Zabranjeno je da muslimani nevjernicima prvi nazivaju selam, i pojašnjenje kako im uzvratiti na njihov pozdrav

Musaid

 

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte prvi židovima i kršćanima nazivati selam, a kada nekoga od njih sretnete na putu, stjerajte ga na njegov najuži dio.” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 2167.

Propisi, pouke i poruke

– Strogo je zabranjeno da muslimani prvi nazovu selam kršćanima i židovima.

– Muslimani trebaju potencirati i isticati čast i uzvišenost imana kao i ponos i snagu islama, što će se, između ostalog, postići i stjeravanjem kršćana i židova na uži dio puta.[1]

– Na ovakav se način u određenoj mjeri ukazuje i milost prema sljedbenicima Knjige (židovima i kršćanima) jer bi ovakav vid odnosa prema njima mogao biti uzrok da prime islam i na takav se način spase od Vatre.

  1. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vam sljedbenici Knjige (židovi i kršćani) nazovu selam, vi im odgovorite riječima ‘ve alejkum (i vama isto).” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 11/42, i Muslim, 2163.

Propisi, pouke i poruke

– U hadisu je pojašnjeno na koji način treba uzvratiti na selam onda kada nam ga nazovu židovi ili kršćani, tj. da im treba reći “ve alejkum” (što znači “i vama”), jer njihov pozdrav ponekad može nositi primjese neprijateljstva i mržnje, pa ćemo im ovakvim vidom odvraćanja na njihov pozdrav poželjeti ono što i oni žele nama.

  1. Usama, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom prošao pored skupine u kojoj su bili izmiješani muslimani i idolopoklonici – obožavaoci kipova, i židovi – pa im je nazvao selam.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 11/38–39, i Muslim, 1798.

Propisi, pouke i poruke

– Kada čovjek prođe pored skupine u kojoj ima i muslimana i nevjernika, sunnet je da im nazove selam općenito, ali sa srčanom namjerom da selami samo muslimane među njima.

– Muslimanima je dozvoljeno da zajednički sjede sa nemuslimanima, bez obzira radilo se o idolopoklonicima ili sljedbenicima Knjige, ali pod uvjetom da na tom sijelu ne budu prisutni razni vidovi harama koji bi mogli loše utjecati na njegov moral i njegovo vjerovanje.

– Isto tako, muslimanima je dozvoljeno da se druže i sijele s pripadnicima drugih religija i konfesija s ciljem da ih pozivaju u islam.

____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

____________________

[1] U komentaru ovog hadisa uvaženi šejh i učenjak Muhammed b. Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, rekao je sljedeće: “Obratite pažnju na početak hadisa: ‘Nemojte prvi pozdravljati…’, i riječi: ‘…a kada ih sretnete…’, kao i na zadnji dio hadisa, uspoređujući ovaj prvi sa zadnjim dijelom. To znači: Nemojte im praviti mjesta za prolaz kada vas sretnu, tako da imaju širinu, a da vama bude usko, već nastavite ići svojim putem, pa ako je već nužno da bude tijesno, neka onda njima bude tijesno. Poznato je da, kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na putu vidio nevjernike, ne bi ih pritješnjavao i pritiskao. Ovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni njegovi ashabi nisu činili ni sa židovima u Medini, niti poslije oslobođenja drugih područja. Znači: kao što vi njima ne nazivate selam, nemojte im davati ni širine na putu, a kada vas susretnu, nemojte se razilaziti da bi oni prošli, već se nastavite kretati svojim pravcem, a ukoliko postoji tjesnac, neka oni u njemu sačekaju vaš prolaz. Ovo je pravo značenje hadisa i on ne ukazuje samo na ponos muslimana, već i na to da se ne treba nikome poniziti osim Uzvišenom Gospodaru. Ovo nas također ne sprečava da nevjernike pozivamo u islam, jer zahtijeva se njihovo pozivanje, a posebno od onih koji su stručni u tome i imaju snage u pozivu. Njima je to, u skladu sa mogućnostima, ujedno i stroga obaveza. Vidjeti: Ibn Usejmin, Es-Sahvetul-islamijja, str. 332–333. (op. prev.)

Share This Article
Leave a comment