Rekao je Uzvišeni Allah: “A kada uđete u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61)
Ovaj ajet prokomentirali smo i pojasnili u poglavlju “Vrijednost selama i naredba o njegovom širenju”.
- Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sinko moj, kada uđeš među svoju porodicu, nazovi im selam. To će donijeti blagoslov i tebi i tvojim ukućanima.” Tirmizi i kaže da je hasen-sahih.
Dokumentacija hadisa
Ukoliko se u obzir uzmu slične predaje, ovaj je hadis hasen – dobar. Bilježi ga Tirmizi, 2698, sa slabim lancem prenosilaca jer se u njemu nalazi izvjesni Alija b. Zejd b. Džudan, koji je nepouzdan prenosilac.
Međutim, ovaj se hadis prenosi mnoštvom puteva koji ga pojačavaju i podižu njegov stepen. Sve te predaje u zasebnom kraćem djelu sabrao je hafiz Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, u djelu Netaidžul-efkar, 1/168–170.
Propisi, pouke i poruke
– U hadisu je pojašnjeno na koji način musliman, nakon ulaska u kuću, treba postupati prema svojoj porodici, tj. da ih treba poselamiti i poduzeti sve kako ih ne bi prestrašio na bilo koji način.
– Selam donosi blagoslov i onome ko ga naziva i onome kome se naziva.
Poglavlje stotinu trideset šesto
NAZIVANJE SELAMA DJECI
- Enes, radijallahu anhu, prošao je pored djece i nazvao im selam, a zatim je rekao: “Ovako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 11/32, i Muslim, 2168.
Propisi, pouke i poruke
– Prema djeci treba biti brižan i obazriv, te nježnošću nastojati zadobiti njihove simpatije kako ne bi zazirali i strahovali od odraslih nakon što ih susretnu na ulicama.
– Hadis podučava djecu na koji način trebaju prihvatiti i odvratiti selam.
– Na djecu ne treba galamiti, zastrašivati ih, niti ih grditi, sve dok ne čine nešto je što je strogo zabranjeno – haram.
Poglavlje stotinu trideset sedmo
ČOVJEK NAZIVA SELAM SVOJOJ SUPRUZI, RODICAMA, PA I ŽENAMA STRANKINJAMA (SA KOJIMA NIJE NI U KAKVOM RODU), ALI POD UVJETOM DA JE SIGURAN OD SMUTNJE, TJ. DA NEMA OPASNOSTI DA ĆE ZBOG TOGA UPASTI U ISKUŠENJE, I TO JE UVJET LEGITIMNOSTI TAKVOG POSTUPKA
- Od Sehla b. Sa‘da, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Među nama je živjela neka žena (u drugoj predaji: “…starica…”) koja je prikupljala korijenje repe pa bi ga stavljala u lonac (da se kuha), a isto tako je i mljela ječmena zrna, pa kada bismo klanjali džuma-namaz i razilazili se, nazivali bismo joj selam, a ona bi nas time častila.” Buhari.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 2/427.
Propisi, pouke i poruke
– Zapovijed da se ljudi raziđu nakon džuma-namaza ne odnosi se na strogu naredbu, već na nešto što je mubah, tj. dozvoljeno.[1] Nakon džuma-namaza, ashabi su se razilazili kako bi ručali, a zatim malo prilegli.
– Pohvalno je nastojati zaslužiti Allahovu bliskost i zadovoljstvo na bilo koji način, pa makar se radilo o udjeljivanju nečega što je neznatno, kako je to činila ova žena dijeleći potrebnima skromni obrok.
– Dozvoljeno je ženama strankinjama[2] nazivati selam ukoliko se čovjek ne plaši da će pasti u iskušenje.
– Hadis govori i o skromnosti ashaba, radijallahu anhum, kao i o tegobnom životu kojim su bili iskušani, ali su, i pored toga, žurili ka svakoj vrsti iskazivanja pokornosti Uzvišenom Allahu.
- Fahita, radijallahu anha, poznatija kao Ummu Hani, kćerka Ebu Talibova, kazuje: “Došla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u danu oslobođenja Mekke. On se kupao, a Fatima ga je zastrla komadom platna. Ja sam mu nazvala selam…” (a zatim je navela hadis u cijelosti). Muslim.
Dokumentacija hadisa
Bilježi ga Muslim, 1/498 i 82.
Propisi, pouke i poruke
– Ženama je dozvoljeno da nazivaju selam muškarcima onda kada se ne boje unošenja smutnje i nereda.
- Od Esme bint Jezid, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored nas, skupine žena, i nazvao nam selam.”
Ebu Davud i Tirmizi, koji je rekao da je hasen – dobar. Ovo je verzija koju bilježi Ebu Davud, dok se u Tirmizijevoj verziji navodi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog je dana prošao kroz džamiju u kojoj je sjedila skupina žena, pa ih je poselamio išaretom (pokretom) ruke.”
Hadis je naveden i pojašnjen pod brojem 855, u stotinu trideset drugom poglavlju, “O načinu nazivanja selama”.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
____________________
[1] Rekao je Uzvišeni Allah: “A kad se molitva (džuma-namaz) obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.” (El-Džumua, 10) Iako je u ovom ajetu “razilaženje po zemlji i traženje Allahove blagodati” u jezičkom smislu izrečeno u formi imperativa, tj. naredbe, ono se ne odnosi na šerijatsku obavezu takvog postupanja, kako bi se to moglo zaključiti, jer je spomenuta naredba izrečena poslije zabrane, što, opet, ukazuje na dozvolu činjenja dotičnog djela, a ne na njegovu obavezu. Mnogi učenjaci islamske jurisprudencije ovako razumijevaju imperativne forme koje dođu nakon zabrana. U tom je smislu i autorovo pojašnjenje, a Allah najbolje zna. (op. prev.)
[2] Tj. ženama koje mu nisu trajno zabranjene za brak. (op. prev.)