizili i razotkrili njegove varke.

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

______________

[1] Rekao je Uzvišeni Allah: “Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.” (El-Bekara, 146) (op. prev.)

Share This Article
Leave a comment