Piše: Hfz. Faris Perenda
U arapskom jeziku kada želimo iskazati buduće vrijeme, dovoljno je da na glagol koji je u sadašnjem vremenu dodamo jednu malu riječcu “se”, i na taj način iskazali smo bliže buduće vrijeme, a kada želimo iskazati dalje buduće vrijeme, prije glagola dodamo “sevfe”, i to smo i učinili. Upravo od ovog “sevfe”, razvila se riječ “tesvif”, tj. imaju isti korjen: s, v i f.
Tesvif znači odgađanje, pomjeranje i neizvršavanje planiranih aktivnosti i ostavljanje za poslije, za neku bližu ili dalju budućnost.
Opće je poznato da je jedna od najboljih osobina kojima se čovjek može okititi, iskorištavanje vremena i izvršavanje preuzetih obaveza na najpotpuniji način. I s te strane, bitno je da znamo šta nam može poremetiti taj uzvišeni koncept kojim se trebamo okititi u ovom dunjalučkom životu. Prolongiranje i ostavljanje za sutra sigurno je jedna od opasnih zamki u koje čovjek može upasti, i time uništiti svoj život, svoje vrijeme, i na koncu, dovesti sebe u velike probleme, kako one zdravstvene, koji narušavaju fizičko i mentalno zdravlje, tako i one socijalne, kada ljudi izgube povjerenje u nas, i prestanu sarađivati s nama u projektima.
Zašto čovjek sebe vara da će, ako nešto ostavi za sutra, to bolje uraditi? Ova stečena navika, kao što smo rekli, a kako to tvrdi i savremena psihologija, narušava mentalno zdravlje čovjeka, jer mu se obaveze neprestano gomilaju, a on ih zanemaruje i ostavlja po strani. To neminovno dovodi do napetosti i zabrinutosti. Ostavljanjem obaveza, mi se njih nismo riješili, već ih naš mozak konstantno ima na umu, i prisutne su pred našim očima i kada liježemo i kada ustajemo. To dovodi do depresije i anksioznosti, što se svakako kasnije reflektira i na tjelesno zdravlje, a to dugoročno dovodi do srčanih oboljenja, problema sa probavnim traktom, problema sa šećernom bolešću itd.
Većinom ovaj problem pogađa radnike i studente. Kod studenata je to posebno izraženo u periodu pred ispite, i kasnije prouzrokuje velike probleme, dizanje ruku od svega, ponavljanje godine, sukobe s roditeljima, koji jedno očekuju, a drugo dobiju, nezadovoljstvo samima sobom, i mnoge druge probleme.
Kod radnika uzrokuje materijalne gubitke, a i nezadovoljstvo ljudi oko njega, koji očekuju uslugu. Svi ovi problemi su povezani, i jedan najčešće podrazumijeva i drugi.
Stoga, kako se liječiti od ove opasne bolesti? Korijen ovog problema je u nekoliko stvari, a one su lijenost, neispunjavanje emaneta, laganje samog sebe i drugih, neiskorištavanje i neplaniranje vremena i želja za udovoljavanjem sebi i svojim prohtjevima.
Na opasnost svih ovih stvari islam je posebno ukazao i stoga ih se trebamo čuvati i paziti. Čuli smo o požrtvovanosti islamskih učenjaka na putu stjecanja i širenja islamskog znanja, čuli smo o našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim ashabima, kakvi su bili i kakvu su žrtvu podnijeli. Lijenost i praktikovanje islama, jednostavno, ne idu jedno s drugim! Imamo prelijepe primjere u islamskoj ulemi, koji bi, kada bi legli spavati, pa kada bi im naumpala određena misao, ustali i to zapisali. Nisu ostavljali za sutra. A nekada su to radili više puta u jednoj noći. Imam Ibn Dževzi, rahimehullah, svoju čuvenu knjigu Sajdul-hatir (Lov misli) napisao je upravo iz tog razloga. Često bi mu korisne misli naumpadale, ali bi ih on zanemarivao. Kasnije, žaleći za tim, odlučio je da odmah zapiše čega se god korisnog sjeti. I tako je nastala ova njegova veličanstvena knjiga. Ovaj problem, kako se vezuje za dunjalučke stvari, isto tako se može dešavati i u vjerskim, odnosno ahiretskim stvarima, što je svakako još gore i opasnije. Loše posljedice odgađanja dunjalučkih stvari uvidimo na dunjaluku, a poneke od njih, ako se vezuju za ljudska prava, možemo vidjeti i na ahiretu, ako se ovdje ne izmirimo. Ali, ahiretske obaveze… Zamislimo osjećaj čovjeka koji će na ahiretu kazati: “… kamo sreće, da sam se za ovaj život pripremio!” (El-Fedžr, 24). Ovo će kazati kada uvidi da je ahiret i sankcija koju on nosi sa sobom – jedna velika i bolna istina za njega. Zažalit će za svakim sabah-namazom što ga nije klanjao i za svakom prilikom da uradi neki hajr Allaha radi, zašto ga nije uradio. Žalit će radi nafila, a kako li tek radi farzova! Taj osjećaj da je sad već kasno, da je stvar gotova, jedan je veliki ibret svima nama, da se preispitamo, i na vrijeme popravimo. Tako mi Allaha, ima vremena sve dok dišemo, i na dunjaluku svoje dane provodimo.
Zlatom se mogu ispisati riječi ashaba Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, koji je kazao: “Kada osvaneš, ne očekuj večer, a kada omrkneš, ne očekuj jutro! Svoje zdravlje iskoristi prije nego što te zadesi bolest, i svoj život prije nego što ti dođe smrt!” (Buhari, br. 6416, i dr.) Ove riječi zapisane zlatnim slovima u historiji, koje su plod Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, škole, mogu biti vodilja čovjeku kroz cijeli njegov dunjalučki život, da ne odgađa ništa, bilo ono vezano za njegov dunjaluk ili ahiret.
Izvršavaj svoje preuzete dunjalučke emanete, i time pokaži svoju vjeru u Allaha, i budi lijep primjer kako živi jedan vjernik, kako je pošten i drži se dogovora. Ima li išta ljepše od toga kada neko ovako bude pohvaljen? Majstor koji je ovakav, najbolji je majstor. Doktor koji je ovakav, najbolji je doktor. Student koji je ovakav, najbolji je student i najdraži je profesorima, a i samom sebi. Zašto studentu u trenutku kada odgađa svoje aktivnosti ne naumpadnu roditelji i njihova briga za njega, koliko ulažu u njegov uspjeh, i suznim očima iščekuju da im javi kako teku njegove aktivnosti na fakultetu? Kada bi, ako ne za sebe, makar radi njih izvršavao sve na vrijeme… U zadovoljstvu roditelja je i zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara!
Zajednička osobina svih uspješnih ljudi, ostvarenih na vjerskom ili svjetovnom planu, upravo je ovo o čemu govorimo. O tome govore sve knjige koje tretiraju tematiku navika uspješnih ljudi. To mi kristalno jasno nalazimo u svojim vjerskim tekstovima. Bitna je svijest i ozbiljnost.
A isto tako, zajednička osobina propalih ljudi je neozbiljnost, olahko shvatanje svega što je u njihovoj nadležnosti, i prepuštanje stvari slučaju. Ne radi se ovdje o različitim tipovima ličnosti, ako bi se neko htio opravdati. Ne radi se ovdje o tome da čovjek na sebe treba tovariti ono što ne može podnijeti. Složit ćemo se, da nam puno manje vremena uzmu aktivnosti ako ih redovno izvršavamo, nego kada se nakupe? Onda, kvalitet, da li kvalitetnije radimo kada radimo pomalo i svaki dan, ili kada se to sastane u dan-dva? Zar nije preopterećenje u odlaganju aktivnosti i ostavljanju za onaj zadnji dan? Kakav je to rahatluk ostaviti sve po strani, upaliti internet i gledati ono od čega nemamo nikakve koristi? Čovjek nastoji biti u zoni komfora, i to na ovaj način želi sebi priuštiti, samo kada bi bio svjestan da sreća nije u zoni komfora. Sreća je u radu i predanosti! Budimo samo iskreni prema samima sebi. Odgovorimo sebi na prethodno postavljena pitanja. Želimo dobro sebi i svojim porodicama. Ne mislimo da drvo koje nismo htjeli posjeći ove godine, jer je čvrstog stabla, da će do godine biti iste one kvalitete, da neće ostarjeti i postati manje vrijedno i pogodno za naše potrebe. Ovako je govorio imam Gazali, rahimehullah, kritikujući one koji odgađaju i ostavljaju sve za sutra.
Čuvajmo se toga da ne znamo šta ćemo od sebe. Prazan prostor je odlična prilika da nam šejtan priđe i zaokupi nas grijehom i glupostima. Odmor je jako bitan, i odmor nije u sukobu sa ovim. Ali ne odmor na odmor, i odmor za odmorom unedogled. Isplanirajmo svoje dane, što prije oformimo porodicu, jer kada smo sami, puno je lakše da u ovo osjetljivo polje upadnemo. U svim mjestima i svim vremenima znajmo za Allaha i budimo svjesni da je bitna odluka da se promijenimo, da se i za nju možemo itekako nadati nagradi od Allaha, džellešanuhu. Život je naša jedina prilika da se dokažemo Gospodaru svjetova. Ne poigravajmo se s njom. Najveći uzrok nepostizanja ciljeva jeste odugovlačenje i ostavljanje za sutra, prvenstveno tevbe – pokajanja Allahu, a onda i svega drugog. Ne prepustimo se nadi u dug život, jer je život ovoga ummeta dosta kratak, ali mu je nagrada velika. Budemo li se popravili u ovih nekoliko segmenata koje smo spomenuli u ovom tekstu, nadajmo se da će se i naše sveukupno stanje popraviti, da će nas napustiti brige i tuge, nemoć i lijenost, da će nas ljudi, kao i mi sami sebe, bolje gledati, a tako smo i bliži zadovoljstvu Gospodara svjetova.
Allaha, džellešanuhu, molimo da nam ovo omogući, da bude uz nas, da nam bude konstantna podrška i da nam dadne da uvidimo svoje slabosti i probleme, pa da se popravimo i tako bolji i uspješniji budemo! Amin!
El-Asr, br. 124.