Piše: Adis Memić
Sve što je Uzvišeni Allah propisao, svaki ibadet, utemeljeno je na mudrosti i svaki čovjek dužan je da prije praktikovanja bilo kojeg ibadeta razmisli o mudrostima njegovog propisivanja, odnosno plodovima koje mu taj ibadet može donijeti. Uzvišeni Allah kaže: “Tako je to! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je bogobojaznosti srca.” (El-Hadždž, 32) Stoga ćemo navesti dvadeset mudrosti i koristi posta, kako bi nam pomogli da što ljepše ispostimo ovaj mjesec, približimo se Allahu kao što Mu se nikada nismo približili i tako nastavimo živjeti dok Ga ne sretnemo.
Bogobojaznost
Jedan od najuzvišenijih razloga propisivanja posta jeste takvaluk, odnosno bogobojaznost, kao što kaže Uzvišeni: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekara, 183) Dakle, takvaluk je najveličanstveniji plod posta, jer je to ibadet koji je tajna između tebe i tvog Gospodara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Sva djela sina Ademovog pripadaju njemu, osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem’”, a u drugoj predaji stoji: “Svako djelo sina Ademovog se umnožava, jedno dobro djelo deseterostruko, pa čak i do sedam stotina puta. Allah kaže: ‘Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja svoje strasti i jelo samo radi Mene.’” (Buhari, br. 1904)
Murakaba – svjesnost o Allahovom nadzoru
Murakaba je pojam koji doslovno znači “nadgledanje” ili “samoobračun”, i to je jedna od mudrosti propisivanja posta. To je praksa dubokog promišljanja i samoobračuna koji ima za cilj približavanje Allahu. Kroz murakabu, čovjek nastoji očistiti svoj um i srce ostvarujući time duhovnu povezanost i svjesnost o prisutnosti Uzvišenog Allaha. Plod murakabe je to što vjernik u danu posta osjećaja veću bogobojaznost nego što osjeća u ostalim danima ili poslije iftara. Kako bi bilo lijepo da taj plamen imana i bogobojaznosti ostane prisutan i nakon zalaska sunca! Međutim, primjećujemo da se neki ljudi odmah nakon iftara vraćaju svojim grijesima. Neki uspiju savladati svoju dušu i suzdržati se barem do poslije namaza, dok drugi ne mogu odoljeti i odmah nakon iftara upadaju u ono što su ranije činili. Ovo je jasan dokaz da je jedna od najvećih mudrosti posta: odgoj duše u okrilju bogobojaznosti – takvaluka.
Post sužava puteve šejtana
Jedna od koristi posta jeste i to što post sužava puteve kojima šejtan prodire do srca i duše vjernika. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan kruži kroz čovjeka kao što krv kruži kroz tijelo.” (Muslim, br. 2174; Buhari, br. 1288) Dakle, što su uži ti putevi, slabiji je šejtanov utjecaj na srce, razum i dušu, i zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugoj predaji rekao: “Suzite mu puteve postom.” Zbog toga vidimo da, kada je čovjek sit, duša ga češće navodi na grijeh, jer krv snažnije kola njegovim venama. Ali, kada posti i osjeti glad, krv sporije teče, a vene se sužavaju, pa šejtan teže dolazi do mjesta smutnje i obmane, i zato je postač dalji od grijeha od onoga ko ne posti.
Post je razlog čednosti i čistoće duše
Abdullah b Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost za brak, neka se oženi, jer je to najbolje za obaranje pogleda i on čuva stid. A ko ne može, neka posti, jer mu je post štit.” (Buhari, br. 1905) Post čisti dušu od loših misli i sužava puteve kojima šejtan pokušava navesti čovjeka na nemoralna djela, Allah nas sačuvao toga! Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bez razloga uputio mladiće koji nisu u mogućnosti da se ožene da poste. To je iz razloga što ih post udaljava od takvih misli i iskušenja koja bi ih mogla odvesti u grijeh.
Čišćenje organizma od štetnih tvari
Post pomaže tijelu da se oslobodi štetnih tvari i loših ostataka iz organizma i na ovo su jednoglasno ukazivali muslimanski ljekari. Čak i danas, mnogi ljekari preporučuju post kao lijek za određene bolesti, jer kada tijelo neko vrijeme ne prima hranu, dolazi do procesa čišćenja i detoksikacije. Post je ujedno jedna od metoda koja je zastupljena u gotovo svim kulturama. Otuda se suština posta, između ostalog, ogleda u čišćenju tijela, krvnih sudova i ostalih organa od štetnih tvari, jačajući tako zdravlje i dajući čovjeku vitalnost.
Davanje prednosti Allahovom zadovoljstvu nad našim prohtjevima
Post odgaja čovjeka da ostavi ono što mu je ugodno i ono u čemu uživa, zarad ibadeta Uzvišenom Allahu. To je jedna od najuzvišenijih osobina istinskih robova koji poznaju svog Gospodara – oni ne stavljaju svoje prohtjeve ispred Allahove volje. Post nas uči upravo toj disciplini i uvodi nas u plemenitu dimenziju ibadeta. Mnogi ljudi, kada njihovi lični prohtjevi dođu nasuprot Allahovim propisima, daju prednost svojim željama, prohtjevima, zanemarujući ono što Uzvišeni Allah od njih traži. Međutim, post nas mijenja, učeći nas da u svakom trenutku i stanju tražimo prije svega Allahovo zadovoljstvo.
Olakšano ostavljanje grieha
Još jedna velika korist posta jeste to što pomaže ljudima koji se teško odriču harama da ih napuste. Mnogi ljudi navikli su na određene zabranjene stvari, poput duhana, alkohola, raznih opojnih sredstava, ružnog i nemoralnog govora, međutim, post pomaže u prekidanju tih loših navika. Zato tokom dana posta slabi želja za činjenjem tih grijeha, a što osoba više posti – bilo obavezno ili dobrovoljno – to će lakše ostaviti ono što je zabranjeno.
Strpljenje
Post odgaja dušu u okrilju strpljenja, koje je nužno za svaki aspekt vjerskog i dunjalučkog života. Strpljenje u vjeri ima isti značaj kao glava za tijelo – bez strpljenja nema ni pravog imana. Zato se mjesec ramazan naziva i mjesecom strpljenja, jer navikava čovjeka na ovu plemenitu osobinu. Uzvišeni Allah kaže: “Strpi se, a tvoje strpljenje je samo radi Allaha” (En-Nahl, 127); “Samo oni koji budu strpljivi bit će nagrađeni bez računa” (Ez-Zumer, 10).
Podsjećanje na stanje siromašnih
Post vjernike podsjeća na stanja siromašnih i onih koji su u stanju potrebe. Postač osjeća glad, ali zna da će mu doći iftar, dok mnogi ljudi provode noći gladni, bez zalogaja hrane. Mnogi znaju da ih čekaju dani gladovanja, zanoće bez nade da će sutra jesti. Dok uživamo u Allahovim blagodatima, post nas podsjeća na one koji su prisiljeni pružati ruku drugima zbog gladi. Molimo Allaha da svakog iskušanog neimaštinom opskrbi iz Svojih riznica.
Podsjećanje na mnoge blagodati
Post podsjeća čovjeka na ogromnu blagodat koju mu je Uzvišeni Allah dao kroz različite užitke. Naprimjer, blagodati bračne intime – postač je svjestan da mu je ona zabranjena tokom dana u ramazanu, kao vid ibadeta. Isto tako, blagodat hrane i pića – dok posti, čovjek se svjesno odriče tih blagodati iz pokornosti Njemu. U toku posta osjetimo potrebu za tim blagodatima, ali znamo da nam je to trenutno zabranjeno, a onda kada nam sve to bude ponovo dopušteno, nakon iftara, podižemo ruke i zahvaljujemo Allahu govoreći: “Hvala Ti, Gospodaru, što si nam dozvolio ove blagodati.”
Prilika da nam se djela umnogostruče
Post je prilika za umnogostručavanje dobrih djela koja činimo dok postimo. Allah je učinio ovaj blagoslovljeni mjesec vremenom u kojem se dobra djela višestruko nagrađuju, grijesi brišu, a pokajanja primaju. Možda čovjek ne nosi sa sobom puno grijeha koje treba oprostiti, ali svaki ramazan donosi mu priliku da izađe iz njega čist kao onog dana kada ga je majka rodila. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onaj ko isposti ramazan vjerujući u Allaha i očekujući od Njega nagradu, bit će mu oprošteno ono što je prethodilo od grijeha.” (Buhari, br. 38; Muslim br. 760) Zbog veličine ovog mjeseca i obilja nagrada u njemu, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, radosno je obavještavao svoje ashabe o njegovom dolasku.
Iskrenost
Još jedna velika korist posta jeste to što je on jedna od najvećih potvrda iskrenosti u našim srcima. Nema sumnje da je znak čovjekove iskrenosti kada provede mjesec ramazan u postu, bez kršenja i prelaženja Allahovih granica i bez neopravdanog prekidanja. Dokaz za to jeste hadis koji je zabilježio imam Buhari, br. 1894, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi od svoga Gospodara: “Ostavlja hranu, piće i strasti radi Mene”, tj. iz želje za Mojim licem, Mojim zadovoljstvom, iz želje za vječnim uživanjem.
Post je štit
Riječ “džunneh”, upotrijebljena u ovom hadisu, znači zaštita i pokrivač, tako da da post štiti čovjeka od upadanja u grijehe i čuva ga od Vatre na Sudnjem danu. Post je zaštita od svega što čovjeku donosi nesreću na ovom i budućem svijetu. Na to ukazuje i hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Post je štit. Kada neko od vas posti, neka ne psuje i neka se ne prepire. Ako ga neko napadne ili vrijeđa, neka kaže: ‘Ja postim!’” (Buhari, br. 1894; Muslim, br. 1151) Dakle, post ne samo da čisti tijelo, već čisti i odgaja dušu, čuvajući čovjeka od loših djela, navikavajući ga na iskrenost i bogobojaznost.
Dova postača se ne odbija
Još jedna posebnost posta jeste ta da su dove postača u ramazanu gotovo uvijek primljene. Čak i dova onoga ko jede zabranjeno, haram, može biti primljena u ovom mjesecu, iako u drugim vremenima biva odbijena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dove trojice se ne odbijaju…”, pa je spomenuo: “… postača dok ne iftari” (Ahmed, br. 8030. sa ispravnim lancem prenosilaca). Ovaj hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne znači da mu se baš svaka dova garantovano prima, već da je mogućnost primanja dove veća nego inače. Možda je ovo upravo zbog toga što je Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi ajet o primanju dove objavio nakon dva ajeta o postu. Nakon što je spomenuo propise posta, Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, uistinu, blizu! Odazivam se dovi onoga koji Me doziva” (El-Bekara, 186), a potom odmah nastavlja s propisima posta: “Dozvoljava vam se u noći…” Ovaj raspored ajeta ukazuje na to da je ramazan mjesec dova. Ako čovjek ponekad zanemari dovu tokom godine, neka se potrudi da u ovom mjesecu ustrajno moli Allaha za dobro na dunjaluku i ahiretu, posebno u posljednjim noćima i u Noći kadra.
Radost, pa čak i za onoga koji je inače tužan i zabrinut
Jedna posebnosti ovog mjeseca jeste to što on donosi olakšanje i rješenje svih naših poteškoća. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Postač ima dvije radosti: radost prilikom iftara i radost kada susretne svoga Gospodara.” (Buhari, br. 7492; Muslim, br. 1151) Učenjaci kažu da je razlog ove radosti to što Allah tokom posta olakšava brige, otvara zatvorena vrata i daje rješenja. Dakle, post nije samo ibadet odricanja, već je mjesec dova, olakšanja i Allahovih posebnih blagodati, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.
Zadah iz usta postača ljepši je od miska
Među posebnostima posta jeste i to što je zadaha postača kod Allaha bolji i ugodniji od mirisa miska. Iako ljudi mogu osjetiti neugodan miris zbog praznog želuca, kod Allaha taj miris ima posebno mjesto. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “A zadah iz usta postača kod Allaha je ljepši od mirisa miska.” (Buhari, br. 1904; Muslim, br. 1151) Zbog toga su učenjaci raspravljali o upotrebi misvaka nakon podneva tokom posta, odnosno da li ga je dozvoljeno koristiti ili ne. Ispravno mišljenje je da je misvak dozvoljen u svako doba, jer opći dokazi o preporučenosti misvaka ne prave razliku između postača i onih koji ne poste, kao i to da miris daha čovjeka dolazi iz želuca, a ne iz usta, i ne može se ukloniti samim pranjem zuba ili korištenjem misvaka.
Vrata Rejjan
Iz ljubavi prema ovom ibadetu, Uzvišeni Allah odredio je posebna vrata u Džennetu i nazvao ih Rejjan, kroz koja neće ulaziti niko osim postača. Kada oni uđu, vrata će se zatvoriti i niko drugi neće moći proći kroz njih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista, u Džennetu postoje vrata koja se zovu Rejjan, kroz njih će ulaziti samo postači, i kada oni uđu, ona će se zatvoriti i niko drugi neće moći ući.” (Buhari, br. 1763; Muslim, br. 1947)
Oprost grijeha
U ovom mjesecu Uzvišeni Allah obećao je potpuno oproštenje grijeha onima koji poste s iskrenim imanom i nadom u Njegovu nagradu, klanjaju teravih-namaz s istom iskrenošću, ili provedu noć Lejletul-kadra u ibadetu. Ovo je jedini mjesec u kojem je tako velika prilika za oprost svih prošlih grijeha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Onome ko isposti ramazan vjerujući u Allaha i očekujući od Njega nagradu bit će oprošteni grijesi koje je učinio.” (Buhari, br. 38; Muslim br. 760)
U njemu je Noć kadr – noć bolja od hiljadu mjeseci
Još jedna posebnost ramazana jeste Lejletul-kadr, noć u kojoj je počela objava Kur’ana i koja je vrednija od hiljadu mjeseci ibadeta. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo ga objavili u Noći kadr! A šta ti znaš šta je Noć kadr? Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci!” (El-Kadr, 1–3)
Mjesec otvorenih džennetskih vrata
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada dođe ramazan, otvore se vrata Dženneta, zatvore se vrata Džehennema i okuju se šejtani.” (Buhari, br. 3277; Muslim, br. 1079) To znači da su u ovom mjesecu vrata dobra širom otvorena, a prilike za zlo su sužene, jer su šejtani sputani. Zato se u ramazanu lakše kloniti grijeha baš kao što je olakšano okrenuti se i posvetiti ibadetu.
Zbog svih ovih posebnosti, učenjaci su preporučili da molimo Allaha da nas poživi do ramazana kako bismo ga proveli u ibadetu, pa je dopušteno reći: “Gospodaru naš, podari nam da dočekamo ramazan, ne izgubivši nikoga od voljenih i da nas niko ne izgubi.” Također, može se reći: “Allahu, blagoslovi nam mjesec redžeb i šaban, i omogući nam da dočekamo ramazan.” Iako je ovaj hadis slab, učenjaci su složni da je dozvoljeno upućivati dovu za doček ramazana, jer je dova u islamu općenito dozvoljena, osim ako sadrži nešto što je u suprotnosti sa šerijatom.
Mudrosti i koristi ibadeta, naročito posta mjeseca ramazana, nebrojene su i ljudski razum ih ne može u potpunosti obuhvatiti. No, ono što je spomenuto ovdje, ako Bog da, dovoljno je kao podsjetnik na veličinu i blagodati ovog ibadeta, posta. “Gospodaru naš, podari nam da dočekamo ramazan ne izgubivši nikoga od voljenih i da nas niko ne izgubi!”
El-Asr, br. 125.