Piše: Hfz. Hilmija-ef. Redžić
Kur’an naglašava bliskost vjerničkih srca kao jednu od najvećih Allahovih blagodati. U 103. ajetu sure Alu Imran, Uzvišeni Allah kaže: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili neprijatelji, pa je On složio vaša srca i postali ste, milošću Njegovom, braća.” U 63. ajetu sure El-Enfal, Allah kaže: “On je ujedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve što je na Zemlji, ne bi ujedinio srca njihova, ali ih je Allah ujedinio.” U 10. ajetu sure El-Hudžurat kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite svoja dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se smilovao.” Također, 29. ajetu sure El-Feth Allah opisuje vjernike kao milostive jedne prema drugima: “Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim strogi su prema nevjernicima, a milostivi jedni prema drugima.” Ova bliskost i ljubav među vjernicima znak su Allahove milosti i Njegove moći.
Među vjerničkim srcima nalazimo istinsku sreću
Naša sreća ovisi o drugima u mjeri kojoj drugima donosimo radost, mir, ignorisanje ili pak provokacije, uvrede, klevete, zavidnost… Taj dio emocija i usmjerenja odmah se odrazi i na nas. Pogrešne emocije prema drugima dovode do poremećaja u našem ličnom životu. U ličnim kontaktima, ne onim profesionalnim, čovjek koji nauči pozitivno usmjeravati svoje emocije postaje definitivno najpoželjnija osoba u društvu. I ne samo to – omiljen je Gospodaru ako to čini radi Njega, a omiljen je i ljudima zbog pozitivnih emocija kojima im izaziva osmijeh i lagodnost. Ebu Derda, radijallahu anhu, nikada nije razgovarao s ljudima a da nije bio nasmijan, pa mu je supruga govorila: “Bojim se da ljudi ne pomisle da si čudan (neozbiljan), stalno se smiješ.” Na to je on odgovorio: “Nisam nikada vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da razgovara a da nije bio nasmijan.” (Eš-Šebabu vel-mizah, 26)
Lijepo mišljenje o vjernicima – čuvar srca
Jedna od posebnosti islamskog odgoja jeste preventivno djelovanje. Islam nas uči da čuvamo sebe i svoj razum ostavljanjem svega što ga opija, svoje srce ostavljanjem sumnji, svoju čast ne približavajući se nemoralu. Ljude oko sebe čuvamo, između ostalog, lijepim mišljenjem o njima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tavafeći oko Kabe i gledajući u nju, rekao je: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, svetost vjernika kod Allaha veća je od tvoje svetosti! Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, svetost vjernika, njegovog života i imetka veća je kod Allaha od tvoje svetosti, i da se o njemu ne misli ništa osim dobro.” (Ibn Madže, br. 3932; Tirmizi, br. 2032)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da čovjeku prijeti najveća opasnost od njegovog srca, stoga je želio očistiti srca muslimana, pa je jednog dana rekao svojim ashabima:
“Čuvajte se sumnje, jer je sumnja najlažniji govor, i ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte jedni druge, ne zavidite jedni drugima, ne prekidajte međusobne odnose i ne mrzite se, već budite, o Allahovi robovi, prava braća!” (Muslim, br. 2563) Ibnul-Kajjim el-Dževzijje često je u svojim djelima spominjao riječi Ebu Bekra b. Ajjaša: “Ebu Bekr i Omer nisu vas pretekli s mnogo dobrovoljnog posta i namaza, već s onim što se učvrstilo u njihovim srcima (tj. snagom imana i čistoćom srca).” (Medaridžus-salikin, str. 518)
Loše mišljenje o ljudima najviše kvari ljudsko srce. Prenosi se da je jedan od drugova Ibrahima b. Edhema prošao pored njega dok je on sjedio sa ostalim svojim drugovima, pa ih je pogledao i nije nazvao selam. Neki od njih rekli su mu: “Ibrahime, jesi li vidio kako nas gleda, a nije nas ni poselamio?” Ibrahim b. Edhem rekao je: “Možda ga je snašla neka nevolja. Niko se ne okreće od svojih prijatelja i ne ponaša se tako zbunjeno osim onaj koga je pogodila nevolja i iskušenje.” Zatim je Ibrahim ustao i krenuo za njim, a kad ga je sustigao, upitao ga je: “Zašto nas nisi pozdravio, prijatelju?”, a on je rekao: “Moja žena treba da rodi, a ja nemam novca da kupim ono što joj treba.” Ibrahim se vratio svom društvu i rekao im: “Dva puta smo mu učinili zulum – jednom smo loše mislili o njemu, a jednom smo ga ostavili i zanemarili, tako da je zapao u nepriliku zbog svoje potrebe.” Zatim ih je ostavio, otišao kući i našao samo dva dinara, pa je za jedan dinar kupio meso, med, ulje i brašno te požurio do kuće svog prijatelja. Kada je pokucao na vrata, žena njegovog prijatelja upitala je: “Ko je?”, a on je rekao: “Ibrahim b. Edhem, uzmi ove stvari ispred vrata, Allah ti pomogao!” Kada je otvorila vrata, pronašla je namirnice na kojima je bio drugi dinar, pa je počela govoriti: “Allahu moj, nadoknadi Ibrahimu b. Edhemu za ovaj dan!” (Vidjeti: Ibn el-Dževzi, Sifetus-safve)
Hladnoća među vjerničkim srcima može biti samo kratkoročna
Salahuddin es-Safedi u svom enciklopedijskom djelu El-Vafi bil-vefejat zabilježio je priču koja se dogodila između Hasana el-Basrija i Ibn Sirina. Naime, u jednom trenutku došlo je do udaljavanja i zahlađivanja odnosa između Hasana el-Basrija i Ibn Sirina, pa ako bi Ibn Sirin bio spomenut pred Hasanom el-Basrijem, on bi rekao: “Poštedite nas spominjanja tih tkalaca”, aludirajući na to da je većina Ibn Sirinove porodice tkala odjeću. Nakon toga Hasan el-Basri sanjao je čudan san. Vidio je sebe u snu kao da je go i da stoji na smetljištu udarajući štapom po smetljištu. Probudio se zabrinut zbog svog sna, pa je poslao jednog svog učenika Ibn Sirinu da mu ispriča san, ali da kaže da je on sanjao san, a ne Hasan el-Basri. Međutim, Ibn Sirin je bio mnogo mudriji i pronicljiviji od toga da bi ga to pitanje zavaralo, pa je rekao Hasanovom učeniku: “Reci onome ko je sanjao taj san: Ne pitaj tkalca za njegovo tumačenje.” Kada je vijest o tome stigla do Hasana el-Basrija, odmah je otišao do Ibn Sirina, a kada ga je Ibn Sirin ugledao, ustao je i zagrlio ga, a zatim su sjeli i prekorili jedan drugog zbog svojih postupaka. Zatim je Hasan el-Basri rekao: “Ebu Bekre, zaboravi na ovo što se desilo, već mi protumači san koji je zaokupio moje srce.” Ibn Sirin mu je rekao: “Ne opterećuj se ovim snom, jer golotinja koju si vidio u snu jeste golotinja dunjaluka, a ti nisi od onih koji tragaju za dunjalukom. A što se tiče smetljišta, to je upravo dunjaluk koji si vidio onakvim kakav on zaista jeste, a što se tiče štapa, to je mudrost koju prenosiš ljudima.” Nakon toga, Hasan el-Basri upitao je: “A kako si znao da sam ja sanjao ovaj san?” Ibn Sirin je rekao: “Ja ne znam boljeg čovjeka od tebe koji bi mogao sanjati takav san.”
Rivalstvo među ljudima – pogotovo ako se bave istim poslom – teško da iko može izbjeći, u suprotnom, Hasan el-Basri i Ibn Sirin sigurno bi to izbjegli. No, uprkos njihovoj pobožnosti i dobroti, među njima je došlo do spora i udaljavanja. Međutim, istinske ljudske veličine, kada među njima dođe do spora i rivalstva, ne zaboravljaju jedni drugima dobra djela i ne poriču odlike i prednosti jednih nad drugima. Hasan el-Basri poslao je svog učenika Ibn Sirinu da mu objasni san zato što je znao da je Ibn Sirin vješt u toj oblasti, a Ibn Sirin otkrio je da je Hasan el-Basri usnio taj san na osnovu toga što je poznavao njegovu učenost, pobožnost i ispravnost njegovog vjerovanja. Zato dobro pazi, ako dođe do rivalstva između tebe i tvog brata muslimana, da ne slijediš primjer prokletog Iblisa kada je za Adema, alejhis-selam, rekao: “Ja sam bolji od njega.” Umjesto toga, slijedi primjer Musaa, alejhis-selam, koji je, nakon što ga je Allah odabrao za poslanika, rekao: “Moj brat Harun rječitiji je od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje.” (El-Kasas, 34) Slučaj pravih velikana i bogobojaznih ljudi je takav da oni iskoriste i najmanji događaj i priliku da bi riješili međusobne sporove, jer je povratak istini bolji od ustrajavanja u zabludi. I neka te tvoja sujeta i ponos ne navedu na oholost i grijeh, već iskoristi priliku i preuzmi inicijativu, jer ponekad prođu godine otuđenosti među braćom muslimanima samo zato što su propustili priliku. (Vidi: El-Vafi bil-vefejat, 13/369)
Umišljeno prijateljstvo – interesno, a ne srčano
Poslovni kolega, komšija, kolega sa studija… nerijetko postaje naš prisni prijatelj ili otvoreni neprijatelj. Jednostavno iznudimo sebi predstavu da mora biti ili jedno ili drugo! Čudno! Ne mora biti ni jedno ni drugo. Ko je ustvari prijatelj? Onaj s kim si prisan srcem i koji je tvome srcu blizak. Ne zaboravi to! Zato provjeri odmah da li ćeš nekom prići kao prijatelj ili samo kao čovjek. Prijatelj je više od čovjeka! Ako čovjeku priđeš kao prijatelj, onda dolazi do razočarenja! Preispitaj! Draga osoba, fina osoba, ljubazna osoba, jeste osoba kakav prijatelj treba biti, ali nije svaka takva osoba po automatizmu prijatelj!
Za prijateljstvo je potrebno pristupiti srcu! Zato je prijateljstvo više od čovjeka! Prijatelje povezuju srčana uvjerenja! I samo ih to može i rastaviti. Čak i poslije smrti bit će shodno tome zajedno!
El-Asr, br. 124