Naricanje za umrlim strogo je zabranjeno, o čemu ćemo, uz Allahovu pomoć, dodatno govoriti u posebnom poglavlju koje tretira zabranu takvog postupanja. Što se tiče žestokog plakanja za umrlim, na tu se temu prenose mnogi hadisi koji to zabranjuju i u kojima se govori da će umrli (u kaburu) biti kažnjen zbog plakanja njegove porodice za njim. Međutim, to se odnosi na one koji su još za vrijeme života svojoj porodici oporučili da za njima plaču nakon što umru. Što se pak tiče zabrane plakanja za umrlim, ono se odnosi na žestoko plakanje, tj. na one koji u tome pretjeruju ili koji za svojim umrlima nariču, a što se tiče nekog normalnog i umjerenog plakanja i tugovanja za umrlim koje ne preraste u žalopojku i naricanje, ono je dozvoljeno i na to upućuju mnogobrojni hadisi u koje, između ostalog, spadaju i sljedeći:
- Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Abdurrahmanom b. Avfom, Sa‘dom b. Ebu Vekkasom i Abdullahom b. Mesudom, radijallahu anhum, posjetio Sa‘da b. Ubadu, radijallahu anhu, i zaplakao. Kada su ljudi vidjeli kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plače, i oni zaplakaše, a on im reče: “Poslušajte! Uistinu Allah ne kažnjava zbog suznoga oka niti zbog tužnoga srca, ali kažnjava ili milost ukazuje zbog ovoga” – pa je pokazao na svoj jezik. Muttefekun alejhi.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/175, i Muslim, 924.
Propisi, pouke i poruke
– U hadisu se ukazuje na to da je pohvalno posjetiti bolesnika.
– Pohvalno je da onaj ko je ugledniji posjeti onoga ko je manje ugledan.
– Imam, tj. predvodnik i vođa muslimana, bolesnika obilazi u pratnji nekoliko svojih prijatelja ili sljedbenika.
– Dozvoljeno je da se ljudi okupe kod bolesnika, ali pod uvjetom da ga to ne iritira i ne uznemirava.
– Pred bolesnikom je dozvoljeno ispoljiti tugu i bol kako bi istinski shvatio i spoznao kako visoko mjesto zauzima u srcima svojih prijatelja i poznanika.
– Hadis ukazuje i na zabranu da se čini zlo jezikom (verbalno) i u njemu je obećana kazna za one koji to budu činili.
- Usama b. Zejd, radijallahu anhuma, kazuje da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dodali sina jedne od njegovih kćerki dok je on (taj dječačić) bio na samrti, pa su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, oči zasuzile. Sa‘d ga upita: ‘Šta je to, Allahov Poslaniče?!’, a on odgovori: ‘Ovo je milost koju je Uzvišeni Allah smjestio u srca Svojih robova. Uistinu Allah između svih Svojih robova milost ukazuje onima koji su i sami milostivi.’” Muttefekun alejhi.
Ovaj je hadis naveden i pojašnjen pod brojem 29, u trećem poglavlju koje govori o strpljenju.
- Enes, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod svoga sina Ibrahima dok je izdisao, pa su njegove oči zasuzile. Abdurrahman b. Avf upita ga: ‘Zar i ti (plačeš), Allahov Poslaniče?!’, a on odgovori: ‘O sine Avfov, to je uistinu milost’, a zatim još dodade: ‘Oči suze, srce tuguje, ali mi ne govorimo osim ono što našeg Gospodara čini zadovoljnim. Uistinu smo, o Ibrahime, tužni zbog rastanka s tobom!’” Buhari, a i Muslim bilježi dio ovog hadisa. Hadisi iz ovog poglavlja poznati su i mnogobrojni, te zabilježeni u vjerodostojnim hadiskim zbirkama, a Allah najbolje zna.
Dokumentacija hadisa
Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 3/172–173, i Muslim, 2315.
Propisi, pouke i poruke
– Legitimno je i šerijatski utemeljeno posjetiti dijete.
– Isto tako, legitimno je biti prisutan kod osobe koja umire.
– Hadis ukazuje na veliku milost koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osjećao prema ljudima, kao i na njegovu nježnost i osjetljivost kada bi se desilo nešto što bi i njega samog podsjetilo na smrt. Isto tako, u hadisu se jasno naznačava da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije jadikovao niti se mnogo uzrujavao u teškim situacijama i nevoljama.
– Dozvoljeno je javno ispoljiti svoju tugu i bol, premda ih je preče skriti.
– Dozvoljeno je govoriti u trećem licu a da se taj govor odnosi na prvo lice. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Oči suze, srce tuguje…”, a pri tome je mislio na sebe.
– Onome ko u pogledu određenog pitanja uoči prividnu kontradiktornost između Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i njegovog postupka, dozvoljeno je da prigovori i o tome se podrobnije raspita kako bi dobio objašnjenje i shvatio suštinsku razliku, kao što je to učinio i Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu.[1]
– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisutnima je pojasnio razlog svoga plača, objasnivši im da se radi o milosti i bolu koji osjeća u svom srcu zbog gubitka djeteta, a ne o uzrujanosti, kako su oni možda bili pomislili.
_____________
Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”
Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali
Preveo: Amir Durmić
Redaktura: Abdulvaris Ribo
Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović
______________
[1] Naime, u mnogim vjerodostojnim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je (žestoko) plakanje za umrlim, a ovaj je ashab u ovoj prilici vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako plače pa ga je zbog toga i priupitao rekavši: ‘Zar i ti (plačeš), Allahov Poslaniče…” (op. prev.)