Preveo: Abdurrahman Kuduzović

“Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana-napasnika, koji zle misli unosi u grudi ljudi – od džina i od ljudi!’” (En-Nas, 1-6)

Allah, dželle šanuhu, zapovijeda Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, traženje Allahove zaštite, naklonosti Stvoritelja, Onoga Koji se brine o ljudima, čuva ih i brine se o njima. A On je apsolutni vladar, niko Ga ne može savladati, Onoga Koga ljudi obožavaju, jer je jedini Bog i u tome Mu nema ravna.

Sura En-Nas govori o tri Allahova svojstva: rububijjetu, vlasti i božanstvenosti. Naime, Allah je Gospodar i Vladar svega što postoji, On je Bog, Tvorac, a sve je ostalo stvoreno, Njemu potčinjeno.

Imenica “gospodar” spomenuta je odmah na početku zato što je prilikom traženje utočišta najpodesnije pozvati se na nju, utoliko prije što ukazuje na veliku blagodat Allahova čuvanja i pažnje. Zatim je spomenuta imenica “vladar”, jer čovjeku može pomoći samo onaj koji nečim vlada i zaštitu može dobiti samo od onoga ko tu istu zaštitu može pružiti. I naposlijetku se Allah pozvao na Svoju božanstvenost kako bi stavio na znanje da je samo On dostojan zahvalnosti i ibadeta.

Također, nije skriveno ni to da se izraz “ljudi” u ovoj kratkoj suri ponavlja pet puta, a to je s ciljem da se istakne njihova vrijednost i položaj kao Allahovih stvorenja i da se zna da je Allah ovu suru-zaštitnicu objavio radi njih – a On je Gospodar i ljudi i svega drugog što postoji.

   “‘…od zla šejtana-napasnika…’”, to jest, Muhammede, traži Allahovu zaštitu od zla šejtana, koji čovjeka navodi na ružne misli i koji uvijek vreba iz zasjede, ali se povlači ako čovjek spomene Allahovi ime, u protivnom, ovlada čovjekom. Ibn Abbas, radijallahu anhu, ovaj je ajet tumačio na sljedeći način: “Šejtan vreba čovjeka, pa ako on zaboravi spomenuti Allaha, donosi mu kojekave ružne misli, a ako spomene Allaha, šejtan se povlači i bježi.”

Allah dadne prevlast šejtanu nad mnogim ljudima, a neke i sačuva, jer je šejtan stvoren radi zavođenja, a čovjek se, opet, mora protiv njega boriti. U “Es-Sahihu” su zabilježene sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uz svakog je čovjeka šejtan-pratilac!” Začuđeni, ashabi rekoše: “Čak i tebe, Allahov Poslaniče, prati šejtan!?” “Da, čak i mene prati šejtan, ali mi je Allah pomogao protiv njega učinivši da on prihvati islam, pa me navodi samo na dobro”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovo njihovo pitanje.

El-Buhari i Muslim zabilježili su Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Safijja, radijallahu anha, posjetila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u itikafu u džamiji, pa ju je htio ispratiti, kad pored njih naiđoše dvojica ensarija te, prepoznavši Poslanika islama, požuriše. Na to im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, doviknu: “Polahko! Ovo je Safijja b. Hujejjin.” “Allahov Poslaniče, nismo pomislili ništa loše!”, pokušali su se njih dvojica opravdati zbog nepromišljenog žurenja. I tada im se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati: “Šejtan kola čovjekom kao što kola krv, pa sam se pobojao da vas ne navede na grešnu pomisao.”  

Hafiz Ebu Ja‘la zabilježio je također preko Enesa, radijallahu anhu, sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Šejtan je nadomak čovjekova srca. Ako čovjek spominje Allaha, šejtan se udaljava, ali ako čovjek zanemari zikr, šejtan ga obuzme i njime ovlada. I to je šejtan-napasnik.”

Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem Ebu Temima, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednom prilikom jahao iza Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se spotaknuo  magarac na kojem je Poslanik islama jahao, na šta je Ebu Temima rekao: “Propao šejtan!” Na to mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nemoj govoriti: ‘Propao šejtan!’ Rekneš li tako, šejtan, zbog oholosti, poraste i govori: ‘Svojom sam snagom čovjeka pobijedio!’ Već reci: ‘Bismillah!’, pa će šejtan postati malehan kao mušica.”

“‘…od džina i od ljudi!’” Značenje je: vesvese, ružne misli u srca ljudi ubacuje ili šejtan džin, o čemu je upravo bilo riječi, ili šejtan u ljudskom obliku, a on to čini ističući se kao iskreni savjetnik ljudima, te na taj način utječe na one kojima se obraća i na taj ga način učini žrtvom šejtana džina. Da na zlo navode i džini i ljudi, dokaz su sljedeće Allahove riječi: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili…” (El-En‘am, 112)

No, ipak, treba znati da šejtani ne mogu ljudima nametnuti posljedice svog neprijateljstva, ne mogu ih silom navesti na zlo – ljudima je Allah dao slobodu izbora i učešće volje u činjenu djela. Ali ipak, neki ljudi slušaju i slijede šejtane, a neki se klone njihovih smutnji i vesevesa.

Zaključci i pouke

1. Allah nas, iz Svoje velike milosti prema nama, uči kako ćemo tražiti zaštitu protiv šejtana i džina, govoreći da uz pomoć Svojih triju osobina (rububijjet, vlast i božanstvenost) pruža zaštitu onome ko je od Njega zatraži, i da štiti od šejtanovog zla na ovom i na budućem svijetu.
2. Sveznajući Allah naglasio je u ovoj suri imenicu “ljudi”, kojima je On Gospodar, iz dva razloga: prvo, čovjek je poštovano biće koje kod Boga uživa veliki ugled; i, drugo, zapovijedio je traženje zaštite kod Allaha i od zla samih ljudi, čime je potvrdio da samo On pruža zaštitu i od ljudskog zla.[1] A zatim se Uzvišeni pozvao na Svoju sveobuhvatnu vlast i na pravo da bude obožavan, kako bi ljudima bilo jasno da je samo On istinski vladar i Bog, iako na ovom svijetu postoje mnogi vladari. Također i zato da ih pouči čvrstim principima islama – da nema istinskog božanstva osim Njega, da se samo od Njega traži zaštita, da se Njemu obraća u nevoljama, a ne ovosvjetskim vladarima i velikanima.
3. Na činjenje ružnih djela mogu navoditi šejtani džini i šejtani u vidu ljudi. Hasan el-Basri imao je običaj kazati: “Postoje dvije kategorije šejtana. Prva je kategorija šejtan džin, i on ubacuje ružne misli u čovjekove grudi. A drugu kategoriju čine šejtani u vidu ljudi, a ovi napadaju otvoreno.” Katada je jednom prilikom rekao sljedeće: “Šejtana postoje dvije kategorije: džini i ljudi, pa se utječite Allahu od obje kategorije.”
4. Primjećuje se da se Allah, džellešanuhu, u suri El-Felek poziva na jednu Svoju posebnost – da je On Gospodar svitanja, dok naređuje utjecanje od tri zla: noći kad razastre tmine, od onih koje pušu u uzlove i od zla zavidnika kad zavist ne krije. Međutim, u suri En-Nas Sveznajući Allah poziva se na tri Svoje posebnosti (o kojima smo maločas govorili), dok naređuje utjecanje samo od jednog zla: ružnih misli. Ova je razlika odatle što sura El-Felek govori o očuvanju života i tijela, a ova, sura En-Nas, govori o očuvanju vjere. I treba znati da je iskušenje u vjeri, makar bilo bezazleno, teže i veće od iskušenja koje se odnosi na neku ovosvjetsku blagodat, makar bilo i nepodnošljivo.[2]