Pohvalno je da onaj koji prvi naziva selam, kaže: “Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu – neka je na vas mir, Allahova milost i Njegov blagoslov!”, koristeći pri tome zamjenicu za množinu (ar. alejkum, tj. na vas ili vama), pa makar se selam nazivao i pojedincu, a on treba odgovoriti riječima: “Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu – neka je i na vas mir, Allahova milost i Njegov blagoslov!”, dodajući samo veznik “i” u riječima (ve alejkum, tj. i vama, odnosno i na vas).
- Od Imrana b. Husajna, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Es-selamu alejkum!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu na selam, nakon čega čovjek sjede. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Deset (sevapa).” Nakon toga dođe neki drugi čovjek i reče: ‘Es-selamu alejkum ve rahmetullahi!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, isto mu uzvrati na selam, a čovjek sjede. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Dvadeset (sevapa).’ Dođe i treći čovjek i reče: ‘Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!’, nakon čega mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvrati na selam, a čovjek sjede. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Trideset (sevapa).’” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hasen – dobar.
Dokumentacija hadisa
Uzimajući u obzir ostale slične predaje, ovaj je hadis vjerodostojan. Bilježe ga Ebu Davud, 5195, Tirmizi, 2689, i Darimi, 2/277.
Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je dobar.
Sličnu predaju prenosi i Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a bilježe je Buhari, El-Edebul-mufred, 986, Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 368, i Ibn Hibban, 493.
Lanac prenosilaca ove predaje je vjerodostojan.
Propisi, pouke i poruke
– Pridošlica prvi naziva selam onima koji su prisutni na nekom sijelu.
– Obaveza je odgovoriti na selam i to treba učiniti prije bilo kakvog razgovora.
– Ljude treba podučavati ispravnom znanju i ukazivati im na ono što je bolje i preče.
– Nazivanje i odvraćanje selama ima svoje stepene i faze, a veličina nagrade zavisi od toga na koji se način selam nazove ili na koji se način na njega uzvrati. U jednoj predaji, koju sa dobrim lancem prenosilaca bilježi Ebu Davud, 5196, potvrđen je još i dodatak: “…ve magfiretuhu” (i Allahov oprost). Ova se predaja prenosi od Sehla b. Muaza koji je prenosi od svoga oca, a u njoj se, između ostalog, navodi: “…pa je došao još neki čovjek koji je rekao: ‘Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu ve magfiretuhu!’, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Četrdeset’, i još dodao: ‘Ovako se stepenuju dobra djela.’”
- Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Evo, Džibril, alejhis-selam, naziva ti selam!’, a ja mu rekoh: ‘Ve alejhis-selamu ve rahmetullahi ve berekatuhu – neka je i na njega spas, Allahova milost i Njegov blagoslov!’” Muttefekun alejhi.
Ovako je, sa dodatkom “…ve berekatuhu”, zabilježeno u nekim verzijama Buharijevog i Muslimovog Sahiha, a u nekim se verzijama ovaj dodatak ne spominje. Međutim, prihvata se dodatak koji prenosi pouzdan prenosilac.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 6/305, i Muslim, 2447.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis govori o vrijednosti i vrlinama Aiše, radijallahu anha.
– U hadisu je pojašnjeno na koji se način treba uzvratiti na selam.
- Enes, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nešto rekao, to ponovio tri puta sve dok ga (prisutni) u potpunosti ne bi razumjeli, a isto tako, kada bi došao među ljude i poselamio ih, učinio bi to tri puta. Buhari.
Ovo se vjerovatno odnosi na situaciju kada se u skupini nalazi veliki broj ljudi.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 1/188.
Propisi, pouke i poruke
– Hadis ukazuje na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti moral i njegovo lijepo ponašanje, kao i na njegovu veliku brižnost i milost koju je ukazivao Allahovim robovima.
– Prilikom pojašnjavanja nečega treba se ograničiti na tri pokušaja, kako je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Iz toga se razumije da se ljudska moć shvatanja i razumijevanja, ili bolje rečeno njihova inteligencija, može podijeliti na tri stepena: visoka, srednja i niska. Onaj ko kazano ne bude shvatio ni nakon što mu se isto ponovi tri puta, teško da će to razumjeti i nakon više od tri pokušaja.
– Nazivanjem selama više puta iznalazi se opravdanje onima koji na njega nisu uzvratili odmah nakon prvog puta, jer ga možda nisu dobro čuli, ili su nečim bili zauzeti i preokupirani.
– Dozvola za ulazak u kuću ili na neko sijelo uglavnom se traži prije nazivanja selama, premda se ta dozvola može zatražiti i zajedno uz nazivanje selama.
- U dugom hadisu koji prenosi Mikdad, radijallahu anhu, između ostalog se navodi: “Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sačuvali bismo njegov dio mlijeka koji mu je bio određen, a on bi dolazio noću i nazivao selam (tiho) da ne probudi one koji su spavali, ali ipak dovoljno glasno da ga čuju oni koji su budni. Nakon toga, došao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je nazvao selam na isti način kako je to uobičajeno činio.”
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 2447.
Propisi, pouke i poruke
– Iz hadisa saznajemo da je dozvoljeno skloniti i sačuvati hranu za odsutnog.
– Hadis u svojoj cijelosti govori o teškom stanju i o oskudici u kojoj su živjeli Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi. Trenuci blagostanja i obilja za njih su bili vrlo rijetki, za razliku od situacije i stanja u kojem danas živi islamski ummet.
– Hadis nas uči da je dozvoljeno vratiti se kući i porodici u kasnim noćnim satima, pod uvjetom da se ne vraća sa putovanja.
– Hadis ukazuje na potrebu vođenja brige o gostu i sugerira da gostu treba biti na usluzi ukoliko mu je nešto potrebno.
– Pohvalno je ukućanima nazvati selam, bez obzira da li su budni ili spavaju.
– U hadisu je pojašnjena plemenitost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, lijepog morala i ponašanja, te je ukazano na to da je druge podučavao kodeksu lijepog ponašanja pri nazivanju selama ukućanima ukoliko neki od njih spavaju. Od sunneta je da čovjek u takvoj situaciji selam ne naziva ni previše glasno, kako ne bi probudio one koji spavaju, ali ni previše tiho, pa da ga ne čuju oni koji su budni.
- Esma bint Jezid, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana prošao kroz džamiju a u njoj je sjedila skupina žena, pa ih je poselamio išaretom (pokretom) ruke. Tirmizi i kaže da je hasen – dobar.
Ovim se želi reći da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poselamio i riječima (izgovarajući selam) i išaretom, tj. podizanjem ruke, što potvrđuje i predaja koju bilježi Ebu Davud, a u kojoj se navodi da je Esma, radijallahu anha, još dodala: “…pa nas je poselamio (riječima)”.
Dokumentacija hadisa
Hadis je vjerodostojan, ali samo prvi dio, bez dodatka “…pa ih je poselamio išaretom (pokretom) ruke”. Buhari, El-Edebul-mufred, 1407, Tirmizi, 2697, i Ahmed, 9/457–458, bilježe ga od Abdulhamida b. Behrama, koji prenosi da je čuo Šehra b. Havšeba kako izjavljuje da je čuo Esmu bint Jezid, radijallahu anha, kako kazuje spomenuti hadis.
Tirmizi je rekao: “Ovaj je hadis hasen – dobar. O njemu je Ahmed b. Hanbel rekao: ‘Hadis Abdulhamida b. Behrama, koji prenosi od Šehra b. Havšeba, je solidan. Rekao je Muhammed[1]: ‘Spomenuti Šehr je dobar prenosilac’, želeći ovom frazom pojačati njegov status. Također je dodao: ‘Njemu je prigovorio Ibn Avn, da bi zatim prenosio od Hilala b. Ebu Zejneba koji je prenosio od Šehra b. Havšeba.”
Kažem: Šehru b. Havšebu također su prigovorili i drugi učenjaci, kao što se to može vidjeti u njegovoj biografiji u djelu Tehzibul-kemal, 12/578–579, što ukazuje na to da je on nepouzdan prenosilac čiji se hadisi sami po sebi ne mogu uvrstiti u kategoriju vjerodostojnih predaja. Međutim, predaje koje prenosi mogu poslužiti za pojačavanje hadisa koji su u osnovi slabi, ali ih ima više i svi imaju približno isto značenje.
Također, Ebu Davud, 5204, Ibn Madža, 3701, Darimi, 2/277, i Ahmed, 6/452, bilježe ovaj hadis od Ibn Ebu Husejna, koji ga je čuo od Šehra b. Havšeba, koji kazuje da mu je Esma bint Jezid rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored nas skupine žena pa nam nazvao selam.”
U ovoj predaji spomenuti Ibn Ebu Husejn, čije je pravo ime Abdullah b. Abdurrahman, nije spomenuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, žene poselamio išaretom (pokretom ruke), dok je to spomenuo Abdulhamid b. Behram. Dakle, ova dvojica prenosilaca su na oprečne načine prenijeli dotičnu predaju, što iziskuje preferiranje koja je od njih dvije ispravna, tj. mjerodavna.
Predaja koju prenosi Ibn Ebu Husejn mjerodavnija je od predaje Abdulhamida b. Behrama jer, iako su njih obojica pouzdani prenosioci čiji su hadisi zabilježeni u oba Sahiha, Abdulhamid b. Behram ipak je ponekad bio nesiguran u onome što je prenosio, tako da se njegovim predajama ne može dati prednost nad predajama drugih prenosilaca koji su na većem stepenu pouzdanosti od njega.
Ukoliko neko prigovori i kaže da se manje poznati dodatak nekom hadisu prihvata ukoliko ga prenosi pouzdan prenosilac, odgovor na to bio bi sljedeći:
Ovdje to pravilo ne važi jer se ne radi o identičnoj situaciji, a čak i kada bismo hipotetički kazali da je tako, to bi samo bio argument protiv Šehra b. Havšeba i to bi dokazalo da je bio kontradiktoran, jer nekad ovaj dodatak (“…pa ih je poselamio išaretom – pokretom, ruke”) prenosi, a nekada ga ne prenosi, što samo pridonosi zaključku da se na tu predaju ne treba osvrtati, niti je navoditi kao šerijatski argument.
Još nešto upućuje na zaključak da je ovaj dodatak koji se spominje u hadisu Esme bint Jezid, radijallahu anha, ništavan, a radi se o sljedećem: naime, ovaj hadis imam Buhari bilježi u svom djelu El-Edebul-mufred, 1048, i kaže: “Pričao nam je Mubeššir b. Ismail od Ibn Ebu Ganijja, on od Muhammeda b. Muhadžira, a on od svoga oca, a on od Esme bint Jezid el-Ensarijje, radijallahu anha, da je rekla: “Bila sam u društvu svojih vršnjakinja kada je pored nas prošao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i poselamio nas…”.
Lanac prenosilaca ove predaje je, uz Allahovu pomoć, ispravan, što ukazuje na to da je osnova ovog hadisa vjerodostojna.
Međutim, dodatak u kojem se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tu skupinu žena poselamio i na način da im je išaretio rukom, tj. da im je mahnuo, ništavan je i on se ubraja u greške i propuste Šehra b. Havšeba, a Allah najbolje zna.
Ovome se treba pridodati i činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio pozdravljanje išaretom ruke ili slično, kako je to imam Tirmizi, 2836, zabilježio u predaji od Amra b. Šuajba, koju on prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, i u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nama ne pripada onaj ko nastoji nalikovati onima koji nisu od nas. Nemojte se poistovjećivati ni sa jevrejima ni sa kršćanima. Uistinu se židovi pozdravljaju tako što jedni drugima išarete prstima (mašući njima), a kršćani se pozdravljaju mahanjem ruke (šake).”
Rekao je Tirmizi: “Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab”, a sa ovom konstatacijom složio se i autor (tj. imam Nevevi) u svom djelu El-Ezkar.
Smatram da je ovaj lanac prenosilaca ipak hasen – dobar, i ne škodi mu činjenica što je inače sporni Ibn Lehia jedan od prenosilaca hadisa, jer je hadis od njega prenio Kutejba b. Seid[2], a kada je tako, onda se u tom slučaju hadis može smatrati ispravnim, kako sam to pojasnio u svojoj knjizi El-Husunul-menia fi men sahhat rivajetuhu an Ibnul-Lehia.
Dakle, ovaj je hadis hasen – dobar, jer je prenesen od Amra b. Šuajba, koji ga prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda.
Ovaj se hadis pojačava i predajom koju prenosi Džabir, radijallahu anhu, a bilježi je Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, 340: “Obavijestio nas je Ibrahim b. El-Mustemirr da mu je pričao Salt b. Muhammed, kojem je pričao Ibrahim b. Humejd er-Ruasi od Sevra, da je rekao: ‘Pričao je Ebu Zubejr od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -Nemojte se pozdravljati na način kako to čine židovi i kršćani. Oni se pozdravljaju rukama, glavama i išaretom (pokretima).’”
Hafiz Ibn Hadžer za ovaj je hadis u Fethul-Bariju rekao sljedeće: “Zabilježio ga je Nesai sa dobrim lancem prenosilaca.”
Međutim, ovdje se postavlja pitanje šta je sa činjenicom da je prethodna Ebu Zubejrova predaja mu‘an‘an[3] predaja[4]?!
Predaju sa istim lancem prenosilaca navodi i Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 8/38, koji kaže: “Bilježe je Ebu Ja‘la i Taberani u El-Evsatu. Prenosioci Ebu Ja‘line predaje pouzdani su i ispravni.”
Ova je predaja zabilježena u Musnedu Ebu Ja‘la, 3/397, ali je i ona mu‘an‘an predaja, a Ebu Zubejr, koji je koristio ovakav način prenošenja, bio je mudellis[5].
Sve u svemu, uzmu li se u obzir oba navedena lanca prenosilaca, prethodno citirani hadis je vjerodostojan.
Osnovu ovog hadisa pojačava hadis koji prenosi Džerir b. Abdullah, radijallahu anhu, a bilježe ga Ahmed, 4/357 i 363, Begavi, Šerhus-sunna, 12/265, i Ibn Sunni, Amelul-jevmi vel-lejla, 225.
Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab. Obavezno vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 8/38.
Nakon ove detaljne valorizacije i analize velikog broja predaja na ovu temu, zaključujemo da je predaja koju je naveo autor, a u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ženama nazvao selam riječima i uz to im išaretio rukom – slaba predaja i da se njen drugi dio (išaret rukom) ne može prihvatiti kao ispravan.
Propisi, pouke i poruke
– Ženama je dozvoljeno da zajednički sjede na mjestima gdje neće stvarati fitnu (smutnju) i tamo gdje njima neće biti pričinjen nikakav vid štete.
– Dozvoljeno je da muškarci ženama nazovu selam.
– Prilikom nazivanja selama nije dozvoljeno išaretiti rukom ili prstima jer je to način na koji se pozdravljaju židovi i kršćani. Ovakav način pozdravljanja ustalio se u vojsci pri pozdravljanju starješina, a to je običaj koji je u islamskom svijetu ostao nakon zapadno-kršćanske kolonizacije.
- Od Ebu Džurejja el-Hudžejmijja, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Došao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam rekao: ‘Alejkes-selam (na tebe neka je spas), Allahov Poslaniče!’ On mi reče: ‘Nemoj govoriti alejkes-selam, jer je to pozdrav koji se upućuje mrtvima.’” Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je hasen-sahih. Ovaj smo hadis već spomenuli u njegovoj punoj verziji.
Hadis je naveden i pojašnjen pod brojem 296, u stotinu devetnaestom poglavlju, “O dužini košulje, njenih rukava, ogrtača i krajeva turbana”.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
_______________
[1] U originalnoj zbirci hadisa imama Tirmizija navodi se da je spomenuti Muhammed ustvari Muhammed b. Ismail, odnosno imam Buhari. U originalu ove knjige navedeno je samo ime Muhammed. Vjerovatno je drugi dio imena izostavljen greškom, a Allah najbolje zna. (op. prev.)
[2] Jedan od onih prenosilaca koji kada prenose hadise od Ibn Lehie, ti se hadisi mogu smatrati ispravnim. (op. prev.)
[3] To je hadis sa lancem prenosilaca u kojem mudellis (obmanjivač) koristi formu ‘an (što znači od), a nije jasno potvrdio da je dotični hadis čuo izravno od svoga učitelja, tako da postoji mogućnost postojanja trećeg prenosioca u svojstvu posrednika izmedu njih, koji je anoniman. Hadisi koji prenose mudellisi razlikuju se: neki su prihvatljivi, a drugi nisu, ovisno o samom mudellisu i vrsti obmanjivanja, što je detaljno pojašnjeno u literaturi hadiske terminologije. (op. prev.)
[4] Autor ovom rečenicom želi prigovoriti Ibn Hadžerovoj ocjeni da je hadis dobar jer je pri prenošenju navedene predaje korištena riječca ‘an, (pričao je Ebu Zubejr od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao…), a oko ispravnosti takvih predaja učenjaci imaju različite stavove i mišljenja. (op. prev.)
[5] Mudellis je osoba koja se pri prenošenju hadisa koristi tedlisom, tj. obmanom, a predaje koje je prenijela nazivaju se mudelles predajama. To je predaja u kojoj prenosilac namjerno sakrije neku mahanu hadisa kako bi je uljepšao i druge naveo na pomisao kako ta predaja nema nikakvih mahana. (op. prev.)