Preveo: Haris Osmanagić
2. novembra 2017. se navršava stotinu godina otkako je britanska vlada, tadašnji kolonizatorski dasa, proglasila bezrezervnu podršku stvaranju nacionalnog doma za Jevreje u Palestini, koja je tada bila pod upravom Osmanskog carstva. Britanski ministar vanjskih poslova, Arthur Balfour je ovaj dokument od 67 riječi 1917. godine poslao predstavniku britanskih Jevreja, Lionelu Walteru Rothschildu[1]. Ovim riječima, pak, se ne želi naricanje zbog stogodišnjice deklaracije kojom se odobrilo masovno etničko uklanjanje jednog domaćeg u “korist” drugog od strane trećeg, od njih jako dalekog. Balfourska deklaracija je izrečena od strane vlade koja očigledno, do dan-danas, “ponosno”, a ne prikladno sramno i sa krivicom, gleda na “značajno postignuće” odobrenja najgoreg etničkog čišćenja i geografske deformacije koju moderno doba pamti. Oni su “ponosni” jer su mogli vidjeti 700 000 Palestinaca kako napuštaju svoj dom u godini u kojoj su ispunili svoje obećanje dato u deklaraciji. I dok su se spremali da obilježe stogodišnjicu, taj broj je već iznosio 5 miliona
Uprkos svemu ovome, ova vlada se “ponosi” stvaranjem entiteta koji je dom za jedan od najvećih nuklearnih arsenala u svijetu, hijerarhijsko društvo zasnovano na kastama i demokratiju koja sistematski stigmatizira arapske zajednice po osnovu njihove etničke pripadnosti [3]. Entitet koji fizički izolira “one druge” sa betonskim zidom dužine 700km, visine 8 i širine 3 metra.
“Ponos” ove vlade na ovu katastrofu od projekta je dovoljan povod za tugu. No, kakva god da je moralna osnova za jevrejsko-kršćansko žigosanje stogodišnjice Balfoura u visokim krugovima Velike Britanije [5] (poput toga da suzdržavanje od obilježavanja implicira anti-semitizam [6]), mi, također, imamo razlog da slavimo, i to nešto što je još sigurnije. Jedno božansko obećanje, koje nije rasističko i koje se ne primjenjuje okrutno. Jedno obećanje moralu koje stupa na snagu onda kada nemoral uzme maha. Sada, kada vidimo da je cio jedan vijek prošao, možemo samo pretpostaviti da će se desiti ponovo. Među prvim ajetima sure El-Isra nalaze se i ajeti koji, u prijevodu značenja, govore:
“I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati. I kad dôđē vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. – Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. – A kad dôđē vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram (tj. Mesdžidul-Aksa), kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.” [7]
Ajeti sa božanskim obećanjem u koje nema nikakve sumnje, nisu objavljeni prije 100 godinu, već prije 1400 godina. Sura počinje sa slavljenjem Allaha, “Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili.”[8] U Hramu Dalekom (Mesdžidul-Aksau u Kudsu) je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, predvodio druge vjerovjesnike i poslanike u namazu, što simbolizira kome pripada budućnost Palestine, i to bez obzira na povremene izuzetke, poput kratkokrajnih krstaških radova, obećanim od strane pape Urbana, ili, pak, Izraela obećanog od strane Balfoura.
Ovi ajeti se specifično osvrću na prolazne epizode Benu Israila u Svetoj Zemlji, dvije značajne, bez treće koja bi bila vrijedna spomena. Učenjaci tefsira imaju različite stavove po pitanju ova dva nereda. Neki tvrde da su se oba već desila [9], neki tvrde da se samo jedan desio, dok je treća skupina mufessira stava da se ni jedan ni drugi nered još nisu desili. Bez obzira na ovo, svaka epizoda nereda se veže za jedno obećanje, krucijalnu implikaciju, a to je: ako se oni vrate zlu, Uzvišeni Allah će ga okončati preko odabrane grupe:
I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. [10]
Ukupnost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti se ne može okaljati historijskim anomalijama, poput izraelske okupacije. Iako je tačno da ova okupacija traje već 70 godina, ništa ne uveličava to vrijeme osim naša nesposobnost da sagledamo ono što se desilo prije i predosjećamo ono što će se desiti poslije.
Skoro 14 vijekova je Palestina bila pod značajnom upravom muslimana, izuzimajući jedan period kada je bila pod upravom krstaša (1099.-1187. po rođenju Isaa, alejhis-selam), što i nije neki razlog za veselje. Ovo ne kažemo zato što odlazak krstaša sam po sebi nije razlog za slavlje, već zato što islam nikad nije patio od egzistencijalnog kompleksa u Palestini, zbog kojeg bi morali da svake godine slavimo “dan nezavisnoti” ili neku stogodišnjicu koja u suštini slavi neočekivani kontinuitet. Nijedan drugi narod ili tzv. država (osim možda NDIŠ-a) ne pati od tog kompleksa u sličnoj mjeri.
Izraelu fali samopouzdanja u kontinuitet svoje okupacije do te mjere, da su “prijetnje za njihovu egzistenciju” izostanak priznanje neke druge država, udaljene 2 500km [11], ali i neki socio-ekonomski izazovi[12], pa čak i sami razgovori o jedinstvu palestinskih frakcija[13]. Čak i neki cionistički akademici i jevrejski sveštenici vjeruju da kraj izraelske egzistencije predstoji, ne okonča li Izrael svoju okupaciju. Takav je npr. historičar Simon Schama, koji je u intervjuu za “Times of Israel” rekao: “Vjerujem da se okupacija mora okončati. Ako se okupacija ne okonča, okončat će se Izrael.” [14]
Sa druge strane, za muslimanske, kršćanske i jevrejske stanovnike Palestine pod 14-ovjekovnom muslimanskom upravom, pa čak i za Palestince koji se danas bore za opstanak u okolnostima decenijske opsade Gazze i u “neizdržljivim” humanitarnim okolnostima[15], njihova realnost nikad nije bila predmet debate. Njihov kontinuitet nikad nije bio razlog za slavlje, jer se nikad nije sumnjalo u njihovu egzistenciju. Razlog ovome je možda taj, da njihova realnost nije vezana za obećanje koje je umrlo kada je umro i imperijalista koji je to obećanje dao. Drugim riječima, ako je sirova kolonijalna sila jednog dana dozvolila pljačku, slavljenje te dozvole nakon njene smrti je samo uzaludni pokušaj reanimacije iste. Ali, musliman ima garanciju kontinuiteta kroz ajete i hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koji je rekao da će moralan narod vladati Palestinom. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je rekao:
“Uskoro će doći vrijeme, kada će komad zemlje veličine biča sa kojeg može gledati u Bejtul-Makdis biti čovjeku vrijedniji nego li cio dunjaluk i sve što je u njemu.”[16]
Život u Palestini će jednog dana biti san svakog čovjeka. Može li ta realnost postojati zajedno sa okupacijom?
U hadisu Ibn Hivale, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, eksplicitno nagovještava hilafet, odnosno predstavnika muslimanskog ummeta koji će se pojaviti u Svetoj Zemlji.[17] Središte islama neće biti uprljano kontrolnim punktovima, naseljima na otetoj zemlji i poniženjem. Sjedište hilafeta, poput glavnih gradova drugih država, je uvijek bilo u području najvećeg napretka i bezbjednosti, neokaljanom brutalnošću okupacije. Ovo drugo jednostavno neće postojati.
Dakle, Stogodišnjica Balfoura je više dobra vijest za Palestinu nego li slavlje za cioniste. Historija nas sada uči da su kolonije koje dožive trocifrene godine pred nestankom, pa čak i onda kada na njihovom vidiku nema nekih očiglednih izazova. Što se cionističkog entiteta tiče, ono se već sukobi sa ozbiljnih egzistencijalnim problemima. Slika “armije kojoj se ne može pružiti otpor” koju su naslikali nakon Šestodnevnog rata 1967. je davno izblijedila.
Palestinski pisac Abdus-Settar Kassim nas podsjeća kako je cio svijet gledao u te “neslomljive” vojnike koji su bježali iz Južnog Libana 2000. i vojni fijasko u Libanu 2006. Od tada, cionisti žive sa jednom brigom, a to je da povrate ionako prenapuhani imidž kojeg su izgubili. No, oni su postali nevični dobijanju ratova, svaki put tonući u blato sve više i više. Sjetite se samo Gazze 2008.-2009. kada su unilateralno zaustavili rat u kojem osim ubistava civila i destrukcije civilnih objekata nisu ništa drugo postigli. Slično je bilo 2014. kada nisu mogli infiltrirati Gazzu, pružajući svijetu priliku da gleda vojnike kako bježe ili kako nariču u rukama svojih majki.[18]
Da ne spominjemo i to kako je samo izralesko društvo u čeljustima korupcije, a primjer toga je da je čovjek koji je, ni manje ni više, njihov premijer optužen za pronevjeru, mito i ucjenu[19], dok su drugi visoki zvaničnici optuženi za pranje novca i utaju poreza[20].
Prošlo je vrijeme plakanja i jecanja, kao što je prošla većina generacije Nekbe 1948. Omladina današnjice gleda u budućnost i na slamanje historijskih rekorda gleda kao na vjesnike skorog kraja. Istina je da je Balfourovo obećanje doživjelo stotu godinu, no, cionističko društvo koje je popucalo na sve strane, koje se pohabalo zbog svog egzistencijalnog kompleksa, društvo čiji opstanak hrama a i to radi samo zahvaljujući dogmama i tiranskom režimu, nema izgleda da doživi još jedan vijek. Pa čak i da doživi još jedan vijek, kakva sreća i veselje mogu puniti nutrinu okupatora kojem je kraj neupitan? Pitanje je “kada?”, a ne “da li će?”. A ako insistiraš na “da li će?”, onda pitaj sebe da li ćeš pomoći da se brutalna okupacija okonča i da li ćeš biti dio oslobođenja Palestine koje su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, obećali.
“Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?” [21]
Izvor: www.islam21c.com
_____________________________
Bilješke:
[1] http://www.independent.co.uk/voices/jeremy-corbyn-anti-seminitism-israel-palestine-balfour-declaration-a8021191.html
[2] http://www.aljazeera.com/news/middleeast/2014/09/arabs-israel-decry-racial-discrimination-201492513240535797.html
[3] http://www.aljazeera.com/indepth/features/2017/01/israel-education-system-ensures-terrified-170110120105356.html
[4] http://www.bicom.org.uk/news/prime-minister-may-proud-balfour-declaration/
[5] http://www.balfour100.org/
[6] http://www.independent.co.uk/voices/jeremy-corbyn-anti-seminitism-israel-palestine-balfour-declaration-a8021191.html
[7] Prijevod značenja ajeta 4.-7. sure El-Isra’
[8] Prijevod značenja 1. ajeta sure El-Isra’
[9] Vidjeti klasične tefsira poput tefsira Et-Taberija, Ibn Kesira i dr.
[10] Prijevod značenja 8. ajeta sure El-Isra’
[11] https://www.timesofisrael.com/netanyahu-to-obama-iran-deal-threatens-israels-existence/
[12] http://www.jpost.com/Israel-News/Education-productivity-equality-levels-threaten-states-existence-says-think-tank-490286
[13] https://www.alaraby.co.uk/english/news/2017/10/5/dahlan-says-zero-chance-of-israeli-palestinian-peace-deal
[14] https://www.timesofisrael.com/historian-simon-schama-says-the-occupation-will-end-israel/
[15] http://www.aljazeera.com/news/2017/07/living-conditions-worsen-10-year-gaza-siege-170712045047448.html
[16] Hadis prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, i hadis je sahih.
[17] Hadis bilježi imam Ahmed, putem Ibn Hivale, i hadis je sahih.
[18] http://www.aljazeera.net/knowledgegate/opinions/2015/1/21/نهاية-إسرائيل-تقترب
[19] http://www.huffingtonpost.co.uk/entry/netanyahu-corruption_us_5988a257e4b09a4d1ec6bf21
[20] https://www.haaretz.com/israel-news/.premium-1.805878
[21] Prijevod značenja ajeta 205.-207. sure Eš-Šu’ara’.