Rekao je Uzvišeni Allah: “Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…’” (El-Hašr, 10)
U ovom ajetu spominje se treća skupina ljudi čiji siromasi zaslužuju da im se dodijeli dio ratnog plijena. Prva skupina su muhadžiri, druga su ensarije, a u treću skupinu spadaju svi oni koji će ove dvije skupine slijediti u onome što je dobro i lijepo, kao što Uzvišeni Allah kaže u suri Et-Tevba: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime…” (Et-Tevba, 100). Riječi: “…onima koji ih slijede dobra djela čineći…”, odnose se na sve one koji će slijediti stope muhadžira i ensarija, i one koji će nastojati da se okite njihovim plemenitim osobinama koje su njih krasile, a uz to će i u potaji i na javi Uzvišenog Allaha moliti za njih. Stoga je Uzvišeni Allah u citiranom ajetu i rekao: “Oni koji poslije njih dolaze – govore…”, tj. oni Allaha mole govoreći: “Gospodaru, oprosti nama i našoj braći koja su nas preduhitrila u ispravnom vjerovanju, i nemoj u naša srca unijeti ni mržnju ni zavist prema prvim vjernicima”.
Kako li je samo imam Malik iz ovoga ajeta lijepo zaključio da rafidija (šiija) koji omalovažava i vrijeđa ashabe nema pravo niti zaslužuje da mu se dodijeli dio ratnog plijena, jer on pri sebi nema ono svojstvo kojim je Uzvišeni Allah opisao i pohvalio skupinu koja ima udjela u ratnom plijenu, a to su oni koji govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…”.
Ovaj ajet nema mnogo veze s ovim poglavljem u kojem ga je spomenuo autor, Allah mu se smilovao. Naime, on je, koristeći se kijasom – analogijom, sadaku koja se dijeli na ime umrlog želio poistovjetiti sa propisom učenja dove za umrlog koja se spominje u ajetu. Međutim, ova analogija nije ispravna zato što sadrži razliku u samoj svojoj osnovi jer se ibadeti – bogougodna djela, temelje na jasnim, vjerodostojnim i nedvosmislenim šerijatskim tekstovima koje je objavio Zakonodavac, a ne na analogiji.
Isto tako, autor je u ovom poglavlju naveo dva hadisa u kojima se ni direktno ni indirektno ne spominje sadaka za bilo koga drugog osim sadaka djeteta za svoje mrtve roditelje, oko čije validnosti ne postoji razilaženje. Što se tiče validnosti udjeljivanja sadake za nekoga ko je umro a nije bio jedan od roditelja onoga ko tu sadaku dijeli, oko toga postoji jasno razilaženje, međutim, šerijatski tekstovi svojim spoljašnjim značenjem upućuju na to da udjeljivanje sadake dolazi do umrlih samo onda kada se radi o roditeljima onoga ko dijeli sadaku i nikada više, pa, shodno tome, ta sadaka umrlom neće ni koristiti.
- Aiša, radijallahu anha, prenosi da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, moja je majka iznenada umrla, a smatram da bi udijelila sadaku da je mogla progovoriti, pa hoće li ona imati nagradu ako ja umjesto nje udijelim sadaku?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Da, hoće.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/254, i Muslim, 1004.
Propisi, pouke i poruke
– Iznenadna smrt može spriječiti čovjeka da stekne još više dobrih djela tako što bi, da je ostao u životu, intenzivirao dijeljenje sadake i traženje oprosta od Allaha Uzvišenog.
– Isto tako, iznenadna smrt spriječi čovjeka i da se iskrenim pokajanjem i činjenjem ostalih vidova dobrih djela bolje pripremi za konačni povratak.
– U hadisu se nalazi dokaz da je dozvoljeno i šerijatski legitimno da dijete udjeljuje sadaku za umrle roditelje.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela osim u tri slučaja: ako je iza sebe ostavio trajnu sadaku, znanje koje će koristiti drugima i dobro i čestito dijete koje će činiti dovu za njega.” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 1631.
Propisi, pouke i poruke
– Ovaj hadis pojašnjava jedan dio onoga što koristi čovjeku i nakon njegove smrti, a radi se o dobru koje je čovjek ostavio iza sebe, kao i o trajnoj sadaki koju je udijelio. Ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi potvrđuju i riječi Uzvišenog Allaha koji je rekao: “Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali” (Jasin, 12).
– Pored navedenog, umrli musliman imat će koristi od sljedećih djela koja za njega budu činili živi:
- dova koju će za njega učiti vjernik musliman, ali onda kada ona ispuni uvjete pod kojima se dova prima, shodno ajetu koji smo spomenuli na početku poglavlja;
- post koji će umjesto njega postiti njegov bližnji. Ovdje se radi o zavjetnom postu,[1] a dokaz za to jeste hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, a bilježe ga Buhari i Muslim, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko umre, a ostao mu je određeni broj dana koje nije ispostio, tada će za njega postiti njegov skrbnik (staratelj)”;
- vraćanje duga koji je imao umrli, bez obzira da li vraćanje duga preuzeo njegov bližnji ili neko drugi. Dakle, to može biti njegov bližnji ili bilo ko drugi, a hadisi koji se prenose na ovu temu izuzetno su brojni.
____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[1] Ukoliko se čovjek u toku života Allahu zavjetovao da će postiti određeni broj dana, pa umre prije nego što ispuni svoj zavjet, u tom će slučaju neko od njegovih bližnjih postiti umjesto njega. (op. prev.)