Komentar hadisa o ljubavi u ime Allaha

Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Zaista će Allah, na Sudnjem danu, reći: „Gdje su oni koji su se volili zbog Moje uzvišenosti? Danas ću ih smjestiti u Moj hlad, danas kada nema drugog hlada mimo Moga!“ (Muslim, 2066)

Za ovaj hadis je imam en-Newewi, Allah mu se smilovao, rekao: „U njemu je dokaz o dozvoljenosti da čovjek kaže: „Allah će reći“, i to je ispravno mišljenje kojeg zastupaju svi učenjaci, osim jednog dijela njih koji to smatraju pokuđenim, a o čemu smo prethodno govorili u poglavlju o imanu. Tj. da se ne smije kazati: „Allah će reći“, već, da se kaže: „Allah je rekao!“

Također je rekao: „Riječi Uzvišenog: „…oni koji su se volili zbog Moje uzvišenosti“, tj. zbog Moje veličine i zbog pokornosti Meni, nikako zbog ovosvjetske koristi!“ (Šerhu-n-Newewi li-Sahihi Muslim, 16/339)

„….danas kada nema drugog hlada mimo Moga!“ Tj. na Sudnjem danu, onda kada nastupe silna iskušenja među ljudima zbog strahota Sudnjega dana, a među njima i blizine Sunca i žestoke vrućine. U takvom teškom stanju postojat će skupina ljudi, koja će uživati u miru, sigurnosti i rahatluku, jer će je Uzvišeni Allah smjestiti u Njegov hlad Arša.

ŠTA JE TO LJUBAV U IME ALLAHA?

Rekao je er-Ragib: „Ljubav je naklonost duše ka onome što ona smatra dobrim. Postoje dvije vrste ljubavi: Prva je prirodna ljubav usmjerena prema ljudima i životinjama, a ponekad biva i prema predmetima; a druga je ljubav ona koja nastaje na osnovu samovoljnog izbora, a koja se isključivo odnosi prema ljudima!“ (Ez-Zeri’atu ila mekarimi-š-šeri’ah, str. 363)

Ljubav u ime Allaha predstavlja ljubav muslimana prema njegovom bratu muslimanu zbog njegovih lijepih moralnih osobina i pokornosti koju izražava svome Uzvišenom Stvoritelju! To je ljubav prema osobi zbog njenog islamskog odnosa prema Allahu, obzirom da ona postupa u duhu šerijatskih intencija, a povećava se shodno povećanju pokornosti.

Od Ebu Umameh el-Bahilijja, radijallahu ‘anhu,  se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme,  rekao: „Ko bude volio Allaha radi, i mrzio Allaha radi, i davao Allaha radi, i zabranjivao Allaha radi, takav je upotpunio iman!“ (Ebu Davud, 4681; Ahmed, 3/438, 440; a šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)

Ljubav u ime Allaha je najljepša, obzirom da nastaje na osnovu veze ljudi sa Gospodarom svih svjetova. Ona je najdugovječnija, obzirom da se veže isključivo zbog Allaha koji je Živi i Vječni; i trajat će dok god vjernička srca kucaju u ovosvjetkom životu, pa onda i na Ahiretu! Ona je najplemenitija, jer nije opterećena i ograničena brojnim različitostima koje napastvuju mnoga društva, poput rasne, nacionalne, društvene ili socijalne različitosti među ljudima. Naprotiv, ona snagom svoje ljepote, a usmjerena da pronađe svakog muslimana na svijetu i da sa njim suosjeća, nesmetano prodire kroz sve državne granice, nadjačava nesporazume svih pisama i svih jezika, ne osvrće se na boju kože, društvenog staleža i sl. Ovakva ljubav je najvrijednija, obzirom da se za nju postižu vječite džennetske nagrade i užici koje oči nikada nisu vidjele, uši za njih čule, niti su ikada ikome mogle naumpasti!

Imajući u vidu da je to ljubav koju proklamuje Allahova vjera i da se veže za njene pripadnike, tada slobodno možemo konstatovati da je ljubav u ime Allaha jedna od brojnih odlika darovanih islamskom ummetu u odnosu na druge društvene zajednice.

VRIJEDNOSTI LJUBAVI U IME ALLAHA;

Ko bude volio u ime Allaha, takvu osobu će Uzvišeni Allah zavoljeti, jer se u hadisu od Ebu Hurejre prenosi da je neki čovjek želio posjetiti svoga brata u drugom selu, iskreno i bez ikakvih primjesa ovosvjetskih interesa, obzirom da ga je volio u ime Allaha, pa mu je Uzvišeni poslao meleka koji ga presreo u putu i obavjestio: „…da i tebe Allah voli, kao što i ti voliš njega u ime Njegovo!“ (Muslim, 2567) A zar nam nije cilj našeg života steći naklonost i ljubav našeg Gospodara, Silnog i Uzviošenog?!

Onaj ko bude u ime Allaha volio, neka se raduje hladu Allahovog Arša, onda kada u užarenoj i strahovitoj atmosferi Sudnjeg dana samo Allahov hlad bude postojao, jer je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, rekao: „Sedmoricu će Allah uvesti u Njegov hlad, onda kada dugog hlada, mimo Njegovog, ne bude…., i dvojicu koji su se volili u ime Allaha, u takom stanju su se sastajali i rastavljali!“ (El-Buhari, 2/143, 660; Muslim, 1031)

I naposlijetku, ljubav u ime Allaha je jedan od velikih uzročnika ulaska u Džennet, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme,  rekao: „Nećete unići u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli…“ (Muslim, 53)

Dakle, sa iskrenom ljubavlju u ime Allaha vjernik će lahko postići najuzvišeniji cilj svoga života, steći će Allahovu ljubav i naklonost; bit će siguran i u rahatluku na Sudnjem danu kada će mnogi ljudi strahovati zbog siline i nesnošljivosti toga Dana; i postići će džennetske perivoje sa svim tajnama i užicima koje oni u sebi kriju!

PRAKTIČNI PRIMJERI LJUBAVI U IME ALLAHA;

Od Enesa, radijallahu ‘anhu, se prenosi da je neki čovjek upitao Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme, o Sudnjem danu, kazavši: „Kada će Sudnji dan?“ Reče: „A šta si to pripremio za njegov doček?“ Reče mu: „Ništa, osim što ja, zaista, volim Allaha i Njegovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme!“ Reče mu: „Ti ćeš biti sa onima koje voliš!“ Enes kaže: „Nismo se ničemu toliko obradovali kao Vjerovjesnikovim, sallallahu ‘alejhi we selleme, riječima: „Ti ćeš biti sa onima koje voliš!“ Ja zaista volim Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, i Ebu Bekra, i Omera… Nadam se da ću biti sa njima zbog moje ljubavi prema njima, pa makar i neraspolagao sa sličnim djelima koja su oni činili!“ (El-Buhari, 6171; Muslim, 2639)

Od Enesa ibn Malika, također, se prenosi da je neki čovjek bio kod Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi we selleme, pa je pored njih prošao neki čovjek, našto ovaj reče: „Allahov poslaniče, ja zaista volim ovu osobu!“ tad ga Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi we selleme, upita: „A da li si ga o tome obavjestio?“ Reče: „Nisam.“ Reče mu: „Obavjesti ga!“ Reče: „Zatim ga je on sustigao, te mu rekao: „Ja te, zaista, volim Allaha radi!“ Ovaj mu odgovori: „Zavolio te onaj radi koga me voliš!“ (Ebu Davud, 5125; šejh Albani ga je ocjenio vjerodostojnim)

Prenosi se od Mu’aza ibn Džebela, radijallahu ‘anhu, da ga je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, jednom uzeo za ruku, te rekao: „Hej Mu’aze, tako mi Allaha ja tebe volim! Tako mi Allaha, ja te zaista volim!“ Zatim mu je rekao: „Savjetujem ti, Mu’aze, da nepropuštaš priliku da na koncu svakog namaza proučiš: „Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam, da ti zahvaljujem i da ti lijepo ibadet obavljam! (Allahumme, e’ini ‘ala zikrike we šukrike we husni ‘ibadetike!)“ (Ebu Davud, 1522; a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

PROBLEMI SAVREMENIH MUSLIMANA;

Ljubav prema muslimanu u ime Gospodara svih svjetova treba da oplemenjuje svako vjerničko srce i da osvjetljava njegovu dušu! Za nju je dovoljno da se čovjek iskreno okrene svome Gospodaru, da prizna Njegovu uzvišenu Jednoću, i da Šerijat prihvati kao svoj životni izbor. Allahov poslanik je volio svakog muslimana, i jakog i slabašnog, i siromašnog i imućnog, i bogobojaznog i griješnika, iako neke više od drugih, što je sasvim prirodno.

Međutim, ako pogledamo u stanje današnjih muslimana, sigurno ćemo zapaziti da su, usljed svoga neznanja, svojim postupcima pregazili ljepotu ljubavi u ime Allaha, te da su je suzili u uske interesne sfere koje ponajmanje imaju veze sa vjerom. Dakako, neki se hvale i sa ljubavlju Allaha radi, ali vrše kvalifikaciju onih koje vole Allaha radi na: one koji su čiste i dosljedne hanefije, na one koji slijede Bošnjačku tradiciju učenja mevluda i priznaju periodične manifestacije namjenjene u čast umrlih (sedmine, četeresnice…), na one koji nose brade i sa tim zastupaju tezu da su najbolji sljedbenici sunneta Allahovog poslanika, i sl. Važno je kazati da se na taj način okrnjava ispravno značenje ljubavi u ime Allaha, i što je još gore od toga, ruši se jedinstvo muslimana koje je garant našeg islamskog prosperiteta.

Mi trebamo da volimo svakog vjernika muslimana, upravo radi one njegove sedžde koju on, okrenut u pravcu Ka’be, ponizno čini Allahu; a za različita razumjevanja vjere, nesuglasice u fikhskim stavovima, trebamo da sa ljubavlju vodimo dijalog na temeljima vjerodostojnih argumenata. Zašto da zbog naše različitosti u razumjevanju samo određenih, ali ne i svih, šerijatskih tekstova narušavamo obligatu dužnost i imperativ islamskog jedinstva, posebno u ovom burnom vremenu kada nam se, na našim vjekovnim staništima, prijeti biološkim opstankom?

Uzvišeni Allah je rekao: „Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Ali Imran, 103)

Zar da sin mrzi dedu, ili dedo da mrzi svoga sina, zbog oprečnosti u nekim pitanjima koja se, globalno gledajući, tretiraju kao ogranci ove vjere?! Zar da jedni protiv drugih sijemo riječi mržnje, netrpeljivosti i neprijateljstva?!

GOVOR NEKIH ISLAMSKIH UČENJAKA O LJUBAVI U IME ALLAHA;

Naprotiv, trebamo da postupimo kao što prenosi Mudžahid, Allah mu se smilovao, kazavši: „Jednom je neki čovjek prošao pored Abdullaha ibn Abbasa, pa je on rekao: „Ovaj mene zaista voli!“ Neko reče: „Na osnovu čega si to spoznao?“ On tada reče: „Zbog toga što i ja njega volim!“ (Kitabu-l-ihvan, str. 143)

Prenosi se od Ibn ‘Awna, da je rekao: „Tri stvari volim samom sebi i svojoj braći: ovaj sunnet, da ga nauče i da se o njemu raspituju; i Kur’an, da ga ispravno razumiju i da o njemu ljude pitaju; i da ostave ljude, osim u onome što je hajr!“ (Fethu-l-Bari, 13/263)

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da poveća naše znanje, da nam oprosti grijehe, popravi naše bratske odnose i da bude sa nama zadovoljan!