Vrijednost požurivanja s iftarom, čime se iftari i šta se kaže nakon iftara (1. dio)

Musaid

1233. Od Sehla b. Sa‘da, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi će neprestano biti u dobru sve dok budu požurivali s iftarom.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/198, i Muslim, 1098.

Propisi, pouke i poruke

– Post ne treba produžavati u noć, već ga treba prekinuti odmah po isteku dana. Na takav se način olakšava postaču i to ga osnažuje za ibadet. Islamski su učenjaci saglasni u pogledu toga da se dan, a samim tim i post, završava nakon što se zalazak sunca utvrdi vizuelnim putem, ili nakon što dvojica svjedoka, a po odabranom mišljenju i jedan svjedok, to posvjedoče.

– Ovaj hadis opovrgava praksu šiita koji odgađaju iftar sve do pojave zvijezda na nebu. Možda je ovo i razlog zbog kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će ljudi neprestano biti u dobru sve dok budu žurili s iftarom, jer oni koji odgađaju iftar, takvi postupaju suprotno sunnetu, a oni koji žure s iftarom, takvi postupaju po sunnetu, pa su na takav način u dobru.

– Ukoliko pripadnici islamskog ummeta požuruju s iftarom, oni se u tom slučaju drže sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prakse prvih, odabranih generacija, pa, uz Allahovu pomoć, neće zalutati. Tako će biti sve dok se što čvršće budu pridržavali sunneta i odbacivali sve ono što mu oponira i iskrivljuje njegova pravila.

U predaji koju od Sehla b. Sa‘da, radijallahu anhu, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca bilježe Ibn Hibban, Ibn Huzejma, Hakim i drugi, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj će ummet neprestano biti na mome sunnetu sve dok iftar ne budu odgađali do pojave zvijezda (na nebu).”

– Ako znamo da će ljudi neprestano biti u dobru sve dok budu slijedili put i pravac svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čuvali i pazili njegov sunnet, onda nam je jasno da će islam zauvijek ostati dominantan i preovladavajući, i da mu štetu neće nanijeti onaj ko ga napusti. Dakle, islamski će ummet uvijek biti svjetiljka koja širi svjetlost i razbija tamu, i najljepši uzor za kojim se treba povoditi i na koga se treba ugledati. On generalno neće biti slijepi poslušnik narodima Istoka i Zapada, neće će se povoditi za svakim gromkim glasom koji ih pozove, niti će se u odnosu prema njima postavljati i “okretati kako vjetar puše”.

Bilježe Ebu Davud, Ibn Hibban i drugi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjera (islam) će neprestano biti dominantna sve dotle dok ljudi budu požurivali sa iftarom, jer jevreji i kršćani odgađaju iftar.”

U hadisima koje smo prethodno naveli, krije se nekoliko koristi i vrlo bitnih napomena:

  1. Islam će zauvijek ostati dominantan, a njegova će se zastava trajno vihoriti, za razliku od naroda koji su živjeli prije nas, a kojima je bila data Knjiga. Ovaj će ummet obuhvatiti i dostići sve vidove dobra, ali samo onda kada ostane neizmijenjen i originalan Božanski ummet, a ne proistočni ili prozapadni. Ako ostane onakav kakav treba da jeste, u tom će slučaju biti prepoznatljiv između svih ostalih naroda, poput očitog i jasno vidljivog biljega u koji će se upirati pogledi i kojem će težiti srca. Međutim, takav će postati samo ako se u potpunosti vrati islamu na način da se prihvati Kur’ana i sunneta, ispravnog islamskog vjerovanja i precizno razrađene islamske metodologije.
  2. Pridržavanje i slijeđenje islama podrazumijeva potpuno i dosljedno prakticiranje svih njegovih elemenata, bez obzira radilo se o onim primarnim ili sekundarnim postulatima. Na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, uđite u islam potpuno…” (El-Bekara, 208) Zbog toga, dijeliti islam na tzv. suštinu i formu jedna je od savremenih, potpuno neutemeljenih inovacija koja ima za cilj unijeti zbunjenost i nemir u muslimansko poimanje, te muslimane uvesti u vrtlog preokupacija i interesovanja koja u vjeri islamu nemaju nikakve osnove. Isto tako, na ovakav se način muslimani postepeno navode na put onih na koje se Allah rasrdio, koji vjeruju u jedan dio Knjige, a u drugi ne vjeruju, a od kojih se moraju razlikovati u svakom pogledu, što će im donijeti mnogostruke koristi, od kojih je i stalna dominacija i superiornost vjere islama nad drugim vjerama, o čemu je prethodno bilo riječi.
  3. Pozivanje u Allahovu vjeru i podsjećanje vjernika na Allaha Uzvišenog mora biti cjelovito i potpuno, tj. ne smije se jedan dio potencirati, a drugi zanemarivati. Krupna dešavanja koja potresaju islamski ummet ne mogu nam biti izgovor da pravimo razliku među islamskim propisima, niti nas smiju dovesti do toga da jednoj vrsti propisa poklanjamo veliku pažnju, a da drugu vrstu tih propisa omalovažavamo, ili da govorimo, kao mnogi danas: “Ta i ta pitanja su površna, periferna, nebitna i formalna, pa ih trebamo zaobići, a naš trud i napore trebamo usmjeriti ka istinskim problemima koji unose podjele i razjedinjenost u naše safove!”

Svi citirani hadisi upućuju nas na jasan zaključak da jedan od razloga koji će utjecati na to da vjera islam ostane dominantna i preovladavajuća, jeste požurivanje sa iftarom, odnosno iftarenje odmah nakon što se sunčev disk u potpunosti izgubi iz vida. Zbog toga, neka se Allaha Uzvišenog boje oni koji smatraju da je iftarenje odmah po zalasku sunca smutnja, a da je poziv ka oživljavanju ovoga sunneta poziv u zabludu, neznanje i udaljavanje muslimana od njihove vjere, ili koji smatraju da je to pozivanje u nešto što nema nikakve vrijednosti, niti je kroz takav jedan “nebitan” propis moguće ujediniti muslimane, jer to navodno spada u sekundarna pitanja u pogledu kojih postoji razilaženje, te da se tu radi o formi, a ne suštini. Neka nam je Uzvišeni Allah na pomoći!

  1. Od Ebu Atijje prenosi se da je rekao: “Mesruk i ja ušli smo kod Aiše, radijallahu anha, pa joj Mesruk reče: ‘Šta misliš o dvojici Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba od kojih nijedan ne zanemaruje dobra djela: jedan od njih požuruje sa akšam-namazom i iftarom, a drugi odgađa akšam i iftar?’ Aiša, radijallahu anha, upita: ‘Koji od njih dvojice požuruje sa akšamom i iftarom?’ “Abdullah’ (b. Mesud)’, odgovori Mesruk. ‘Tako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem’, odgovori Aiša.” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 1099.

Propisi, pouke i poruke

– Ukoliko je određenoj osobi nepoznat neki propis ili je u nedoumici u pogledu nekog pitanja, tako da nije sigurna koja je od dvije opcije ispravna, jer su dokazi i jednog i drugog mišljenja podjednaki, u tom je slučaju lijepo i pohvalno da o tome upita one koji su učeni.

– Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, maksimalno su se trudili da čine dobro, te su se natjecali u dobročinstvu i bogobojaznosti, kao i u slijeđenju Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta.

–  Sunnet je odgađati sehur i požurivati sa iftarom, a hadisi koji govore o tome mnogobrojni su i dostigli su stepen mutevatir hadisa.

– Ova predaja ukazuje na veliku vrijednost i odliku Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, i iz nje se vidi koliko se on trudio da radi i postupa onako kako je postupao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

– Neki sunneti, tj. određeni vidovi Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse, ponekad će ostati nepoznati nekima od ashaba, radijallahu anhum.

– Dobrim djelom, koje šerijat prihvata i smatra legitimnim, smatra se se ono djelo koje je u skladu sa sunnetom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kaže Uzvišeni Allah: ‘Meni su najdraži oni Moji robovi koji požuruju s iftarom.’” Tirmizi, i kaže da je hasen.

Dokumentacija hadisa

Ovaj je hadis slab. Bilježe ga Tirmizi, 700–701, Ahmed, 2/324, Ibn Hibban, 3507, i drugi, različitim putevima od Evzaija, a on od Kurre b. Abdurrahmana, koji ga prenosi od Zuhrija, a on od Ebu Seleme, koji ga prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.

Kažem: Lanac prenosilaca ovog hadisa je slab jer je spomenutog Kurru b. Abdurrahmana nepouzdanim prenosiocem smatrala većina islamskih učenjaka koji su se bavili kritikom i ocjenom prenosilaca, a jedino ga je Ibn Hibban smatrao pouzdanim. Zato se mišljenju većine u ovom pitanju daje prednost. Predaje koje prenosi ovaj prenosilac mogle bi se prihvatiti samo u pojačavanju stepena prihvatljivosti drugih predaja sa sličnim sadržajem, ali nikako samostalno. Zbog toga, stav imama Tirmizija u kojem navodi da je ovaj hadis hasen, nije ispravan.

Propisi, pouke i poruke

Vjerodostojni hadisi koje smo naveli u ovom poglavlju o vrijednosti požurivanja s iftarom sasvim su dovoljni.

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

 

Share This Article
Leave a comment