Tefsir sure El-Kijameh (Smak svijeta)

Preveo: Mr. Emir Demir
1. ”Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi” – zaklinjanje Uzvišenog Sudnjim danom označava ukazivanje na Njegovu veličinu, a Allah ima pravo da se kune čime želi od Svojih stvorenja.
2. ”i kunem se dušom koja sebe kori” – to je duša vjernika koja se kaje za ono što je prošlo, kori samu sebe za zlo kada ga počini, a i za dobro zašto ga više nije učinila. Kaže Mukatil: ”To se odnosi na dušu nevjernika koji će sebe koriti i žalostiti se na ahiretu zbog svoga nemara prema Allahu. Ili, Allah se kune u oba slučaja da će sabrati ljudske kosti i onda svakoga čovjeka proživjeti radi obračuna, a onda ga kazniti ili nagraditi.
3. ”Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti?!” – nakon što su se pretvorile u prah, a onda će ih Allah nanovo oživjeti. Ovakvo razmišljanje čovjeka je neispravno.  
4. ”Naprotiv, Mi možemo” – tj. Mi ćemo ih skupiti, Moćni. ”…izravnati jagodice prstiju njegovih” – tj. moćni smo da objedinimo njegove prste i učinimo ih jednim dijelom, poput devinog papka. Međutim, Mi smo ipak čovjeku dali blagodat ovih prstiju koji su maleni, istančani i sadrže zglobove, nokte, krvne sudove. Također, rečeno je da se jagodice prstiju kod svakoga čovjeka razlikuju od jagodica drugoga čovjeka po svojim otiscima. Da je Allah htio, učinio bi ih jednakim.  
5. ”Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi” – tj. da počini grijehe u vremenu koje predstoji pred njim. On čini grijeh, a odgađa pokajanje. Želi da griješi tokom života ne prisjećajući se smrti.
6. ”pa pita: Kada će Smak svijeta biti?” – upitat će kada će nastupiti Sudnji dan, a ovakvo pitanje postavlja sumnjajući u njegovu vjerovatnoću i ismijavajući se.  
7. ”Kada se pogled ukoči” – kada ostane užasnut i zbunjen zbog žestine straha od susreta sa smrću ili zbog straha od proživljenja.
8. ”i Mjesec pomrači” – tj. kada nestane čitave njegove svjetlosti i neće se vratiti kao što se vraćao prilikom pomračenja na dunjaluku.
9. ”i Sunce i Mjesec spoje, pa sjaj izgube” – tj. nestane u potpunosti sunčeve svjetlosti pa će se Sunce i Mjesec sastaviti i neće biti smjene dana i noći.
10. ”toga dana čovjek će povikati: Kuda da se bježi?” – gdje pobjeći od Allaha, od obračuna sa Njim i Njegove kazne.  
11. ”Ne, nema skloništa!” – tj. neće biti ni brda, ni tvrđave, ni utočišta koja će vas toga dana zaštititi od Allaha.  
12. ”Toga dana tvome je Gospodaru povratak” – tj. povratak, konačno ishodište i završetak.
14. ”sam će čovjek protiv sebe svjedočiti” – zna suštinu i stvarno stanje da li je u imanu ili nevjerstvu, pokornosti ili nepokornosti, na pravom ili krivom putu. Neki su rekli da to znači: čovjekovi dijelovi tijela svjedočit će protiv njega.
15. ”makar iznosio svoja opravdanja” – tj.  opravdavao i raspravljao boreći se za sebe. To mu neće koristiti, jer će postojati ono što će poricati njegova opravdanja.
16. ”Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio” – Allahov Poslanik, s.a.v.s., pomjerao je svoje usne i jezik učeći Kur’an kada bi mu bio objavljivan, i to prije nego što bi Džibril završio sa učenjem objave, želeći tako da ga dobro upamti. Potom je objavljen ovaj ajet koji znači: Nemoj pokretati svoj jezik dok ti se spušta Objava kako bi ga što brže preuzeo bojeći se da ti što ne promakne.
17. ”Mi smo ga dužni skupiti” – tj. u tvojim prsima tako da od Kur’ana ništa tebi ne promakne.  ”…da bi ga ti čitao” – tj. potvrda njegovog učenja tvojim jezikom na ispravan način.  
18. ”A kada ga čitamo” – tj. upotpunili smo njegovo učenje tebi jezikom Džibrila. ”…ti prati čitanje njegovo” – tj. slušaj ga i pomno prati njegovo učenje.
19. ”a poslije, Mi smo ga dužni objasniti” – tj. pojašnjenje i tumačenje, kur’anske dozvole i zabrane, te razjašnjenje manje jasnih stvari. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon objave ovoga ajeta, šutio je prilikom dolaska Džibrila, a kada bi otišao, učio bi kako mu je Allah obećao.
22. ”Toga dana će neka lica blistava biti” – tj. lijepa i svijetla.  
23. ”u Gospodara će svoga gledati” – tj. gledat će u Njega. Prenosi se veliki broj vjerodostojnih hadisa čija brojnost isključuje svaku vrstu sumnje da će vjernici gledati u svoga Gospodara na Sudnjem danu kao što gledaju Mjesec u noći uštapa.
24. ”Toga dana neka će lica smrknuta biti” – tj. bit će namrgođena i potištena.  
25. ”znat će da će ih snaći velika nesreća!” – tj. ogromna iznenađujuća nedaća, a nazvana je ”fakire” jer kao da lomi kičmene pršljenove.
26. ”Pazi, kada duša dopre do ključnih kostiju” – tj. kada duša dođe do ključnih kostiju. Ključna kost je kost između vrata i ramena. Pod dolaskom duše do ključne kosti misli se, u prenesenom značenju, na blizinu smrti.
27. ”i vikne se: Ima li vidara” – tj. onaj ko bude u prisustvu onoga koji je na izdisaju kaže: ”Ko će mu učiti rukju i izliječiti ga rukjom.” Traže mu ljekare, ali mu oni ne mogu u odnosu na Allahovo određenje ništa pomoći.
28. ”i on se uvjeri da je to čas rastanka” – tj. uvjeri se onaj kome je duša došla do ključnih kostiju da je to vrijeme napuštanja dunjaluka, porodice, imetka i djece.
29. ”noga se uz nogu savije” – tj. kada se potkoljenice čovjeka sastave prilikom dolaska smrti, njegove noge odumru, potkoljenice se sasuše i ne mogu ga više nositi. Prije je na njima mnogo hodao. Ljudi opremaju njegovo tijelo, a meleki opremaju njegovu dušu.
30. ”Toga dana će Gospodaru tvome privođenje biti” – tj. tvome Stvoritelju će biti povedene duše nakon što su uzete iz tijela.
31. ”Nije vjerovao i nije klanjao” – tj. nije potvrđivao poslanstvo niti Kur’an, a nije se ni klanjao svome Gospodaru. Nije vjerovao srcem, niti je vjeru prakticirao svojim tijelom.  
32. ”nego je poricao i okretao se” – tj. poricao je Poslanika i ono s čime je došao okrećući se od pokornosti i vjerovanja.
33. ”a onda je svojima oholo odlazio” – tj. silno se ponašao i veličao u svome hodu izražavajući tako svoju gordost. Ili ovo znači da se lijeno i nemarno odnosio prema onome koji je pozivao u istinu.
34. – 35. ”Teško tebi! Teško tebi! i još jednom: Teško tebi! Teško tebi!” – tj. ovo u osnovi znači: Neka ti Allah dadne ono što mrziš i neka ti se to stalno ponavlja.
36. ”Zar čovjek misli da će zaludu ostavljen biti?!” – tj. da će biti ignorisan, da mu se neće naređivati i zabranjivati, te da neće biti obračunat i kažnjen.
37. ”Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci” – tj. zar taj čovjek nije bio kapljica sjemena koja se ubaci u maternicu.  
40. ”…i zar Taj nije” – tj. zar nije Onaj Koji je stvorio ova fascinantna stvorenja i Koji je moćan nad njima;  ”…kadar mrtve oživjeti?” – tj. da povrati njihova tijela proživljenjem kao što su bila na dunjaluku, jer je povratak proživljenjem lakši od prvog stvaranja.