Piše: Mr. Semir Imamović
Ko je zainteresiran za brisanje člana 48 iz Prijedloga zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH, a koji se nalazi u proceduri Parlamenta BiH? Kad se zna da je član 48 predviđao da će prilikom formiranja vlasti i dalje važiti etnička struktura prema popisu iz 1991. godine i to sve do potpunog provođenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma – onda je jasno čiji je interes da se legalizira stanje na terenu proizvedeno genocidom. Ali, zar je to i bošnjački interes?! Kako se uopće moglo dogoditi da bošnjačke političke elite, u koju spada i SDP, pošto egzistira od bošnjačkih glasova – pristanu na ovo očigledno saučesništvo u genocidu nad Bošnjacima?! Jer, genocid nije samo ubijanje i protjerivanje ljudi, genocid je i kada se rezultatima tog zločina daju legalne dimenzije i zakonska svojstva. Ambicija da se član 48 zauvijek pošalje u prošlost proizilazi iz uvjerenja da se od Aneksa 7 nema šta više očekivati – ko se vratio vratio se – te da je vrijeme konačno staviti tačku na priču o povratku. Činjenica da niko još ne smije izgovoriti istinu da je Aneks 7 propao, već se ta istina zamotava u brisanje člana 48, ukazuje da se iza priznavanja te istine krije neki ozbiljan politički potencijal, koji bi mogao promijeniti strukturu uređenja u BiH. Zato se pokušava na mala vrata isposlovati legalizacija genocida, kako niko ne bi postavio pitanje o povratku na prethodno pravno stanje, kad se ustanovi da obaveze iz Dejtonskog sporazuma nisu realizovane.
Trenutno je sve više činjenica koje ukazuju da povratak izbjeglica nije realizovan, a nije teško dokazati ni zašto – zato što su se vlasti RS-a i javnim i tajnim kanalima trudile da povratnicima učine život nemogućim. I danas se mjesečno događa po nekoliko terorističkih napada na džamije, šalju se prijeteće poruke, a vlasti RS-a uporno pokazuju da ovaj entitet smatraju prostorom koji je slobodan samo za stanovnike pravoslavne vjere. Ako je to razlog zašto nije realizovan Aneks 7, onda taj razlog treba trpjeti i sankcije, u vidu ukidanja i povratka na stanje multietničke Republike BiH. Upravo da se to ne bi dogodilo, beogradski obavještajci su organizirali atmosferu za izglasavanje brisanja člana 48, kako bi se preduprijedilo pitanje odgovornosti i pravnih posljedica zbog propasti Aneksa 7. A informacije o propasti ovog ključnog dijela Dejtonskog sporazuma stižu sa svih strana… U upravo objavljenom izvještaju Human Rights Watch o stanju ljudskih prava u BiH u 2011. godini govori se i o povratku izbjeglica, te se navodi da – „usvajanje revidirane strategije 2010. za podršku povratku izbjeglica i raseljenih lica nije skoro ništa pomoglo da se poveća broj povrataka“. Očito je kako je ova „revidirana strategija“ bila još jedan vid bacanja prašine u oči, a možda i mlaćenja para i prazne slame, kako bi se još dublje zamaglila istina o propasti Aneksa 7. Podaci UNHCR-a kazuju da je samo 146 izbjeglica i 177 raseljenih lica vratilo se u svoje prebivalište od prije rata u prvih šest mjeseci 2011. godine. A u inostranstvu imamo 1.300.000 ljudi koji su se u trećim zemljama našli kao žrtve nasilja i etničkog čišćenja, kojima represivni mehanizmi u RS-u nisu omogućili povratak na svoja ognjišta. U izvještaju HRW se kaže da je polovinom 2011. registrovano 113.188 raseljenih lica, uključujući oko 7.000 u kolektivnim centrima, od kojih 48.583 u FBiH i 64.359 u RS i 246 u Brčko distriktu. Sad bi sve te činjenice trebale da odu u prošlost, u interesu popisivanja i pravnog prihvatanja stanja na terenu, što je ništa drugo nego betoniranje genocida nad Bošnjacima.
Bošnjačkim političkim oligarhijama je izgleda važnije da njihovi ministri zasjednu u, za njih i njiihove porodice ali i partije, veoma isplative fotelje, glume nekakvu zajedničku vlast, nego da, bar na ovaj način (insistiranjem na usvajanju zakona u njegovoj prvobitnoj formi, zajedno sa članom 48), zaštite državu Bosnu i Hercegovinu i njegovu najobespravljeniju kategoriju, povratnike, i spriječe realizaciju karađorđevsko-genocidnih nauma, koji poprimaju sve prefinjeniju i perfidniju formu. Svojim ”za” oni prihvataju odgovornost za sve što će se, kao neminovna posljedica usvajanja jednog ovakvog zakona, dešavati u budućnosti i za sve daljnje nepravde, obespravljenja i aparthejde koji će se, u ime srpstva, sv. Save, i inih ”svetih” vrijednosti, provoditi nad ionako, dovoljno unesrećenim bošnjačkim povratnicima. I na kraju, podsjećam ih na riječi Uzvišenog: ”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! ” (Hud, 113.).
Saff br. 309