Piše: dr. Elvedin Pezić
Jučer nas je ponovo pogodila strašna vijest: ugašen je još jedan ljudski život. Ubijena je u Mostaru naša sugrađanka Aldina. Procenat ubistava u našem društvu iz dana u dan raste. Veoma često čujemo kako je neko ubio nekoga. Krajnje je vrijeme da država ozbiljno pristupi ovom problemu. Potrebno je angažovati timove stručnjaka koji će analizirati uzročnike ove nadasve negativne pojave, a zatim ponuditi realna rješenja.
Vjernik ne može ostati ravnodušan; mora biti na strani istine. Vjernik mora osuditi nepravdu, bez obzira kome se ona čini, a bespravno ubistvo je jedan od najvećih vidova nepravde.
Ljudski život je dar čovjeku od Uzvišenog Allaha i niko nema pravo da bespravno prolije tuđu krv i oduzme mu ono što mu je podario Uzvišeni Gospodar.
Islam u svom savršenstvu i univerzalnosti strogo zabranjuje bespravno ubistvo. On ga posmatra sa dva aspekta: svjetskog i vječnog.
Što se tiče svjetskog aspekta, osim što islam strogo zabranjuje ubistvo, zabranjuje i mnoge druge stvari koje bi mogle narušiti ljudski život. Kur’an, kada govori o bespravnom ubistvu, ističe: onaj ko ubije jednu osobu bespravno, kao da je cijeli svijet ubio.
Kazao je Uzvišeni Allah:
„Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ (El-Maida, 32)
Hadisi Allahovog Poslanika, u kojima se zabranjuje bespravno ubistvo i navodi da je to jedan od najvećih grijeha, su mnogobrojni.
Allahov Poslanik, u poznatom obraćanju na oprostnom hadžu pred više od 100 hiljada ljudi, između ostalog kazao je:
„Zaista su vaši životi, vaši imetci i vaša čast vama međusobno sveti (i zabranjeni za povredu), poput svetosti ovog vašeg dana (Dan Kurban-bajrama), u ovom vašem mjesecu (sveti mjesec zul-hidždže), u ovom vašem gradu (Mekka). Zato neka onaj koji je prisutan prenese onome koji je odsutan.“ (Buhari i Muslim)
Od Beraa ibn ‘Aziba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Propast cijelog dunjaluka kod Allaha je manja stvar nego da se nepravedno ubije jedan vjernik.“ (Tirmizi, Nesai, Ibn Madže; šejh Albaniovo predanje smatra vjerodostojnim)
Islam u svom savršenstvu pojašnjava da svi koji nekoga bespravno ubiju u svom grijehu imaju udio Ademov, alejhi selam, sin koji je prvi bespravno ubio svoga brata.
Od Abdullaha ibn Mes‘uda, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Nijedna osoba se ne ubije nepravedno, a da sin Ademov prvi nema udjela u njenoj krvi, jer je on bio prvi koji je počinio ubistvo.“ (Buhari i Muslim)
Allahov Poslanik je bespravno ubistvo spomenuo među sedam najvećih grijeha, koji uništavaju svog počinioca.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Čuvajte se sedam pogubnih grijeha.“
Rečeno je: „Allahov Poslaniče, koji su to?“
On je rekao: „Širk Allahu, sihr, ubistvo osobe čiji je život Allah zabranio (osim po pravu), prisvajanje imetka siročeta, uzimanje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvaranje čestitih, čednih i vjernica.“ (Buhari i Muslim)
Islam je zabranio i najmanji čin nasilja: čak i ako samo prema drugoj osobi upre željezni predmet, ta osoba je u prokletstvu.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Ko upre željeznim predmetom ili oružjem u svoga brata, meleki ga prokunu dok god ga ne pusti, čak i ako je taj brat njegov po ocu i majci.“ (Muslim)
U drugom rivajetu pojašnjen je razlog:
„Niko od vas ne smije upirati oružjem u svoga brata, jer ne znaš – možda šejtan učini da ti oružje sklizne iz ruke pa nanese povredu onome u koga je bilo upereno, i zbog toga padne u vatru Džehennema.“ (Buhari i Muslim)
Islam također čuva život među ljudima koji hodaju s borbenim kopljem: naređeno je da ga drže rukom za vrh, kako ne bi ozlijedili nekoga.
Od Ebu Muse, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Kad ko od vas prolazi kroz našu džamiju ili našu tržnicu, a sa sobom nosi borbeno koplje, neka ga drži rukom za vrh, da ne bi ozlijedilo bilo koga od muslimana.“ (Buhari i Muslim)
Što se tiče onosvjetske kazne za onoga ko bespravno ubije, ona je spomenuta u riječima Uzvišenog Allaha:
„Onome ko hotimično ubije vjernika, kazna će biti Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega spustiti Svoj gnjev, prokletstvo i veliku patnju.“ (En-Nisa, 93)
Uzvišeni Gospodar u ovom ajetu spominje pet prijetnji onome ko bespravno ubije: Džehennem, vječni boravak u vatri, Allahov gnjev, Allahovo prokletstvo i velika patnja.
Islam za namjernu bespravnu smrt propisuje smrtnu kaznu. Sve kako bi se ubica zastrašio i kako bi se čuvali ljudski životi.
Kazao je Uzvišeni Allah:
„Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.“ (El-Maida, 32)
Uzvišeni Allah odmazdu za namjerno ubistvo naziva životom, jer se upravo na taj način čuvaju ljudski životi.
Uzvišeni Allah je kazao:
„U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste se ubijanja okanili!“ (El-Bekara, 179)
Ibn Kesir u komentaru pojašnjava:
„‘A u odmazdi vam je život’ znači da u propisivanju odmazde – ubistva ubice – postoji velika mudrost i korist, a to je očuvanje života i sigurnosti ljudi. Kada ubica zna da će zbog ubistva biti ubijen, suzdržava se od svoga nauma, pa se time čuvaju životi.“
Ebu ‘Alijja je rekao:
„Allah je učinio odmazdu životom: koliko je samo ljudi koji bi htjeli ubiti, pa ih od toga odvrati strah da će i sami biti ubijeni.“ (Tefsir Ibn Kesir, 1/429)
Ibn Ašur dodaje:
„U odmazdi vam je život“ znači: život za vas. U odmazdi postoji odvraćanje ljudi od ubijanja drugih. Da se propis odmazde zanemari, ljudi se ne bi suzdržavali od ubistava, jer je najveća stvar koje se ljudska duša boji – smrt. Ako bi ubica znao da će izbjeći smrt, lako bi se odlučio na ubistvo, ne mareći za ostale kazne.“ (Et-Tehriru vet-Tenviru, 2/145)
Allahov Poslanik, koji ne govori po hiru svome, obavijestio nas je da će se u vremenu pred Sudnji dan povećati krvoprolića, pa nas to s jedne strane obavezuje da svi skupa uzmemo učešća u sprječavanju svega što vodi ka krvoproliću.
Ebu Musa, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Pred Sudnji dan doći će vrijeme u kojem će znanje nestajati, neznanje se širiti, i u kojem će biti mnogo nasilja i ubijanja.“ (Buhari i Muslim)
Država u rješavanju ovog pitanja treba da uključi sve raspoložive resurse. Sva ministarstva koja direktno ili indirektno imaju veze s ovim pitanjem treba da se alarmiraju.
Musliman je odgovoran u svojim postupcima, stoga svima nama i vjerska i moralna obaveza je da se aktivno potrudimo u rješavanju ovog problema. Svako u svom domenu i segmentu. Samo tako možemo stati na kraj ovom velikom izazovu s kojim se susreće naše društvo.
Konkretni koraci kako smanjiti bespravno ubijanje:
- Brza intervencija policije na osnovu dojave građana.
- Kaznena odgovornost – da počinitelji znaju da će biti procesuirani i kažnjeni.
- Programi prevencije nasilja – kroz škole, medije i lokalne zajednice.
- Podrška žrtvama – medicinska i psihološka pomoć, kao i pravna zaštita.
- Saradnja zajednice i države – informiranje vlasti o prijetnjama i rješavanje sukoba prije nego eskaliraju u nasilje.
Naše društvo je prošlo kroz period rata, društvene prilike su prilično nestabilne, ljudi su daleko od vjere, a sve to zajedno uzrokuje ono što vidimo danas. Stoga smatram da je krajnje vrijeme da se ozbiljno pristupi ovoj pojavi, da se pitanje detaljno analizira i da se na državnom nivou napravi dugogodišnja strategija za rješavanje ovog problema.