Priredio: Nermin Avdić
Od Ebu Abdullaha En–Nu’man ibn Bešira, radijallahu anhuma, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘ Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan, a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi. Pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari sačuvat će svoju vjeru i čast. A ko bude činio sumnjive stvari počinit će haram, baš kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda bojeći se da stado ne uđe u njega. Zaista svaki vladar ima svoj zabranjeni prostor. Zaista Allahovi zabranjeni posjedi su Njegove zabrane. Doista u tijelu ima jedan organ ako je on zdrav cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli cijelo tijelo oboli. Zaista je to srce.’“
Bilježe Buharija i Muslim
- Kratka biografija ashaba koji prenosi hadis
On je En–Nu’man ibn Bešir ibn Sa’d Sa’lebe, ashab i sin ashaba, nadimak mu je Ebu Abdullah, el–Ensari.
Njegov musned sadrži 114 hadisa, od toga Buharija i Muslim su se složili sa 5 hadisa, Buharija je spomenuo zasebno jedan a Muslim četiri hadisa.
Njegov otac Bešir je bio učesnik Bedra.
Majka se zvala Amra bintu Revaha (sestra Abdullah ibn Revahe, poznatog ashaba)
En–Nu’man je rođen u godini hidžre, kako spominje Buharija, a neki kažu 2. god. po hidžri, nakon 14 mjeseci od hidžre. Spada u red mlađih ashaba i smatra se prvom bebom koja je rođena u Medini od ensarija nakon hidžre.
Bio je veliki učenjak, vrsan hatib, hrabar, bogobojazan, skroman.
Ubijen je nakon fitne i nereda koji se desio 62. godine po hidžri, a ubio ga je Halid el–Ka’li.
Od njega je prenosio znanje njegov sin Muhammed, eš–Ša’bi, Semmak ibn Harb i drugi.
Bio je emir za vrijeme hilafeta Muavije, zatim je postavljen za emira u Kufi, pa za kadiju u Damasku, zatim za emira u Homsu.
Rekao je Semmak ibn Harb: „En–Nu’man ibn Bešir je, Allaha mi, bio najrječitiji u održavanju hutbe što sam ikada čuo.“
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je posljednji vojni pohod obavio na Tebuk 9. god. po hidžri, a En–Nu’man je tada imao 7 godina.
- Komentar hadisa:
Ovo je jedan od osnovnih hadisa u vjeri i zato ga je imam Nevevi odabrao u svoju zbirku.
Dakle, propisi islama su jasni i očiti, nema nejasnoća i to se spominje u mnogim ajetima i hadisima. Kaže Uzvišeni: „Ha mim. Tako mi Kur’ana jasnog…“ (Ed – Duhan, 1 i 2) Znači, mubin znači jasan, nešto što je vidljivo.
Prvo što se iz toga može zaključiti je da za poznavanje velikih islamskih pravila nije potrebna posebna skupina stručnih ljudi nego ga može poznavati obični čovjek, pustinjak, seljak, žena, starac, profesor i sl. To znači, da obični čovjek je u stanju da spozna islam i njegovo vjerovanje bez posebnog izučavanja jer je jasan i jedostavan za shvatanje, te s time može ući u Džennet, a ono što izučavaju učenjaci i studenti koji se posebno upute u islamske nauke takvi su u potrazi za visokim džennetskim stepenima.
Drugo, ta jasnoća vjere je dokaz da niko nema opravdanja ukoliko ne spozna i ne bude radio po tom znanju, jer je vjera jasna. Stoga, put do Dženneta je jasan, te je svaki punoljetan i pametan musliman obavezan da pronađe taj put koji ga vodi ka njemu, i ako neko ne bude išao njime i ne bude uspio da se spasi od propasti i utopi se u moru neka zna da je tome sam sebi uzrok, tj. ako ne nađe vrata na koja će ući u Džennet, a ako uspije da ih pronađe takođe je sam sebi uzrok tome.
Što se tiče halala i harama, većina stvari na dunjaluku su halal, pa ako čovjek spozna šta je haram onda sve mimo toga je halal.
„Zaista je halal jasan i zaista je haram jasan…“ u ovom hadisu propisi su podijeljeni na tri grupe:
- Halal (dozvoljeno) i to je jasno, svi ga ljudi poznaju, kao npr. propis za različite vrste plodova, stoke, zatim dobročinstvo i sl.
- Haram (zabranjeno) i to je takođe jasno i svi ga ljudi poznaju, kao npr. krađa, konzumiranje alkohola, blud i sl.
- Sumljive stvari za koje se ne zna jesu li halal ili haram.
A neki od razloga za tu sumnju su: sumnja u vezi dokaza i sumnja po pitanju primjene dokaza za određeno pitanje.
Sumnja u vezi dokaza:
Prvo: Da li je vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, ili ne?
Drugo: Da li upućuje na taj propis ili ne?
Ova dva razloga se mnogo pojavljuju i zbog njih nastaju razilaženja o nekom propisu, tj. da li je vjerodostojno i da li upućuje na propis.
Sumnja po pitanju primjene dokaza za određeno pitanje, tj. da li se određeni hadis može primjeniti na neko pitanje ili ne može zbog određenih razloga.
„…a između njih su sumnjive stvari koje ne poznaju mnogi ljudi“ tj. mnogi ljudi ne poznaju te sumnjive stvari, ali zato i mnogo ljudi ih poznaje, jer nije rečeno: ne poznaje ih većina ljudi jer bi tada bilo da oni koji ih poznaju da su manjina.
Razlozi za sumnjive stvari:
Znači, ne poznaju ih mnogi ljudi zbog:
– nedovoljnog znanja,
– nedovoljnog razumijevanja,
– loše namjere.
„Pa ko se bude čuvao sumnjivih stvari…“tj. udalji se od njih.
„…sačuvat će svoju vjeru i čast“, tj. sačuvat će ono što je između njega i Allaha Uzvišenog (vjeru) i ono što je između njega i ostalih ljudi (čast).
Stoga, onaj koji bude radio sumnjive stvari izložio je sam sebe pred ljude i svoju čast, pa onda ljudi govore: „Ovaj čovjek radi to i to“, a i isto je tako u odnosu njega i Allaha Uzvišenog.
„A ko bude činio sumnjive stvari počinit će haram…“, ova rečenica je uslovna, tj. ko bude uradio sumnjive stvari počinit će haram.
To podrazumijeva dva značenja:
- da je rad sumnjivih stvari haram (zabranjeno) i
- preventiva da se ne uradi haram.
„…baš kao pastir koji čuva svoje stado oko zabranjenog posjeda bojeći se da stado ne uđe u njega“, tj. pastir koji se brine stoci kao npr. o devama, kravama i ovcama. Čuva stado oko zabranjenog posjeda, bojeći se da ne uđe u njega i napravi štetu vlasniku posjeda jer kada stoka ugleda livadu ili bašču koja je zazelenila i izlistala, puna plodova teško ju je odvratiti i zabraniti joj da ne uđe. Identičan primjer je sa čovjekom ako bude radio sumnjive stvari teško ga je onda spriječiti da ne uđe u haram.
„Zaista Allahovi zabranjeni posjedi su Njegove zabrane…“tj. ovaj dio hadisa počinje sa rječcom ألا (ela) što se koristi za početak govora, a njegova funkcija je upozorenje na ono o čemu će se nešto reći.
Znači, zaista Allahovi zabranjeni posjedi su Njegove zabrane i zato se ne približavajte njima jer su Allaove zabrane kao zabranjeni posjed vladara u koji niko ne smije ući.
„Doista u tijelu ima jedan organ…“, takođe potvrda i upozorenje za ono što slijedi, a to je da u čovjeku postoji komad mesa koji je veličine zalogaja, tj. veoma sićušan.
„…ako je on zdrav cijelo tijelo je zdravo, a kada on oboli cijelo tijelo oboli. Zaista je to srce.“
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je postavio nagradu za uslov, pa kada bude zdravo srce biće zdravo i tijelo, a kada oboli srce obolit će cijelo tijelo.
Neki učenjaci su uporedili ovaj primjer sa vlašću, ako se popravi vlast i vladar biće popravljeni i podanici, a kada se vladari pokvare pokvarit će se i oni koji ih slijede.
Međutim, neki učenjaci su kazali da ovaj primjer nije baš ispravan jer je moguće da vladar nešto naredi a da ne bude poslušan, ali kada srce nešto naredi ostali organi to moraju ispuniti, pa je to veći primjer nego primjer vladara.
U sljedećem tekstu slijedi nastavak, inšallah…