Na dženaza-namazu donose se četiri tekbira. Nakon prvog tekbira (i imam i muktedije) proučit će istiazu (izgovoriti riječi e‘uzu billahi mineš-šejtanir-radžim), zatim proučiti suru El-Fatiha, a potom će donijeti drugi tekbir. Nakon drugog tekbira donijet će salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te izgovoriti: “Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed”. Bolje je da se ovaj salavat upotpuni riječima: “Kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime, inneke hamidun medžid”.
Nakon prvog tekbira nije ispravno činiti ono što čini veliki broj neukih i neobrazovanih ljudi koji na ovom mjestu uče sljedeći ajet: “Allah i meleki Njegovi salavat donose na Vjerovjesnika…” (El-Ahzab, 56), i namaz nije ispravan ako se samo to prouči.
Zatim će donijeti treći tekbir i učiti dovu, te moliti za umrlog i sve muslimane. Te dove ćemo, uz Allahovu pomoć, spomenuti u narednim hadisima. Potom će donijeti i četvrti tekbir i proučiti dovu, a jedna od najboljih i najodabranijih dova koja se ovdje uči jeste:
“Allahumme la tahrimna edžrehu, ve la teftinna ba‘dehu, vagfir-lena ve lehu!
Gospodaru moj, nemoj nam uskratiti nagradu zbog njegove smrti[1] i nemoj nas na iskušenje poslije njega staviti, i oprosti i nama i njemu!”
Preporučeno je da se nakon četvrtog tekbira odulji s dovom, suprotno onome kako postupa veliki broj ljudi, a zbog hadisa koji prenosi Ibn Ebu Evfa, a koji ćemo, uz Allahovu pomoć, spomenuti kasnije.[2]
Pored ovoga što je spomenuo autor (imam Nevevi, Allah mu se smilovao), treba još napomenuti da je na dženaza-namazu nakon El-Fatihe legitimno proučiti i neku suru, na što upućuje hadis koji prenosi Talha b. Ubejdullah b. Avf u kojem kaže: “Klanjao sam dženaza-namaz za Ibn Abbasom, radijallahu anhuma, pa je on proučio El-Fatihu i jednu suru, i to je činio glasno, kako bismo ga mi čuli. Kada je završio namaz, uhvatio sam ga za ruku i upitao ga o tome, a on odgovori: ‘Namjerno sam učio naglas da znate da je takav postupak istinski sunnet.’”
Ovaj hadis bilježi imam Buhari u svom Sahihu, ali u njegovoj se verziji ne spominje učenje sure, već samo El-Fatihe, a ovu punu verziju koju smo spomenuli (u kojoj se spominje i učenje sure) bilježe Nesai i Ibn Džarud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.
Na dženaza-namazu nije legitimno učiti početnu dovu[3] jer se takav postupak ne prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a poznato je da su ibadeti fiksno precizirani od strane Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da nije dozvoljeno ništa dodavati niti oduzimati, već se treba ograničiti na ono što je propisano.
Što se tiče dova koje se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koje se uče poslije trećeg tekbira, neke od tih dova navode se u sljedećim hadisima:[4]
- Ebu Abdurrahman Avf b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je dženaza-namaz, a ja sam od dove koju je on učio zapamtio sljedeće:
‘Allahumma-gfir lehu, ve-rhamhu, ve afihi, va‘fu ‘anhu, ve ekrim nuzulehu, ve vessi‘a mudhalehu, vag-silhu bil-mai ves-seldži vel-beredi, ve nekkihi minel-hataja kema nekkajtes-sevbel-ebjeda mined-denesi, ve ebdilhu daren hajren min darihi, ve ehlen hajren min ehlihi, ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhul-džennete ve e‘izhu min ‘azabil-kabri ve min ‘azabin-nari!
Gospodaru naš, oprosti mu i smiluj mu se, sačuvaj ga (kazne) i grijehe mu oprosti! Njegovo boravište učini blagodarnim i kabur mu učini prostranim! Operi ga vodom, snijegom i ledom, i od grijeha ga očisti kao što prljavu odjeću čistiš od prljavštine. Kuću mu zamijeni sa boljom od njegove, porodicu sa boljom od one koju je imao i ženu sa boljom ženom od njegove, uvedi ga u Džennet i zaštiti ga od patnje u kaburu (mezaru) i od patnje u Vatri!’”
Prenosilac hadisa Ebu Abdurrahman Avf b. Malik, radijallahu anhu, rekao je sljedeće: “Poželio sam da sam (zbog tako lijepe Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove) ja taj umrli.” Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 963.
Manje poznata značenja
njegovo boravište učini blagodarnim – podari mu lijepo mjesto u Džennetu.
Propisi, pouke i poruke
– Znanje je potrebno pamtiti i preuzimati od onih koji ga posjeduju, te ga onda prenositi drugima. Ovu korist uzimamo iz riječi prenosioca hadisa koji je rekao “…a ja sam od dove koju je on učio (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem), zapamtio sljedeće…”.
– Klanjanje dženaza-namaza ustvari je traženje od Allaha da se umrlom smiluje i da mu oprosti grijehe.
– Iz hadisa saznajemo da je dozvoljeno čistiti se vodom, snijegom i ledom (grädom).
– Bijela odjeća ima prednost nad odjećom drugih boja jer ona ukazuje na čistoću i krepkost.
– Hadis potvrđuje kaburski azab, tj. iskušenja i patnje u zagrobnom životu – berzehu.
– Dozvoljeno je da čovjek poželi da je on na mjestu umrlog zbog izuzetno lijepe i korisne dove koju je za njega proučio onaj čija se dova ne odbija, a to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
- Ebu Hurejra, Ebu Katada i Ebu Ibrahim el-Ešheli – koji hadis prenosi od svoga oca, koji je inače bio ashab, radijallahu anhum – prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom klanjao dženaza-namaz pa je (u dovi) proučio:
“Allahumma-gfir li hajjina, ve mejjitina, ve šahidina, ve gaibina, ve sagirina, ve kebirina, ve zekerina, ve unsana. Allahumme men ahjejtehu minna, fe ahjihi ‘alel-islami, ve men teveffejtehu minna fe teveffehu ‘alel-imani. Allahumme la tahrimna edžrehu ve la teftinna ba‘dehu!
Allahu moj, oprosti našim živima i našim mrtvima, našim prisutnim i našim odsutnim, našim mladim i našim starim, našim muškarcima i ženama! Gospodaru naš, koga od nas poživiš, učini da živi u islamu, a onoga koga od nas usmrtiš, usmrti ga u imanu! Gospodaru naš, nemoj nam uskratiti nagradu zbog njegove smrti i nemoj nas, nakon njega, na iskušenje staviti!”
Hadis bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre i Ešhelija, a Ebu Davud ga bilježi od Ebu Hurejre i Ebu Katade. Rekao je Hakim: “Hadis koji prenosi Ebu Hurejra vjerodostojan je i odgovara kriterijima Buharija i Muslima.” Rekao je Tirmizi: “Kaže Buhari: ‘Najvjerodostojnija verzija ovog hadisa jeste ona koju prenosi Ešheli.’” Također, Buhari je rekao: “Najvjerodostojniji hadis u ovoj oblasti jeste hadis koji prenosi Avf b. Malik.”
Dokumentacija hadisa: Hadis je vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 3201, Tirmizi, 1024, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 1080, Ibn Madža, 1498, Ahmed, 2/368, Hakim, 1/358, Bejheki, 4/41, i drugi.
Hakim ga je ocijenio vjerodostojnim rekavši da odgovara kriterijima Buharija i Muslima, a Zehebi se složio s njim.
Kažem: Njihova je ocjena mjerodavna.
Manje poznata značenja
nemoj nas nakon njega na iskušenje staviti – nemoj nas, nakon njegove smrti, odvesti u zabludu.
Propisi, pouke i poruke
– Dozvoljeno je učiti dovu i za žive i za mrtve.
– Svako je dobro u tome da čovjek umre na principima imana, tj. u stanju iskrenog vjerovanja, a da živi na principima islama, tj. kao musliman, odnosno vjernik-praktičar.
– Pohvalno je i poželjno da Allahov rob od svoga Gospodara traži da mu On popravi svako njegovo stanje, i ono unutarnje i ono vanjsko, i da ga usmrti u stanju koje je za njega najbolje.
– Isto tako, hadis se može razumjeti i kao svojevrsno upozorenje i opomena svakom čovjeku da ne bude apsolutno siguran u sebe misleći da će uvijek i stalno biti na Uputi i Pravom putu, nego stalno i usrdno mora moliti Allaha da ga dovijeka učvrsti na ispravnom vjerovanju, tj. imanu.
- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Kada budete umrlom klanjali (dženaza-namaz), usrdno i iskreno za njega učite dovu.” Ebu Davud.
Dokumentacija hadisa
Hadis je hasen – dobar. Bilježe ga Ebu Davud, 3199, Ibn Madža, 1497, Ibn Hibban, 3076, i Bejheki, 4/40, sa lancem prenosilaca u kojem se nalazi Muhammed b. Ishak koji je saduk – prihvatljiv, ali je isto tako i mudellis (obmanjivač), a u prenošenju ovog hadisa koristio se metodom ‘an‘an. Pored toga, ovaj je prenosilac isti ovaj hadis prenio i na drugi način ne koristeći se ‘an‘anom, već koristeći frazu “pričao mi je” ili “pripovijedao mi je”, a predaju u ovoj formi bilježi Ibn Hibban. Dakle, uzimajući u obzir i ovu predaju, može se isključiti sumnja da se Muhammed b. Ishak služio tedlisom, tj. obmanom prilikom prenošenja ove predaje, tako da je njen lanac prenosilaca dobar.
Propisi, pouke i poruke
– Poželjno je da se dova za umrlog uči iskreno i usrdno.
– Znakovi koji upućuju na to da je proučena dova za umrlog bila iskrena jesu sljedeći:
- da se umrli posebno spomene u toj dovi,
- potpuna skrušenost pri učenju te dove i iskreno traženje od Allaha. Naime, dženaza-namaz ustvari je traženje oprosta i traženje dozvole za šefat (zagovorništvo) za umrlog, pa se, uz Allahovu pomoć, nadati da će ta dova biti primljena od onoga ko u njoj bude skrušen i iskren.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[1] Musliman je brat drugom muslimanu i njegova smrt mu jako teško pada. Zbog svega toga, musliman od Uzvišenog Allaha očekuje nagradu zbog bola i patnje koju doživi povodom smrti brata muslimana. Vidjeti: Šereful-Hakk, Avnul-ma‘bud, 8/275. (op. prev.)
[2] Ovdje završava govor imama Nevevija, Allah mu se smilovao. (op. prev.)
[3] Subhaneke ili neku drugu dovu koja se uči na prvom rekatu propisanih namaza odmah nakon početnog tekbira. (op. prev.)
[4] Ova rečenica je opet govor imama Nevevija, Allah mu se smilovao. (op. prev.)