Prenosi se od Džabira, neka je Allah sa njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je naložio vatru, pa su u vatru počeli upadati insekti, a on ih odgoni od nje. Ja vas držim za krajeve vaše odjeće da ne padnete u Vatru, a vi mi se izmičete iz mojih ruku.” (Muslim)
Značenje i komentar hadisa
Uzvišeni Allah poslao je Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da čovječanstvo spasi od idolopoklonstva (širka), griješenja i slijepog robovanja strastima, pa je zbog toga njegovo poslanstvo milost (rahmet) svjetovima, kao što stoji u kur’anskom ajetu: ”A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovome hadisu navodi primjer koji nam najslikovitije otkriva njegovu brigu za svojim ummetom i njegovo nastojanje i želju da ih spasi od džehennemske vatre. To potvrđuje i kur’anski ajet: ”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je kada na muke udarite, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevbe, 127.)
Ovaj primjer je uzet zbog toga što insekti pohrle i navale na vatru zadivljeni njenom svjetlošću i toplotom, ne znajući šta ih čeka, iako ispred sebe vide da mnogi od njih padnu u vatru i izgore, ali ipak ostali pouku ne uzimaju i ne udaljavaju se od vatre. Tako isto nevjernici i veliki grješnici, zbog svoga neznanja i opčinjenosti ovim svijetom, navaljuju ka džehennemskoj vatri, ne obraćajući pažnju na upozorenja i zastrašivanja njome, iako ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na krajnje posljedice njihovih djela. Oni su također svjedoci šta biva sa drugim ljudima koji napuštaju ovaj svijet u tačno određenom trenutku smrti, koja je kraj svakog živog bića, ali ipak, ne vraćaju se na Pravi put.
U ovome hadisu ima još jedna pouka, a to je da onaj ko potpaljuje vatru, obično želi da se okoristi njenom toplotom i svjetlošću, međutim, insekti zbog svoga neznanja tu vatru učine uzrokom svoje propasti. Tako je isto i sa ukrasima i blagodatima ovoga svijeta: imetkom, djecom i drugim blagodatima, koje je Uzvišeni Allah stvorio da bi ih ljudi iskoristili za svoje potrebe i za pokornost svome Stvoritelju, međutim, grješnici ih učiniše uzrokom svoje propasti i nesreće na oba svijeta, pa tako, umjesto da im te stvari budu blagodati, postaše kazna za njih. Većina životinja svojim instinktom zna odakle ih vreba opasnost, pa se i udaljavaju od takvim mjesta, međutim, nevjernici i veliki grješnici, koji su razum izgubili i čija su srca potamnila, ne mogu da dokuče odakle im prijeti sigurna propast, pa zbog toga i zaslužuju da ih Uzvišeni Allah opiše u Kur’anu kao što slijedi u ajetu: ”Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili: oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (El-A’raf, 179.)
S obzirom da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan cijelom čovječanstvu kao milost i upućivač, on je nastojao da sve ljude izvede na Pravi put, bez obzira kojem narodu i plemenu pripadali. U jednoj predaji koju bilježi Buhari u svome ”Sahihu” stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod jednog dječaka jevreja, koji je bio teško bolestan, a jedno vrijeme je i služio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik stao je iznad njegove glave i rekao mu: ”Reci: La ilahe illallah!” Dječak je pogledao u svoga oca, a Poslanik je i dalje ponavljao iste riječi. Tada je otac ovoga dječaka rekao: ”Poslušaj Ebul-Kasima!” Dječak je tada izgovorio šehadet, a Poslanik je rekao: ”Hvala Allahu koji ga je mojim trudom sačuvao Vatre.” (Buharija i drugi)
O Poslanikovoj brizi za njegovim ummetom govori i sljedeći hadis:
Od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio Allahove riječi o Ibrahimu, alejhis-selam: ”Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere.” ( Ibrahim, 36.) Isa, alejhis-selam, rekao je: ”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.” (El-Maide, 118.)Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je podigao svoje ruke i zamolio: ”Gospodaru moj, moj ummet… moj ummet!” Uzvišeni Allah rekao je: ”O Džibrile, idi do Muhammeda – a Gospodar tvoj je o svemu najbolje obaviješten – i pitaj ga šta ga je uplakalo.” Džibril, alejhis-selam, došao mu je i upitao ga, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ga je o tome šta je rekao, iako je On o tome najbolje upoznat. Uzvišeni Allah tada je rekao: ”O Džibrile, idi do Muhammeda i reci mu: ‘Mi ćemo biti zadovoljni tvojim ummetom i nećemo te ožalostiti.”’ (Muslim u Sahihu, Kitabul-iman (202/346), Nesai, Sunen (289).