- Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se i sljedeća dženazetska dova koju je učio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Allahumme Ente Rabbuha ve Ente Halakteha, ve Ente hedejteha lil-islam, ve Ente Kabadte ruhaha, ve Ente e‘alemu bi sirriha ve ‘alanijjetiha, dži’nake šufe‘ae lehu, fag-fi rlehu!
Allahu moj, Ti si njen Gospodar[1] i Ti si njen Stvoritelj i Ti si je na Pravi put uputio. Ti si njenu dušu uzeo i Ti najbolje poznaješ ono što je krila i ono što je javno iznosila. Mi smo Ti došli kako bismo se za njega zauzimali (šefat činili) pa mu Ti oprosti!” Ebu Davud.
Dokumentacija hadisa
Hadis je hasen li gajrihi, tj. dobar zbog drugih sličnih predaja. Bilježe ga Ebu Davud, 3200, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 1078, Ahmed, 2/256, 245, 363 i 459, i Bejheki, 4/42, od Ebu Džulasa Ukbe b. Sejjara koji prenosi da mu je Ali b. Šemmah rekao: “Bio sam prisutan kada je Mervan upitao Ebu Hurejru…”, navodeći u cijelosti ovaj hadis.
Kažem: Ovaj spomenuti lanac prenosilaca slab je, jer je Ali b. Šemmah makbul, a u tom je slučaju hadis koji prenosi slab, ukoliko nema drugih sličnih predaja koje prate i podržavaju ispravnost tog hadisa. Međutim, u ovom slučaju postoji takva predaja (ar. el-mutabea) koju bilježi Taberani u svom djelu Ed-Du‘a, 1178 i 1180. Stoga je ovaj hadis hasen li gajrihi.
Propisi, pouke i poruke
– Uzvišenog Allaha treba iskreno i ponizno moliti da oprosti onome ko je umro kao muvehhid, tj. čisti i iskreni monoteist, i da mu pređe preko njegovih ružnih i loših djela.
– Allahovi robovi o drugim ljudima donose sud i o njima svjedoče na osnovu njihovih vanjskih i vidljivih djela i ponašanja, a ono što su krili i tajili u sebi, sud o tome prepuštaju Uzvišenom Allahu koji vrlo dobro zna svaku tajnu i ono što se pomno čuva i krije.
- Vasila b. El-Eska, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio nam je dženaza-namaz koji smo klanjali nekom muslimanu, pa sam ga čuo kako govori:
‘Allahumme inne fulane ibne fulan[2] fi zimmetike ve habli dživarike, fe kihi fitnetel-kabri, ve ‘azabin-nari, ve Ente ehlul-vefai vel-hamdi, Allahumme fa-gfir lehu ver-hamhu inneke Entel-Gafurur-Rahim!
Gospodaru naš, uistinu je taj i taj, sin toga i toga (spomenuti ime) u Tvojoj zaštiti i u okrilju Tvoje milosti[3], zato ga zaštiti i sačuvaj kaburskog iskušenja i patnje u Vatri. Ti ispunjavaš Svoje obećanje i hvale si dostojan. Gospodaru naš, oprosti mu i smiluj mu se jer Ti si Onaj koji najviše prašta i Onaj koji je Najmilostiviji!’” Ebu Davud.
Dokumentacija hadisa
Hadis je sahih – vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 3202, Ibn Madža, 1499, Ahmed, 3/491, i Ibn Hibban, 3074, od Velida b. Muslima koji kazuje da mu je Mervan b. Džunah pričao da je njemu Junus b. Mejsera b. Halbes pripovijedao spomenuti hadis od Vasile b. El-Eskaa.
Kažem: Ovaj lanac prenosilaca je vjerodostojan, svi prenosioci u njemu su pouzdani, a Velid b. Muslim jasno je naglasio da mu je ova predaja usmeno prenesena.
Manje poznata značenja
u Tvojoj zaštiti – pod Tvojim jamstvom i garancijom.
Propisi, pouke i poruke
– Prilikom pojašnjavanja porijekla čovjek se, i na ovom i na budućem svijetu, pripisuje svom ocu, a ne majci, kako to misle oni neobrazovani i neupućeni u vjerske propise, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao “sin tog i tog”, a nije rekao “sin te i te (žene)”.
– Pohvalno je od Uzvišenog Allaha tražiti da umrlog sačuva kaburskog iskušenja i patnje u Vatri.
– Hadis potvrđuje kabursku patnju i kabursko iskušenje, i da su oni neminovna istina.
– Prilikom skrušenog učenja dove lijepo je hvaliti Uzvišenog Allaha onako kako On to i zaslužuje.
- Zabilježeno je da je Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhuma, na dženazi svoje kćerke donio četiri tekbira, pa se nakon četvrtog tekbira zadržao toliko dugo koliko se zadržao između dva ranija tekbira, učeći dovu i tražeći oprost za svoju kćerku, a zatim je rekao: “Ovako je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”
U drugoj verziji ovog hadisa navodi se: “…pa je donio četiri tekbira i zadržao se tako dugo da sam pomislio da će donijeti i peti tekbir. Nakon toga, predao je selam na desnu stranu, a onda na lijevu. Kada je završio sa dženaza-namazom, mi ga upitasmo: ‘Zašto si tako postupio?’, a on reče: ‘Ja neću postupiti drugačije, niti ću imalo dulje ostati od onoga kako sam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je postupio’ (ili je rekao: ‘Ovako je postupio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem’).” Hakim, koji kaže da je hadis vjerodostojan.
Dokumentacija hadisa
Hadis je sahih – vjerodostojan. Bilježe ga Ibn Madža, 1503, Ahmed, 4/383, i Hakim, 1/360, od Ibrahima el-Hidžrija koji ga prenosi od Ibn Ebu Evfaa.
Hakim je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim rekavši: “Niko od onih koji su prigovorili Ibrahimu, za svoju tvrdnju nije donio dokaz.”
Imam Zehebi kritički se osvrnuo na ove Hakimove riječi rekavši: “Ibrahima su ocijenili slabim.”
Kažem: Ibrahim je kao prenosilac bio lejjin, tj. blag i popustljiv, odnosno slab, kako to za njega tvrdi hafiz Ibn Hadžer u djelu Takribut-tehzib.
Pored toga, ovaj hadis sa vjerodostojnim lancem prenosilaca bilježi Bejheki, 4/35–36, a prenosi ga Ebu Jafur od Abdullaha b. Ebu Evfaa.
Sve u svemu, ako u obzir uzmemo drugu verziju ove predaje i njen lanac prenosilaca, možemo zaključiti da je ovaj hadis vjerodostojan.
Propisi, pouke i poruke
– Prilikom klanjanja dženaza-namaza legitimno je učiti dovu nakon četvrtog tekbira, a prije predavanja selama.
– Ashabi, radijallahu anhum, svim su se silama trudili da u svemu slijede i oponašaju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Onaj kome nije jasan neki postupak ili razlog zbog kojeg je neko postupio na određeni način, dozvoljeno mu je da ga o njemu priupita i zatraži pojašnjenje.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[1] Tj. Gospodar ove dženaze, odnosno osobe koja je umrla. (op. prev.)
[2] Umjesto riječi “fulane ibn fulan” treba spomenuti ime čovjeka i njegovog oca, tj. reći naprimjer: “Hasan, sin Muhammedov” ili slično. (op. prev.)
[3] Ovo je jedno od tumačenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem riječi: “…ve habli dživarike”, a zabilježena su i druga tumačenja. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 8/276. (op. prev.)