Priredio: Sead ef. Jasavić
Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi: „Allahov Poslanik s.a.w.s., je prošao pored dva groba, pa reče: Ova dvojica se kažnjavaju, i to ne zbog nečeg velikog; što se tiče jednog – nije se čuvao od mokrenja, a što se tiče drugog – stalno je prenosio tuđe riječi (nemimet). Poslanik s.a.w.s., reče da mu donesu jednu svježu palminu granu, koju prepolovi na dva djela, pa zabode nad grobom prvog jedan njen dio, a nad drugim grobom drugi dio grane, rekavši: Za nadat se je da će im se kazna, makar malo, olakšati, sve dok se grane ne osuše.“ (Sahihul-Buhari, br.6052.; Sunen, el-Nesa’i, br.31.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.27-11549.; el-Munteka, Ibnul-Džarud, br.130.; Šerhu Muškilil-Asar, br.5190.)
Od Ibnu Abbasa r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., prošao pored dva groba koja se kažnjavaju, pa je rekao: Ova dvojica se kažnjavaju, i to ne zbog nečeg velikog; što se tiče jednog – nije se čuvao od mokrenja, a što se tiče drugog – stalno je prenosio tuđe riječi (nemimet). Poslanik s.a.w.s., je uzeo jednu svježu palminu granu, koju prepolovi na dva djela, pa posadi nad svakim grobom (više glave), po jednu. Rekoše: Allahov Poslaniče, zbog čega si učinio to? Reče: Za nadat se je da će im se kazna, makar malo, olakšati, sve dok se grane ne osuše.“ (Sahihul-Buhari, br.1361-1378.; Sunen, el-Nesa’i, br.2069.; Sunen el-Nesa’i el-Kubra, br.2207.; el-Ahkam el-Šer’ijja, el-Išbili, 2/539.; Šerhul-Sunneh, el-Begavi, br.183.)
Od Ebu Hurejre r.a., se prenosi: „Jedne prilike smo hodili sa Poslanikom s.a.w.s., pa smo prolazili pored dva kabura, kada je on zastao, pa i mi zastadosmo za njim, te mu se od jedanput boja lica promjeni! Rekosmo: Šta ti je, o Allahov Poslaniče? Reče: Ne čujete što ja čujem! Rekosmo: Šta to, o Allahov Poslaniče? Reče: Ova dva čovjeka se žestoko kažnjavaju u svojim kaburovima, zbog, ne mnogo velike, stvari! Rekosmo: Zbog čega, o Allahov Poslaniče? Reče: Jedan od njih se nije čuvao dok je mokrio, dok je drugi vrijeđao svijet svojim jezikom, i prenosio je riječi od jednih do drugih. Poslanik s.a.w.s., viknu da mu se donesu dvije palmine grane, pa ih pobode nad njihovim grobovima. Rekosmo: O Allahov Poslaniče, hoće li im biti to od koristi? Reče: Da, olakšavaće im patnju sve dok budu svježe!“ (Sahih, Ibnu Hibban, br.824. – koji je između ostaloga dao naslov poglavlju ovog hadisa: Spominjanje habera koji nam ukazuje na to da beživotne stvari tesbih čine sve dok su svježe; Sahihul-Tergib vel-Terhib, šejh Albani, br.163.)
Ashab, Burejda el-Eslemi r.a., je ostavio u oporuku da mu se u kabur stave dvije svježe palmine grane. (Sahihul-Buhari, br.1360., 2/119.)
Komentar:
Islamski učenjaci se razilaze po pitanju toga da li stavljanje svježeg palminog i inog granja na kabur olakšava patnju umrlima i da li je to nešto što je bilo posebno za Poslanika s.a.w.s., ili je taj postupak općenit za sve ljude:
1. Stavljanje palminog i inog granja na kaburove olakšava patnju umrlima, i taj čin je mustehabb ostalima i sunnet je Allahova Poslanika s.a.w.s.. Kasnije generacije Šafija i Hanbelija.
Imam el-Šems el-Remli el-Šafi’i rhm., kaže: „Mustehabb je staviti svježu palminu granu na grob kao vid slijeđenja prakse Poslanika s.a.w.s., po tom pitanju, u šta će spadati i sve ostale vrste svježih grana. Zabranjuje se nekome ko nije vlasnik ove grane, da je dira ili uzima prije nego li se ona osuši, a ako se osuši dozvoljeno je uzeti je, jer više nije korisna kao kada je bila svježa a njena korist je istigfar.“ (Pogledaj: Nihajetul-Muhtadž)
Ibnu Hadžer el-Hejsemi rhm., kaže: „Sunnet je staviti svježu palminu granu na kabur zbog slijeđenja prakse Poslanika s.a.w.s., po tom pitanju, što je utemeljeno na sahih predaji. Ta stabljika će olakšati patnju umrlom u kaburu berićetom svoga tesbiha, jer je tesbih svježe grane potpuniji od tesbiha suhe grane, jer svježa grana ima u sebi drugačiju vrstu života.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Muhtadž)
Na drugom mjestu, imam el-Hejsemi rhm., kaže: „Ulema je izvela zaključak da je na ime stavljanja svježeg palminog granja na kaburovima dozvoljeno stavljati i svježe stabljike ostalih vrsta biljaka.“ (el-Fetava el-Kubra)
Ibnu Muflih el-Hanbeli rhm., kaže: „Sunnet je ono što mejtu olakšava stanje u kaburu, jer ako mu smeta nešto što je loše to znači da mu je od koristi nešto što je dobro. Ovo je stav određenog dijela uleme, i to je dozvoljeno učiniti makar i sa stavljanjem svježe palmine grane u kabur. Ovo je vasijjet i ashaba Burejde r.a., kako nam to spominje imam Buharija rhm., a u tom značenju je dozvoljeno na kabur stavljati i ostalo svježe grane od drugih vrsta biljaka.“ (Pogledaj: el-Furu’)
Hafiz Ebu Abdullah el-Dževzdžani rhm., kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje na pohvaljenost (istihbab), sadnje svježe palmine grane na nečiji kabur, shodno praksi Poslanika s.a.w.s..“ (Kitabul-Ebatil vel-Menakir)
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ulema smatra mustehabbom učenje Kur’ana kod kabura, uzimajući za dokaz ovaj hadis, jer ako se nada olakšanju kaburske patnje zbog tesbiha kojeg će činiti palmina grana, onda je učenje Kur’ana preče toga, a Allah najbolje zna. Imam Buhari u svome Sahihu spominje da je ashab, Burejda b. el-Hasib r.a., stavio u oporuku da mu u kabur stave dvije palmine grane, što nam ukazuje na to da se u tome poveo za praksom Allahovog Poslanika s.a.w.s..“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alelm-Muslim, 1/473., br.439.)
Imam Ibnul-Mulekkin rhm., kaže: „Imam Buharija rhm., spominje u svome Sahihu da je ashab Burejda b. el-Husajb r.a., u oporuku ostavio da mu u kabur stave dvije palmine grane, što je učinio povodeći se za praksom Poslanika s.a.w.s..“ (Pogledaj: el-I’lam bi-Feva’idi Umdetil-Ahkam)
2. Stavljanje palminog i inog granja na kaburove olakšava patnju umrlima, s naznakom da je taj čin specifika Allahova Poslanika s.a.w.s., i nije dozvoljeno drugima da to čine, i na taj čin će se danas gledati kao na bid’at. Muhammed Rešid Rida, Ahmed Abdurrahman el-Benna el-Sa’ati, Sejjid Sabik, Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, šejh Nasiruddin el-Albani, Ahmed Šakir, Stalna Komisija za Fetve pri KSA.
Imam Ibnul-Hadždž rhm., u komentaru dijela hadisa: „Ne bi li im makar malo olakšalo patnju sve dok se ne osuše“ – kaže: „Ovo se vraća na berićet onoga što je ruka Poslanika s.a.w.s., dodirnula palminu granu, što je potvrdio i imam Tartuši u svome djelu Siradžul-Muluk, kada je, spominjući ovaj hadis, rekao: Ovo je zbog berićeta ruke Allahova Poslanika s.a.w.s.. Ono što se prenosi od jednog od ashaba Allahova Poslanika s.a.w.s., nije potvrđeno praksom preostale većine ashaba, jer da su oni razumjeli iz tog postupka da treba stavljati svježe palmino granje na kaburove svi bi po tome i postupali, pa bi i ukopavanje umrlih u baštama bilo pohvalno.“ (Pogledaj: el-Mifsal)
Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Sadnja palmine grane na kaburu umrloga je zbog teberruka sa eserom Allahova Poslanika s.a.w.s., i zbog njegove dove za olakšanje patnje umrlih u kaburovima. Kao da je Poslanik s.a.w.s., učinio period svježine u granama rokom za njihovo olakšvanje patnje u kaburovima. Dakle, nije poenta u tome da je svježa grana preča od suhe, a ono što mnogi u raznim mjestima rade, pa stavljaju svježe granke na grobove svojih umrlih – mislim da postupaju tako pozivajući se na ovaj hadis, ali im nije ispravno to što rade.“ (Pogledaj: Me’alimul-Sunen, 1/27.)
Imam Šemsul-Hakk el-Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., nakon navođenja riječi od imama el-hitabija: „Moguće je da je Poslanik s.a.w.s., dovio za njih da im bude olakšano sve dok bude imalo svježine u tim palminim grančicama“ – dakle same grančice nemaju nikakvu drugu posebnost, a niti ta svježina u njima“ – kaže: „Ovo nam potvrđuje i poduži hadis od Džabira r.a., kojeg bilježi imam Muslim rhm., na kraju svog djela, u kome stoji da je udovoljeno Poslanikovom s.a.w.s., šefa’atu i zauzimanju, i da će im patnja biti olakšana, sve dok te dvije palmine grane budu svježe.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 1/25.)
Šejh Sejjid Sabik rhm., nakon navođenja riječi od imama el-Hitabija rhm., kaže: „Ovo što je rekao imam el-Hitabi rhm., je tačno i ispravno, i to je ono što su ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., razumjeli, jer se od nikog od njih ne prenosi da je stavljao palmino granje ili pak cvijeće i ruže na grob izuzev ashaba Burejde el-Eslemija r.a., koji je ostavio u oporuku da mu u grob stave dvije palmine grane. (Buhari) Daleko je da bi se iz navedenoga razumjelo da je stavljanje palminih grana na grobove propisano, i da sve to ne shvati većina ashaba, i da to razumije samo ashab Burejda el-Eslemi r.a.. Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: Burejda r.a., je smatrao da je hadis općenitog značenja i da se odnosi na sve ljude, i da nije bio poseban samo za onu dvojicu ljudi u kaburovima na koje je naišao Allahov Poslanik s.a.w.s.. Ibnu Rešid rhm., kaže: Iz buharijinog pisanja se može razumjeti da je to bio postupak poseban za tu dvojicu ljudi u kaburovima, jer se nakon te predaje spominje predaja od Ibnu Omera r.a., koji je vidio podignut šator nad grobom Abdurrahmana sina Ebu Bekrova r.a., kada je rekao: „Momče, makni taj šator! Djela njegova će ga natkriti.“ Iz ovih riječi Ibnu Omera r.a., se da razumjeti da nema utjecaja na kabur ono što se stavlja nad njim, već da su samo dobra djela ta koja su korisna po mejta!“ (Pogledaj: Fikhul-Sunneh, 1/556.)
Imam Dželaluddin el-Sujuti rhm., u komentaru citiranih hadisa, navodi mišljenja islamske uleme, pa kaže:
Imam el-Mazuri rhm., kaže: „Moguće je da je Poslaniku s.a.w.s., bilo objavljeno da će se, toj dvojici ljudi, kazna ublažiti za svo vrijeme dok se te palmine grančice ne osuše“.
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., se zauzimao za njih u tome periodu“.
Imam el-Hitabi rhm., kaže: „Moguće je da je Poslanik s.a.w.s., dovio za njih da im bude olakšano sve dok bude imalo svježine u tim palminim grančicama“ – dakle same grančice nemaju nikakvu drugu posebnost, a niti ta svježina u njima. Na drugom mjestu, on kaže: „Značenje ovog dijela hadisa jeste to da će palmina grančica činiti tesbih sve dok bude imalo svježine u njoj, pa će zbog bereketa tesbiha te biljke – kažnjavanje u kaburu biti olakšano – pa će u navedeno spadati i sve ono što imadne svježinu u sebi, i sve ono što nosi bereket u sebi poput zikra dok je učenje kur’ana puno preče od njega“.
(Imam el-Begavi rhm., kaže: Bi rečeno Hasanu el-Basriji rhm.: Da li ovo šupljo deblo čini tesbih? Reče: Činilo je tesbih, ali sada ne!“ U citiranom hadisu je dokaz tome da je mustehabb učenje Kur’ana nad kaburom ukopanog čovjeka, jer je učenje kur’ana berićetnije i sevapnije od bilo čega drugog!“ Pogledaj: Šerhul-Sunneh, 1/372.)
Imam Ibnu Bettal rhm., kaže: „Akcenat je stavljen na palmino granje mimo drugih biljaka, jer njeni plodovi najduže traju, pa je samim tim i olakšavanje patnje duže. Palma je biljka koju je Poslanik s.a.w.s., usporedio sa vjernikom. Kaže se: „Palma je stvorena od ostatka zemlje od koje je stvoren Adem a.s.“. Burejda r.a., je u oporuku ostavio da se nad njegovim kaburom pobodu dvije palmine grane, slijedeći ovu praksu Allahovog Poslanika s.a.w.s., nadajući se bereketu njegovog postupka, kao i olakšanju kaburske patnje i kazne.“ (Pogledaj: Šerhu Sahihil-Buhari, 3/346.)
Imam el-Tibi rhm., je rekao: „Nama je nepoznata mudrost toga šta znači to da će kazna biti olakšana sve dok u njima bude imalo svježine, isto kao što nam je nepoznata i mudrost broja Zebbanija“.
Imam el-Hitabi rhm., kao i oni koji ga slijede, se protivi sadnji palminog granja i ostalih stabljika nad grobovima ljudi, što neki ljudi rade pozivajući se na ovaj hadis.
Imam el-Turtuši rhm., kaže: „Ovo je nešto što je bilo specifično i posebno za berićet ruke Allahovog Poslanika s.a.w.s.“.
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „U tekstu hadisa nema naznake da je Poslanik s.a.w.s., lično i osobno zasadio ovo palmino granje na spomenutim grobovima, već je moguće da je drugima naredio da to učine. Ovo je za praksu uzeo ashab Burejda b. el-Husajb r.a., pa je u oporuku ostavio da se nad njegovim kaburom pobodu dvije palmine grane, pa je on preči od drugih da se tako postupa.“ (Fethul-Bari, 1/320.)
Kažem: Eser od ashaba Burejde se bilježi u Tabekatu od Ibnu Sa’ada, i ja sam ga naveo u mojoj knjizi Šerhul-Sudur fi Ahvalil-Mevta vel-Kubur, str.313., zajedno sa drugim eserom od Ebu Berze el-Eslemija, koji se bilježi u Tarihu od Ibnu Asakira.
Imam el-Nevevi rhm., ne prihvata odbijanje imama el-Hitabija rhm., po ovom pitanju, pa kaže: To mu nema nikakvog smisla (la vedžhe lehu). (Pogledaj: el-Hašija ala Sunen el-Nesa’i, imam el-Sujuti – el-Senedi, br.31.)
Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Što se tiče stavljanja dvije palmine grane nad grobovima ova dva čovjeka, ulema kaže: Moguće je da se Poslanik s.a.w.s., zauzimao za njih dvojicu, pa mu je šefa’at za njih omogućen i biće im olakšana patnja sve dok se ove dvije grane ne osuše. Imam Muslim, na kraju knjige, hadis br.7705., spominje poduži hadis od Džabira r.a., u kojem, između ostaloga, stoji: „Pa mi je šefa’at za njih omogućen, i patnja će im biti olakšana, sve dok palmine grane budu svježe!“ Kaže se da je Poslanik s.a.w.s., dovio za njih za svo to vrijeme njihove svježine. Kaže se: Zbog toga što one čine tesbih sve dok su svježe, dok za razliku od njih suho bilje ne čini tesbih, i ovog stava su mnogi tj. većina mufessira, kada tumače ajet: „I sve (živo), Ga slavi i hvali!“, pa kažu: Sve živi na poseban način; drvo je živo sve dok se ne osuši, kamen dok se ne polomi. Muhakkiki među mufessirima smatraju da se ajet ipak odnosi na sve što postoji.
Onda, ulema se razilazi u načinu tesbiha tj. da li je u pitanju stvarni direktni tesbih ili je u pitanju indirektno ukazivanje na Stvoritelja. Muhakkiki su na tome da je u pitanju stvarni direktni tesbih. Allah dž.š., kaže: „A ima i kamenja koje od straha od Allaha pada!“ Ako razum nije u stanju razlučiti između navedenih pojava, a tekst Objave o ovome zbori, onda nam je obaveza u tom smjeru razmišljati, a Allah najbolje zna.
Ulema smatra mustehabbom učenje Kur’ana kod kabura, uzimajući za dokaz ovaj hadis, jer ako se nada olakšanju kaburske patnje zbog tesbiha kojeg će činiti palmina grana, onda je učenje Kur’ana preče toga, a Allah najbolje zna. Imam Buhari u svome Sahihu spominje da je ashab, Burejda b. el-Hasib r.a., stavio u oporuku da mu u kabur stave dvije palmine grane, što nam ukazuje na to da se u tome poveo za praksom Allahovog Poslanika s.a.w.s..
Imam el-Hitabi rhm., je protivnik onoga što ljudi rade na grobovima, pozivajući se na ovaj hadis, govoreći da takvo postupanje nema utemeljenja – što mu nema nikakvog smisla! – a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alelm-Muslim, 1/473., br.439.)
Za više detalja pogledaj:
حكم وضع الجريد والزهور على القبور
وذكر الخلاف فيه والراجح منه
http://www.talebal3elm.com/vb/showthread.php?t=12960
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha