Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.
”A bit će to samo povik jedan i evo njih – na zemlji“, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio. Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.
Sura En-Nazi’at je mekkanska sura, po jednoglasnom mišljenju učenjaka. Nalazi se u zadnjem džuzu Kur’ana i po redoslijedu je sedamdeset deveta kur’anska sura, a ima 46 ajeta. Sura En-Nazi’at govori:
● o ništavnom razmišljanju mnogobožaca da neće biti ponovo proživljeni jer je po njihovom poimanju nemoguće truhle kosti oživjeti;
● o Musau i faraonu, kako je Uzvišeni Allah poslao Musaa da pozove faraona istinskom Gospodaru;
● o mnogobošcima Mekke – da su oni daleko slabija stvorenja od nebesa i drugih Allahovih znamenja koja je On Uzvišeni stvorio, pa zbog čega se ohole i ne odazovu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem;
● o istinitosti proživljenja, nagrade na Sudnjem danu, strahotama koje će se događati toga Dana;
● i govori o činjenici da vrijeme nastupa Sudnjeg dana poznaje samo Uzvišeni Allah, i da to ne poznaje niko drugi mimo Njega, makar on bio najodabraniji melek ili najodabraniji poslanik.
Komentar ajeta 1-14
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja:
1. ”Tako mi onih koji čupaju grubo“ – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji grubo čupaju duše nevjernika u času smrti.
2. ”i onih koji vade blago“ – Zatim se Uzvišeni zaklinje melekima koji blago i nježno vade duše vjernika u času rastanka s ovim svijetom.
3. ”i onih koji plove brzo“ – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji brzo putuju kroz nebesa, žure da ispune Allahove naredbe.
4. ”i onih koji žure i pretiču” – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji žure s dušama vjernika do Dženneta. Također se tumači: melekima koji pretiču šejtane i dolaze s objavom do vjerovjesnika i poslanika, melekima koji su pretekli ljude u dobrim djelima, melekima koji žure da zapišu ljudska djela.
5. ”i onih koji sređuju” – Uzvišeni Allah zaklinje se melekima koji po Njegovoj zapovijedi uređuju kosmos i sve u njemu. Među njima su melek Džibril koji dolazi sa objavom, Israfil koji stoji i čeka da najavi nastup Sudnjeg dana, Mikail je zadužen za spuštanje kiše i rastinje, Melek smrti uzima ljudske duše, Ridvan je zadužen za čuvanje Dženneta, a Malik za čuvanje Džehennema, meleki koji nose Arš, meleki koji čuvaju vjernike, meleki koji zapisuju ljudska djela i dr. Uzvišeni Allah zaklinje se melekima, Svojim pokornim robovima, melekima ogromne građe i ogromnih djela, svim tim se zaklinje da je nastupanje Sudnjeg dana istina. El-Kurtubi, rahimehullahu te’ala, kaže: ”Uzvišeni Allah se zaklinje spomenutim da je Kijamet istina.“
6. ”Na Dan Kada se zemlja potresom zatrese“ – Na Dan kada se prvi put puhne u Sur (Rog) pa se zemlja zatrese, planine pokrenu i sva stvorenja pomru.
7. ”za kojim će slijediti slijedeći“, tj. nakon toga se pocijepaju nebesa, popadaju zvijezde i puhne se drugi put u Sur, kada će svi ljudi ustati iz svojih kaburova.
8. ”srca toga Dana bit će uznemirena“ – Tada će ljudska srca biti prestravljena, uznemirena zbog strahota Sudnjeg dana.
9. ”a pogledi njihovi oboreni“ tj. pogledi vlasnika tih srca bit će spušteni, jer će biti poniženi i prezreni, zbog nevjerovanja u ovaj dan. Takvo će biti stanje nevjernika!
10-12. ”Ovi pitaju: ‘Zar ćemo, zaista, biti opet ono što smo sada? Zar kad truhle kosti postanemo?’ I još kažu: ‘E tada bismo mi bili izgubljeni!’“ – Nevjernici koji poriču proživljenje, kada im se kaže da će doista biti proživljeni i da će odgovarati za svoja djela, u čuđenju kažu: ”Zar ćemo nakon smrti ponovo u život biti vraćeni?! Zar kada istruhnemo pa samo od nas kosti ostanu pa i te kosti na kraju istruhnu i kao zemlja postanemo, zar da opet budemo stvoreni i živi kao prvi put?! E, taj ponovni povratak u život, uistinu bi bila naša propast!“
13. ”A bit će to samo povik jedan“, tj. to će biti samo puhanje u Sur, ništa teško, sasvim lahko će biti proživljenje, drugi put puhnut će se u Sur kako bi svi ljudi bili proživljeni iz svojih kaburova, pa svi ljudi, a i ti nevjernici, makar bili truhle kosti ili prašina, ponovo će doći pred Uzvišenog Allaha onako kako ih je prvi put stvorio.
14. ”i evo njih – na zemlji“ – Sva stvorenja bit će proživljena, stajat će na površini zemlje nakon što su bili u njenoj utrobi. Stajat će i čekati na Mahšeru (mjesto gdje će se svi ljudi sakupiti), svi tako iskupljeni, goli i bosi, prestravljeni od strahota koje vide i koje ih čekaju.
Poruke ovih ajeta
● Dokaz da se Uzvišeni Allah zaklinje čime On hoće od Svojih stvorenja, za razliku od čovjeka kome nije dozvoljeno da se zakune ičim drugim osim Uzvišenim Allahom. Bilježi se od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: ”Uistinu, zabranio vam je Uzvišeni Allah da se zaklinjete svojim očevima, pa, ko se bude zaklinjao, neka se zakune Allahom ili neka šuti.“ (Muttefekun alejhi) Ibn Hadžer, rahmetullahi te’ala alejhi, rekao je: ”Islamski učenjaci kažu: ‘Razlog zabrane zaklinjanja nečim drugim mimo Allaha jeste u tome što zaklinjanje osobom ili nečim drugim upućuje na njenu veličinu, a veličina pripada samo Allahu Uzvišenom!’“ (Fethul-bari 11/531).
● Vjernička duša vadi se iz tijela brzo i na lijep način pa vjernik tom prilikom ne osjeća bolove kakve osjeća nevjernik. U hadisu od Bera’a b. Aziba, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada vjernik napušta ovaj svijet, dođe mu Melek smrti, sjedne uz glavu i kaže: ‘Izlazi dobra dušo prema Allahovom oprostu i zadovoljstvu’, pa duša napusti tijelo kao što kapljica klizi sa svoga mjesta.’“ U istom hadisu za dušu nevjernika navodi se da Melek smrti dođe do glave nevjernika i kaže: ”O prljava dušo izlazi, idi, Allah je srdit na tebe i ljut.” Zatim će njegova duša napustiti tijelo uz veliku muku, kao što se vruć ožeg vadi iz vlažne vune, kidajući vene i živce, proklinju ga meleki i stanovnici nebesa.“ (Ebu Davud, Ahmed i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca) Stoga, Allahov robe, već od sada se pripremaj da budeš od onih kojima će se duša izvaditi na lijep način, pripremaj se da doživiš lijepu završnicu. Upoznaj se sa djelima koja ako budeš činio, s ovoga svijeta ćeš otići na najljepši način.
● Meleki su Allahovi pokorni robovi, plemenita bića koja je Uzvišeni Allah stvorio radi pokornosti Njemu, pa meleki žure da se odazovu Allahovim naredbama i u tome se nimalo ne umaraju, izvršavaju ih onako kako im Uzvišeni Allah naredi i od toga nimalo ne odstupaju.
● Nevjernici poriču ponovno proživljenje, smatraju ga nemogućim i dalekim, međutim, na Dan kada se drugi put puhne u Sur pa budu proživljeni, srca će im biti prestravljena, a pogledi oboreni zbog istinitosti Sudnjeg dana u kojeg oni nisu vjerovali.
● Istinitost Sudnjeg dana i proživljenja, kao i Allahove svemoći kada će samo jednim puhanjem u Sur sva stvorenja biti proživljena. Stoga, Allahov robe, već od sada pripremaj se za Sudnji dan, za odgovore toga dana. Znaj dobro da se nijedan od nas neće pomjeriti sa svoga mjesta sve dok ne odgovori na pet pitanja:
1) u čemu je proveo svoj život,
2) šta je uradio sa svojom mladosti,
3) kako je stekao imetak,
4) i u šta ga je potrošio,
5) šta je radio sa stečenim znanjem. (Ovako se navodi u vjerodostojnom hadisu kod imama Tirmizija)
Komentar ajeta 15-26
Uzvišeni Allah kaže, kako stoji u prijevodu značenja:
15. ”Da li je do tebe doprla vijest o Musau“ – O Muhammede, Allahov poslaniče, je li do tebe došla vijest o Musau, jesi li upoznat sa kazivanjem o Musau? Uzvišeni Allah navodi Svome Vjerovjesniku primjer Musaa i faraona, kada ga je Musa, alejhis-selam, otišao pozvati Allahu, a on ne samo da je negirao proživljenje – kao što to čine mnogobošci Mekke – već je negirao Allaha i tvrdio za sebe da je on Gospodar. Ovim primjerom Uzvišeni Allah bodri Svoga vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, navodeći mu da su raniji vjerovjesnici nailazili na veće nevjernike od mnogobožaca Mekke. Ovo je podrška Vjerovjesniku, ali i svim njegovim sljedbenicima kada se nađu u sličnim situacijama, neka se prisjete kazivanja o Musau i faraonu. Komentatori Kur’ana kažu: Postoje dva razloga vezivanja ova dva kazivanja:
Prvo: Uzvišeni Allah spomenuo je inat mnogobožaca u nevjerovanju u Sudnji dan i proživljenje, taj inat dostigao je granicu ismijavanja sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa su govorili: ”E, ako budemo proživljeni, hoćemo i mnogo propasti!“ To ismijavanje s vjerom teško je padalo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu Uzvišeni Allah spominje kazivanje o Musau, alejhis-selam, kakva je on sve iskušenja podnosio pozivajući faraona u islam, kako bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, time bodrio.
Drugo: Faraon je bio veći silnik od mnogobožaca Mekke, imao je veću snagu i više pristalica, ali ga je opet Uzvišeni Allah uništio, pa i mnogobošci Mekke, ukoliko nastave sa svojim inatom neka znaju da i njih Uzvišeni Allah može uništiti kao što je uništio moćnijeg od njih, pa je i u ovome podrška Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a i svim njegovim sljedbenicima.
16. ”kad ga je Gospodar njegov u svetoj dolini Tuva zovnuo“ – Sjeti se, Vjerovjesniče, kako je sve to počelo, kada je Uzvišeni Allah dozvao Musaa, alejhis-selam, u blagoslovljenoj i čistoj dolini Tuva koja se nalazila u podnožju Sinajske gore i kada je s njim razgovarao bez posrednika, pa mu je rekao:
17-19. ”’Idi Faraonu, uistinu on se osilio, pa mu reci: ‘Da li bi ti da se očistiš, da te Gospodaru tvome uputim, pa da Ga se bojiš?'” – Uzvišeni Allah poslao je Musaa, alejhis-selam, faraonu koji je tada bio vlasnik Misra (Egipta), a zatim je taj nadimak upotrebljavan za svakog kasnijeg namjesnika Misra. Poslao ga je faraonu, jer se faraon mnogo bio osilio, prešao je svaku granicu nevjerstva, oholosti, nadmenosti, nasilja. Za sebe je tvrdio da je bog i da ljudi nemaju drugog boga mimo njega. Uzvišeni je naredio Musau da ga pozove da se očisti od mnogoboštva i nevjerstva imanom i tevhidom, da mu ukaže na njegovog Stvoritelja, Vladara, Onoga koji i njega obasipa Svojim brojnim blagodatima, pa da se poboji i povrati od svoga nevjerstva i nasilja, da prihvati istinsku vjeru u jednog jedinog Boga, Allaha, subhanehu ve te’ala, pa da se spasi skore ili kasnije neizbježne kazne.
Islamski učenjaci spominju koristi ovakvog načina pozivanja faraona, pa kažu:
● Predložio mu je: ”Da li bi ti da se očistiš?“, a nije mu naredio, jer je prijedlog blaži i očekivati je da se prije prihvati nego naredba.
● Rekao mu je: ”Da li bi ti…“, tj. ja te pozivam tvojoj potrebi, tebi sam na usluzi i time ne želim za sebe nikakvu dunjalučku korist, što je razlog više da se ovakav poziv prihvati.
● Zatim mu je predložio čišćenje u kojem je bereket i povećanje, a to prihvata svaka razumna osoba.
● Predložio mu je da se on sam očisti i nije rekao: ”Da li bi ti da te ja očistim“, dakle nije se uzdigao nad njim, pa na ovakav način treba se obraćati s ljudima na položaju.
● Predložio mu je da ga uputi Allahu, tj. da mu on bude vodič, da bude ispred njega, da se on – Musa, alejhis-selam, založi i potrudi pri čemu će se faraon okoristiti i očistiti, a ovakve riječi su zasigurno ljepše od riječi: ”Da te ja očistim!“
● Predložio mu je da ga uputi njegovom Gospodaru, Onome koji ga je stvorio, obdario ga blagodatima, brinuo se o njemu dok je bio nejak, zatim mu je vlast u Misru dao, dakle indirektno mu je spomenuo brojne Allahove blagodati čiji se Vlasnik može samo prihvatiti, nikako odbiti.
● Rekao mu je da će nakon što se vrati svome Gospodaru, bojati se Njega, odnosno sačuvati se Njegove neizbježne kazne za nevjernike, a to je najveća korist za faraona.
Zatim, nakon ovakvog prelijepog poziva, Musa, alejhis-selam, pozvao je faraona i djelima iznoseći mu dokaz da je on istiniti poslanik Uzvišenog Allaha.
20. ”I onda mu je najveće čudo pokazao“ – Pokazao mu je štap koji se pretvorio u zmiju i svoju ruku koja je bila bijela za one koji gledaju, upravo zbog toga što je u faraonovo vrijeme sihr bio mnogo rasprostranjen, pa ga je Allah poslao sa mudžizama koje će dokinuti svaki vid sihra.
21-22. ”ali je on porekao i nije poslušao, već se okrenuo i potrudio“ – Međutim, i pored svega ovoga, faraon je uznevjerovao, zanegirao je Allaha i odbio Musaov prijedlog. Okrenuo se od imana, vjere s kojom mu je došao Musa, alejhis-selam, i nastavio činiti nasilje. Naprotiv, Musaa je optužio za sihr tvrdeći da ih sihrom želi istjerati iz njihove zemlje i preuzeti vlast.
23-24. ”i sabrao i povikao: ‘Ja sam gospodar vaš najveći!’“ – Zatim je skupio ljude i glasno povikao, dao do znanja da je on gospodar najveći, da se on jedini obožava i niko drugi mimo njega, da oni nemaju drugog boga mimo njega, da nikoga nema iznad njega.
25. ”i Allah ga je i za kasnije riječi (i na ahiretu) i za ranije (i na dunjaluku) kaznio“ – Allah će ga sigurno kazniti na ahiretu uzavrelom džehennemskom vatrom, a na dunjaluku ga je kaznio utapanjem u moru. Allah ga je nakon njegova prvog nasilja, prvih riječi pustio da bi ga kod kasnijih riječi za sve kaznio. Ibn Abbas, Ikrime i Mudžahid kažu da je od ovog događaja do faraonova uništenja prošlo četrdeset godina.
26. ”To je pouka za onoga koji se bude Allaha bojao“ – Uistinu u ovom kazivanju o Musau i faraonu pouka je za one koji žele da uzmu pouku, za one koji se boje svoga Gospodara, Allaha, subhanehu ve te’ala, strahujući od Njegove kazne na dunjaluku i na ahiretu.
Poruke ovih ajeta
● Uzvišeni Allah razgovarao je s Musaom, alejhis-selam, bez posrednika.
● Ljudske duše ne mogu se očistiti ničim osim islamom i islamskim načinom života.
● Osoba ne može biti bogobojazna sve dok ne spozna svoga Gospodara, Allaha, subhanehu, pa shodno svome poznavanju našeg Gospodara, mi smo toliko i bogobojazni prema Njemu.
● Obaveza mudrog i blagog nastupa i poziva u Allahovu vjeru.
● Istinitost mudžiza Musaa, alejhis-selam, štapa i ruke.
● Veliko nevjerstvo i nasilje faraona.
● Narodi nisu uništavani ni zbog čega drugog osim zbog svoga nevjerstva i grijeha.
Nastavit će se, inšallah…
Časopis El-Asr br. 42