Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Selman r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „O Selmane, nemoj me mrziti jer ćeš iz islama ispasti! Rekoh: O Allahov Poslaniče, kako te ja to mogu mrziti, a Allah me je preko Tebe uputio? Reče: Ako budeš mrzio Arape – mrzićeš i mene!“ (Sunen Tirmizi, br.3927., i kaže: Hadis je hasen-garib; Musned Ahmed, br.23782.; Mustedrek, br.6995.; Musned el-Tajalisi, br.658.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.6093.; Musned el-Bezzar, br.2513.; Šu’abul-Iman, br.1607.; Kenzul-‘Ummal, 33921.)
Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., u komentaru ovog hadisa, kaže: „Selmane, ako budeš mrzio Arape i mene ćeš, između njih, zamrziti, i ako zamrziš Arape kao narod to te može odvesti tome da zamrziš i mene kao pripadnika tog naroda, ne’uzubillah. Sve u svemu, mržnja prema Arapima može biti sebeb tome da ta osoba zamrzi i prvaka međ’ ljudima, Muhammeda s.a.w.s., stoga se strogo čuvajte od ovoga grijeha kako ne bi upali u njega!“ (Tuhfetul-Ahvezi, 10/296.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: „Poslanik s.a.w.s., je mržnju prema Arapima opisao time da je to sebeb i razlog napuštanja islama i ispadanja iz vjere, rekavši da onaj ko mrzi njih neizbježno mrzi i njega! Ovim riječima se Poslanik s.a.w.s., posebno obraća Selmanu Persijancu, koji je prethodnik i prvak persijskih muslimana, i čovjek od posebnih vrijednosti, kako bi to ujedno bilo i upozorenje svim persijancima (irancima), jer je Allah dž.š., dao do znanja Muhammedu s.a.w.s., da će šejtan prokleti pokušati zavoditi određene bolesne duše i u ovakvu zabludu.
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „O skupino Kurejšija, iskupite se kod Allaha dž.š., jer vas ja od Allaha dž.š., ne mogu sačuvati; o potomci Abdul-Muttalibovi, ja vas od Allaha dž.š., ne mogu sačuvati; o Abbas b. Abdul-Muttalib, amidžo Allahovog Poslanika s.a.w.s., ja te od Allaha dž.š., ne mogu sačuvati; o Safijjo, tetko Allahovog Poslanika s.a.w.s., ja te od Allaha dž.š., ne mogu sačuvati; o Fatimo, ćerko Muhammedova, ja te od Allaha dž.š., ne mogu sačuvati! Traži od mene šta hoćeš – od Allaha dž.š., te ne mogu sačuvati!“ (Sahihu Muslim, br.525.; Sunen Nesa’i, br.3646.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.9792.)
Ovaj hadis, izrečen na ovakav način, je ujedno i upozorenje svima onima koji se pripisuju ili vežu na bilo koji način za navedene kategorije ljudi: Nemojte se zanositi lozom i porijeklom, a da zapostavite dobru riječ i dobro djelo!
Prethodno spomenuti hadis nam je dokaz tome da je mržnja prema Arapima i neprijateljstvo prema njima samo nevjerstvo ili sebeb i razlog zapadanja u nevjerstvo, a značenje hadisa bi bilo da su Arapi bolji i vrijedniji od ostalih ljudi, i da je ljubav prema njima jedan od razloga i faktora koji jačaju iman i vjeru kod čovjeka.
Mržnja prema Arapima nije kao i mržnja prema ostalim nacijama i narodima, jer za mržnju prema ostalim nacijama i narodima nije rečeno: … jer ćeš iz islama ispasti… niti će se to smatrati mržnjom prema Poslaniku s.a.w.s., i jednom vrstom neprijateljstva.
Ako je mržnja prema Arapima razlog napuštanja vjere, kao i mržnja prema Muhammedu s.a.w.s., to nam sve ukazuje na to da je mrziti njih mnogo teže i gore nego li mrziti ostale narode i nacije što nam ukazuje na to da su oni ujedno najbolji i najvrijedniji narod.
Ljubav i mržnja su u uskoj sprezi sa vrijednošću i odabranošću, pa što je mržnja prema nekome zabranjenija to nam ukazuje na to da je u pitanju neko ko je mnogo vrijedan, te da je ljubav prema njemu – vjera – a sve zbog određenih vrijednosti i fadileta kojih ima pri njemu, i sve to je u suprotnosti sa ljubavlju. Ako je mržnja prema nekome kažnjiva, onda je ljubav prema istome tome nešto što zaslužuje da bude nagrađeno, što je još jedan dokaz fadla i vrijednosti.
Ebu Tahir el-Selefi, u djelu Fadlul-‘Areb, bilježi od Džabira b. Abdullaha r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Voliti Ebu Bekra i Omera je iman, a mrziti njih dvojicu je kufr; voljeti Ensarije je iman a mrziti njih je kufr; voljeti Arape je iman a mrziti njih je kufr! Ko bude psovao i vrijeđao moje Ashabe – nad takvim je Allahovo prokletstvo! Ko ih radi mene bude poštovao, ja ću ga ispoštovati na Sudnjemu Danu!“
Harb el-Kermani i drugi su upotrijebljavali za dokaz ovaj hadis, i to u njegovom dijelu: „Ljubav prema Arapima je iman, dok je mržnja prema njima licemjerstvo i nevjerstvo!“ – mada lanac same predaje nije jak, ali se vjerovatno da potvrditi nekim drugim putem.
Ja sam spomenuo ovaj hadis na ovom mjestu zbog toga što se u potpunosti slaže sa Selmanovim r.a., hadisom, u kojem se izričito kaže da je mržnja prema Arapima jedna vrsta nevjerstva, što bi značilo da je ljubav prema njima jedne vrsta imana i vjere, pa se u tome ove dvije predaje slažu!
Po ovom pitanju se bilježe brojne predaje koje osuđuju svaki negativni postupak spram Arapa, poput predaje u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko bude izdavao i varao Arape – neće imati moj Šefa’at i zauzimanje na Sudnjemu Danu, i neće steći moju ljubav!“ (Sunen el-Tirmizi, br.3928.)
Značenje ovog hadisa je blisko značenju Selmanovog r.a., hadisa, jer se izdaja i varanje obično ne rade onima koji se vole, već baš nasuprot izdaja i varanje se rade onima koji budu prezreni od strane nekoga ili omraženi kod njega, tako da je značenje ovog hadisa blisko značenju Selmanovog r.a., hadisa, i ako Husajna, raviju koji prenosi ovaj hadis, ne prihvata većina hafiza hadisa.“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 1/440.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., citira riječi Ebu Muhammed Harb el-Kermanija rhm., koji, između ostalog, kaže: „Znamo Arapima pravo njihovo i vrijednost njihovu i prednost njihovu i volimo ih shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., koji je rekao da je iman -vjera, voliti ih i da je nifak – licemjerstvo, mrziti ih. Ne zastupamo stav nacionalista niti stav robovoskog šlama koji ne vole Arape, i ne priznaju im vrijednosti. Riječi takvih ljudi su klasični bid’at-novotarija, i hilaf-raskol!“ Prenosi se da su ovo bile i riječi imama Ahmeda rhm., kako to stoji u risali Ahmed b. Seida el-Istahrija, pa bi ovo bio i njegov stav i stav većine islamske uleme.
Postoji jedan broj ljudi koji smatraju da Arapi nemaju nikakve prednosti nad ne-arapima, i takvi se nazivaju el-Šu’ubijje (nacionalisti), zbog pristrasnosti svojim nacijama i narodnosti, a ima i onih koji neke narode i nacije smatraju vrijednijim od Arapa!?
U globalu, ovakav stav će biti plod nečijeg nifaka i licemjerstva ili u ubjeđenju i vjerovanju (i’itikad), ili u praksi i djelima koji su proizišli iz same have i pohote duše, uz sve šubhe i nejasnoće koje proizilaze iz toga, pa se zbog toga u hadisu kaže: „Ljubav prema Arapima je iman, dok je mržnja prema njima nifak-licemjerstvo!“
Govor o ovoj temi teško da može proći bez duševne pohote i pristrasnosti, i šejtanskom djelovanju s obije strane, što je u svakoj mes’eli zabranjeno! Allah dž.š., je naredio vjernicima da se čvrsto Allahovog užeta drže, zabranivši im da se razbijaju i razilaze.
Allah dž.š., je vjernicima naredio da rade na popravljanju i liječenju svoje duše, dok je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, samilosti i povezanosti jeste poput primjera jednog tijela – ako se samo jedan dio tijela požali na nešto čitavo tijelo mu se odazove sa groznicom i nesanicom!“ (Muttefekun ‘alejh)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Nemojte se bojkotovati, nemojte leđa jedni drugima okretati, nemojte se mrziti, nemojte jedni drugima zavidjeti, budite, o Allahovi robovi, braća, onako kako vam je Allah dž.š., naredio!“ (Muttefekun ‘alejh) Ajeta i hadisa po ovom pitanju je mnogo!
Dokaz koji nam eksplicite govori o vrijednosti Arapa, zatim o posebnoj vrijednosti arapskog plemena Kurejš, zatim o vrijednosti kurejšijskog trbuha Benu Hašim, jeste predaja koju bilježi imam Tirmizi u Sunenu, br.3608., u kojoj Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah dž.š., je stvorio ljude, pa me je učinio da poniknem u njihovom najboljem dijelu, zatim je ljude razdijelio na plemena, pa me je učinio da sam porijeklom iz najboljeg plemena, zatim ih je podijelio na kuće pa me je dao u najboljoj kući, tako da sam ja najvrijedniji od ljudi, i iz najvrijednije sam kuće!“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 1/420-424.; Hadijel-Ervah ila Biladil-Efrah, 1/292.)
Osman b. Affan r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko bude izdavao i varao Arape – neće imati moj Šefa’at i zauzimanje na Sudnjemu Danu, i neće steći moju ljubav!“ (Sunen el-Tirmizi, br.3928., 5/724.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.519.; Musned el-Bezzar, br.354.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.32471.)
Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., u komentaru ovog hadisa, kaže: „Varanje je u suprotnosti sa upućivanjem savjeta i nasihatom, pa ko se time bude bavio spram Arapa neće imati moje zauzimanje na Sudnjemu danu, niti takvog čovjeka ja volim!“ (Tuhfetul-Ahvezi, 10/296.)
Imam Abdurre’uf el-Menavi rhm., kaže: „El-Hakim rhm., kaže: „Varanje Arapa će se ogledati u njihovom odbijanju od upute islama i vjere, ili u njihovom odbijanju od Sunneta Muhammeda s.a.w.s., pa ko se bude time bavio taj je prekinuo rodbinsku vezu između njega i njih, pa je zbog toga, osoba koja to čini, izgubila pravo na Šefa’at i ljubav Muhammeda s.a.w.s.. Ko vara i izdaje Arape to čini zbog toga što im zavidi na onome čime ih je Allah dž.š., obdario. Varanje Arapa će se ogledati i u ponižavanju njihovog ponosa i umanjivanju im na značaju! Ibnu Tejmijje rhm., je rekao: Ovaj hadis je poput hadisa u kojem je Poslanik s.a.w.s., rekao: „O Selmane, nemoj me mrziti – kako ne bi otpao od islama! Reče: Kako te ja to mogu mrziti o Allahov Poslaniče, a preko tebe me je Allah dž.š., uputio!? Poslanik s.a.w.s., reče: Ako budeš mrzio Arape – mrzićeš i mene!“ Ovaj hadis je sličan prethodno navedenom, jer se izdaja i varanje ne rade prema onima koji su voljeni, već se izdaje i varanje rade prema onime koje neko prezire ili mrzi!“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir, br.8880., 6/185.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
2011-01-09