Piše: Abdullah Nasup
Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Reci: ‘Allahummehdini ve seddidni! – Allahu, uputi me i usmjeri me k onom što je ispravno!’ Neka te uputa podsjeti na tvoje pronalaženje puta, a usmjerenost neka te podsjeti na strijelu odapetu k cilju.’” (Muslim, br. 2725)
Ibn Malik el-Hanefi rekao je: “Riječi: ‘Neka te uputa podsjeti’, znače: Ako razmišljaš o uputi, imaj na umu ‘tvoje pronalaženje puta’, to jest, puta vjere, i moli Allaha da te učini postojanim na putu, a uz to budi oprezan da ne bi skrenuo u zabludu.
Riječi: ‘A usmjerenost neka te podsjeti’, znače: Moli svojim srcem da tvoje riječi i djela budu ispravni. Vjerovjesnik je to uporedio sa odapetom strijelom koja prema svojoj meti ide pravom putanjom i direktno, a ne skreće ni lijevo ni desno, pa tako i vjernik treba da ide nepokolebljivo ka svome cilju, ne skrećući s puta istine.” (Muhammed b. Izzuddin, poznat kao Ibn Malik el-Hanefi, Šerhu Mekasidis-sunna, 3/224)
Na putu uspjeha
Ovaj hadis u širem kontekstu možemo razmatrati i kao dio poslaničke psihologije uspjeha. Pobjednici sebi postave cilj i onda čine sve što mogu da bi ga ostvarili.
Pogledaj kako je u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio vjernike na to da je neophodno objediniti uputu od Allaha i ispravnost u ambicijama i ciljevima kojima stremi, i kako je, potom, slikovito prikazao uputu kao kročenje putem i usmjerenost ka ispravnome kao strijelu odapetu iz luka, koja se u pravilnoj putanji velikom brzinom kreće prema svom cilju. Dakle, uputa je u ovome hadisu spoznaja puta koji vodi ka cilju, a usmjerenje ka ispravnom predstavlja kretanje i konačni dolazak do željenog cilja.
Neki ljudi krenu ispravnim putem, ali ne dosegnu cilj. Razlozi za taj neuspjeh mogu biti različiti. Ima ljudi koji sebi postave velike i plemenite ciljeve, koji vrlo dobro znaju kako da ih ostvare, ali ne uspiju u tome jer su zauzeti nečim drugim, nisu dovoljno fokusirani na ostvarenje tih ciljeva, nedostaje im motivacije ili ne znaju posložiti svoje prioritete.
Do cilja treba doći, a za to nije dovoljno samo imati cilj i znati kako se do njega dolazi. Uputa i usmjerenost znače stremljenje ka cilju, a to podrazumijeva postavljanje jasnih ciljeva, stvaranje jasne predodžbe i postavljanje realnog cilja, plan djelovanja.
U ovome hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje Aliju b. Ebu Taliba da se Allahu obraća jednom veličanstvenom dovom u kojoj će Ga moliti za uputu i usmjerenje ka ispravnom cilju, a potom mu je dao instrukcije kako da kreira mentalnu sliku onoga za što moli: uputa predstavlja ciljeve i spoznaju puta kojim se stiže do njih, dok usmjerenost predstavlja poduzimanje svih napora, u skladu s ispravnim kriterijima, za dolazak do cilja.
Intenzivno prisustvo ove mentalne slike cilja i puta u glavi osobe, kao da svojim očima gledaš cilj, stvara snažan osjećaj važnosti ostvarenja cilja, motivira na ulaganje napora za njegovo postizanje, kao i da čovjek stalno analizira koliko je ostvario, zašto nije uspio, kako može popraviti greške i nadoknaditi propušteno.
Ljudski ciljevi obuhvataju sve pore njihovog života. Oni su lični, društveni, ekonomski, naučni i tako dalje, a skup ovih ciljeva formira kod čovjeka viziju života.
Vjernikova vizija života
U viziji života jednog vjernika najvažniji cilj jest ostvariti iskrenu predanost Allahu i to je najuzvišeniji cilj. Uzvišeni Allah kaže:
“Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.’” (El-En’am, 162–163)
“A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.” (El-Bejjina, 5)
“Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (El-Insan, 9)
Ovaj ko ovo ostvari je rabbani ili Božiji čovjek, kao što se navodi u riječima Uzvišenog Allaha: “Nezamislivo je da čovjek kome Allah da Knjigu i mudrost i vjerovjesništvo – poslije rekne ljudima: ‘Klanjajte se meni, a ne Allahu!’ – nego: ‘Budite Božiji ljudi jer vi Knjigu znate i nju proučavate!’” (Alu Imran, 79)
Pod ovaj glavni životni cilj ulaze svi drugi čovjekovi ciljevi i sve tančine života su njegov dio, čak i nafaka, imetak, koji se potroši na potrebe porodice, pa i zalogaj hrane koje supružnici stave u usta jedno drugom, kao što kaže Allahov Poslanik: “Ti nećeš udijeliti nešto želeći time Allahovo lice a da te za ono što si udijelio Allah neće nagraditi, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svojoj supruzi.” (Buhari, br. 6373)
Trošenje imetka je svakodnevni oblik ponašanja i pomaganja porodice, pa kada vjernik i vjernica pri tome osjećaju duboku svijest da to rade u ime Allaha i sa željom da steknu nagradu od Njega, Allah će ih nagraditi.
Čak i spolni odnos između supružnika može biti čin za koji će ih Allah nagraditi, ukoliko imaju na umu namjeru stjecanja Allahovog zadovoljstva. U hadisu je rečeno: “U spolnom odnosu (sa suprugom) za nekog od vas je sadaka.” Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, zar će neko od nas za upražnjavanje svojih strasti imati nagradu?!”, a Poslanik je rekao: “Šta mislite, kada bi ih upražnjavao u haramu, da li bi za to imao grijeh? Zato, ako ih bude upražnjavao u halalu, imat će nagradu.” (Muslim, br. 1006)
Nijet pravi razliku
Isto tako i za svako drugo djelo, poput spavanja ili bilo koje druge ljudske potrebe – nijet pravi razliku.
Tako su to razumjeli ashabi, pa nalazimo kako Muaz b. Džebel u dijalogu sa Ebu Musaom el-Eš’arijem u vezi sa noćnim namazom ističe kako i za svoje spavanje očekuje da će ga Allah nagraditi, zbog njegovog nijeta: “Spavam na početku noći, pa onda, nakon što sam odspavao svoj uobičajeni san, ustanem i učim Kur’an onoliko koliko mi je Allah odredio, te se nadam da ću kod Allaha biti nagrađen za vrijeme koje sam proveo u spavanju kao što se nadam da ću imati nagradu i za ustajanje i klanjanje namaza (na kojem učim Kur’an).” (Buhari, br. 4344)
Iskrena namjera da se bilo koje djelo čini u ime Allaha, radi Njegovog zadovoljstva i u želji za stjecanjem nagrade od Njega, krucijalna je stvar. Zato vjernik treba obratiti pažnju da svaki svoj cilj podvede pod ovaj nijet da bi bio nagrađen za svako dobro i korisno djelo.
Allahov Poslanik rekao je: “Djela se cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Onaj čija hidžra bude radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra radi Allaha i Njegovog Poslanika, a ko učini hidžru radi žene, da bi se njome oženio, ili radi neke dunjalučke koristi, da bi je stekao, njegova je hidžra radi onog radi čega ju je učinio.” (Buhari, br. 1; Muslim, br. 1907)
Svaki cilj vjernika, svaka ambicija, težnja za uspjehom i izvornošću na nekom polju, kreativnost i zalaganje u oblasti nauke, trgovine, produktivnosti, u svakom segmentu privatnog života i ličnih potreba, treba biti s ovom namjerom – da radi u ime Allaha i žudeći za nagradom od Njega.
Stremi ka svom cilju nepokolebljivo u ime Allaha i očekuj Njegovu pomoć i nagradu!
El-Asr