Piše: Abdulvaris Ribo
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, ali u obojici je dobro. Teži za onim što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i nemoj klonuti! Ako te nešto zadesi, ne reci: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: To je Allahova odredba i On čini šta hoće, jer „da sam“ otvara vrta šejtanu.“ (Muslim, 2664, Ibn Madže, 79, Ahmed u Musnedu, 2/366, 370). Snaga i moć pojedinca, a time i zajednice, jedan je od glavnih faktora opstanka i napretka. Kako u životinjskim zajednicama, tako i u ljudskoj zajednici, opstaju samo oni koji su najjači i najmoćniji. To je Allahova zakonitost u ovome dunjalučkom životu. Imajući u vidu tu Božiju zakonitost, islam od svojih sljedbenika traži da se na putu Istine i Pravde okite snagom, kako duhovnom, tako i materijalnom. U tom kontekstu su i mnogi kur’anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U različitim prilikama Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je muslimane da budu snažni i jaki. Jedan od tih hadisa je i ovaj hadis koji smo naveli. Vjernik koji zaslužuje potpunu Allahovu ljubav i naklonost je snažan i jak vjernik.
U čemu je istinska snaga vjernika
Mnogi će razumjeti da se u ovome hadisu misli na fizičku snagu, međutim, pojam jakog i snažnog vjernika ima mnogo šire značenje. Fizička ili tjelesna snaga je samo jedan elemenat ili segment koji sačinjava sveukupnu snagu jednog vjernika muslimana. Istinska i iskonska snaga leži u iskrenom i čvrstom vjerovanju-imanu. Pod jakim i snažnim vjernikom prije svega, podrazumijeva se musliman koji čvrsto i nepokolebljivo vjeruje, koji je odlučan, koji se bori protiv svojih hirova i nagona sve dok ih ne nadvlada, onaj koji se suprotstavlja šejtanu sve dok ga ne porazi. Istovremeno, takav vjernik vodi brigu i o svome tijelu i fizičkoj snazi, kako bi bio jak i sposoban da uspješno i kvalitetno obavlja vjerske dužnosti, marljiv i aktivan u ibadetima, hrabar u borbi za Istinu i Pravdu, odvažan u suzbijanju zla i promoviranju dobra, te izdržljiv u podnošenju različitih poteškoća na Allahovom putu.
Ovo je profil vjernika koji je potreban islamskom ummetu u njegovoj renesansi, progresu, borbi i opstanku. Prema tome, ovo je pravo i ispravno razumijevanje snage vjernika u hadisu, gdje se prije svega misli na snagu imana-vjerovanja iz koje prozilaze i duševna snaga, i odlučnost, i nepokolebljivost i visoke ambicije, pa čak i fizička snaga.
Neraskidiva veza između duhovne i tjelesne snage
Nema sumnje da postoji čvrsta veza između snage imana, duševne snage, znanja i snage tijela. Iman ili čvrsto vjerovanje je osnovna snaga koja pokreće sve druge snage; i mentalnu i tjelesnu i znanstvenu i spoznajnu. Sve što je iman jači, jače su i druge snage u čovjeku. Kada je iman jak, jaka je i duša, koja snažno teži svemu onome u čemu je za nju hajr i na ovome i na onome svijetu. Kreće putem znanja, aktivnosti i žrtve, a ostavlja lijenost, nemar i tromost. Tako kada nestane lijenosti i tromosti, tijelo se aktivira i jača, i čovjek nastoji da svoju tjelesnu snagu što više ojača, kako bi mu bila ispomoć na putu činjenja dobra i postizanja Allahova zadovoljstva.
Jak vjernik je onaj čija je pripadnost islamu duboko prožeta islamskim učenjem, do te mjere da stavlja sebe i svoj imetak na raspolaganje islamu i njegovim principima. Ovakav vjernik je čvrst u svome vjerovanju, egzistenciji i aktivnostima na putu vjere. On je bogobojazan i odgovoran u svemu onome što radi. Svoju tjelesnu snagu ne stjeće kako bi se time hvalisao i uzdizao, niti je koristi kao bi tlačio slabašne i nad njima svoju snagu ispoljavao. Ako tako postupa, on gubi snagu imana, a kada izgubi snagu imana, izgubio je svako dobro i tada mu snaga njegova tijela kod Allaha ništa ne vrijedi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Na Sudnjem danu doći će velik i debeo čovjek, kod Allaha neće vrijediti ni koliko je krilo mušice.“ Snaga tijela neće biti od koristi ako nije popračena snagom duše, koja upravlja i vlada tijelom. U protivnom, insan će postati razjareni i bijesni hajvan, kao što je slučaj sa bezbožnicima i zalutalima. Uzvišeni Allah je uništio mnoge silnike i snagatore koji su zaboravili na Allaha i pobunili se protiv Njega, zaboravivši da sva moć i snaga samo Allahu pripadaju. Uzvišeni Allah za takve navodi primjer u Kur’anu i kaže: „Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; i Semudom koji je u dolini stijene klesao, i faraonom koji je šatore imao-koji su na zemlji zulum provodili i poroke na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj bič patnje na njih spustio, jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.“(El-Fedžr, 6.-14-)
Na ovo je ukazao i sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nije snažan onaj koji je vješt hrvač, nego je snažan onaj koji vlada sobom u srdžbi.“
Tako se snaga imana-vjerovanja međusobno isprepliće sa snagom duše, znanja i tijela, pa zajedno čine ličnost jakog vjernika, kojeg Uzvišeni Allah voli.
Razlika između jakog i slabog vjernika
Suštinska razlika između jakog i slabog vjernika je baš u jačini imana. I jedan i drugi posjeduje dobro, a to je iman-vjerovanje, s tim što to vjerovanje nije isto jako i čvrsto kod jednog i kod drugog. Jak vjernik je onaj koji je toliko prožet imanom-vjerom u Allaha da i sebe i svoj imetak stavlja na raspolaganje na putu uvjerenja i ideologije kojoj pripada, dok se slab vjernik koleba između onoga što pruža ovaj svijet i žrtvovanja koje traži konstruktivna vjera da podnese u njeno ime. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije osporio da je i pri slabom vjerniku dobro, jer on posjeduje osnovu imana. Stablo imana je zasađeno u njegovom srcu i na njemu je samo da ga zalijeva duhovnošću i uzgaja, dok ne ojača, kada će i on postati jakim vjernikom. Slab vjernik, njegovo dobro se svodi samo na njega, on je stalo isložen opasnostima po iman, jer on svoj iman nije zaštitio i utvrdio i nije ga napojio kako bi porastao i ojačao. Takav je vrlo često slab i nemoćan pred iskušenjima i strastima. Sam Kur’an iznosi razliku između jakog i slabog vjernika i mjesta i jednog i drugog kod Allaha.
„Zar smatrate da je onaj koji hadžije vodom napaja i koji vodi brigu o Mesdžidul-Haramu ravan onome koji u Allaha i onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovom putu bori? Nisu oni kod Allaha jednaki. A Allah neće uakzati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine.“ (Et-Tevba, 19.)
Uzvišeni Allah kroz formu upitne rečenice negira da je vjernik koji se brine o hadžijama i Bejtullahu, ravan onome ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, a uz to se bori na Allahovom putu svojim imetkom i životom. Borba na Allahovom putu znači podnošenje različitih poteškoća i žrtvovanje, ne samo imetka, nego i onoga što je najvrednije kod čovjeka, a to je njegov život.
Napajanje hadžija i održavanje Kabe su primjer djela slabijih vjernika, dok su hidžra i borba na Allahovom putu imetkom i životom obilježje jakih vjernika. Ovo se može uzeti kao jedno opće pravilo za sve druge aktivnosti i djela. Djela i aktivnosti koje zahtijevaju veći napor, žrtvu i odricanje, obilježja su jakih i čvrstih vjernika, dok djela koja traže manje odricanja i žrtve, obilježje su slabijih vjernika.
Kako postati jakim vjernikom
Nakon što je ukazao na razliku između jakog i slabog vjernika, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućuje nas na lijek protiv bolesti slabosti, koja može pogoditi neke od segmenata snage ili sve njih zajedno. Slabost može podjednako pogoditi vjernika i u njegovom imanu i u duši i znanju i tijelu. Šta mu je činiti?
Uputu za ovo stanje nam je u drugom dijelu hadisa dao lično Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Teži za onim što će ti koristiti,-tj. Nastoj da budeš pokoran Allahu Uzvišenom, jer u tome je najveća korist za čovjeka. Pokornost je ta koja jača iman, pomaže pri čišćenju i odgoju duše i doagnava slabost i malaksalost. A dunjalučku korist za sebe traži u onome što je dozvoljeno i što će ti pomoći u pokornosti Allahu.
– traži pomoć od Allaha – samo od Allaha pomoć traži, skrušeno Mu se moli da popravi tvoje stanje, budi iskren u djelima pa ćeš postići sreću oba svijeta. Nemoj misliti da si sa svojom snagom i moći neovisan od Allaha i Njegove pomići, jer ako te Allah bez pomoći ostavi, propao si.
– i nemoj klonuti!-Nemoj popuštati u traganju za dobrom, koje će ti biti od koristi i na dunjaluku i na ahiretu, i nemoj biti lijen pa da izgubiš svoju snagu. Prenosi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allahu moj, utječem Ti se od nemoći i lijenosti.“
– Ako te nešto zadesi, ne reci: Da sam uradio to i to, bilo bi to i to, nego reci: To je Allahova odredba i On čini šta hoće, jer „da sam“ otvara vrta šejtanu.“-Ovo je poslanički lijek i naputak za muslimana kako da se pomiri sa odredbom i da se ne žali na nevolje koje ga zadese, jer nema koristi žaliti za onim što se desilo i što je prošlo. To otvara vrata šejtanu koji će preko tog žaljenja ubaciti svoje otrove i misli, ta ugroziti iman, kao najveći i osnovni izvor snage i moći jednog muslimana.
Saff br. 315