Piše: Murtaza Hussain
Preveo: Nermin Spahić
Oko 120 islamskih učenjaka objavilo je nedavno otvoreno pismo vođi „Islamske države“ Ebu Bekru el Bagdadiju kojim odbacuju tvrdnje ove skupine da su oni legitiman vjerskopolitički pokret, slijedeći tako primjer mnogih drugih osuda ove ekstremističke skupine od strane islamskih vjerskih i političkih autoriteta.
Pismo potpisano od strane aktuelnog i bivšeg egipatskog muftije, bivšeg reisu-l-uleme iz Bosne i Hercegovine, nigerijskog sultana od Sokota i mnogih drugih prominentnih muslimanskih lidera širom svijeta nudi sveobuhvatno pojašnjenje u 24 stavke zašto osuđuju ponašanje „Islamske države“. Unatoč tome, još uvijek ostaje pitanje kako grupa koja sebe naziva islamskom i koja koristi vjerske izvore da bi opravdala svoje djelovanje može biti opisana kao neislamska.
Odgovor je kompleksan, ali se zapravo svodi na činjenicu da je „Islamska država“ samo površno i oportunistički islamska. Ona duguje sekularnim revolucionarističkim ideologijama mnogo više nego islamu kao religiji, isključivo se ugleda na zapadne sisteme organizacije i eksploatiše popularnu kulturu.
Kako „Islamska država“ zapravo djeluje
U otvorenom pismu Bagdadiju učenjaci pružaju njihovo kritičko preispitivanje praksi „Islamske države“ sa čisto teološke tačke gledišta.
Prema njihovom viđenju, samoproglašena „Islamska država“ je flagrantno neislamska u svom ponašanju. Njihov odnos prema ženama, vjerskim manjinama i civilima, kao i bezrazložna upotreba nasilja je u totalnoj suprotnosti sa tradicionalnim islamskim učenjem i praksom. Pružajući opsežnu kritiku djela ove grupe potpisnici naglašavaju da sve iznešeno u ovom pismu odražava mišljenje velike većine učenjaka sunijske provinijencije tokom cjelokupne historije islama.
Ovo pismo je samo još jedna u nizu osuda „Islamske države“ od strane, kako muslimanskih vođa, tako i običnih muslimana. Međutim, neupućenom posmatraču i dalje ostaje nad glavom pitanje šta je zapravo „Islamska država“ ako ne vjerska skupina koja ozbiljno pokušava stvoriti novi hilafet.
Odgovor treba započeti već spomenutom činjenicom da je „Islamska država“ samo deklarativno islamska. Slično svakom drugom sistemu vjerovanja, islam nije monolitan, nego je podložan raznim interpretacijama. IDIŠ je nastao za vrijeme američke okupacije Iraka, a zaživio zbog brutalnosti Asadovog režima u Siriji. Zato nimalo ne iznenađuje da su njihovi vjerski svjetonazori nemilosrdni, fanatični i diskriminatorski.
I dok su njihova vjerska ubjeđenja bez sumnje iskrena, poput svih ostalih ekstremista oni neizbježno imaju utilitaristički pogled na religiju koji zahtjeva manipulaciju normama i propisima nad dominantnom društvenom grupom da bi se dobio legitimitet za svoje djelovanje. U većinski muslimanskim zemljama to znači koristiti vjersku retoriku i simboliku da bi se pridobilo lokalno stanovništvo. Zloupotreba plemenitih simbola poput zastave poslanika Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, i historijskog naziva „hilafet“ samo su jedan aspekt ove strategije.
No, ova grupa se ne poziva samo na islam da bi zadobila podršku. Kao što koristi koncepte iz islamske historije, isto tako pokušava iskoristiti i aspekte zapadne civilizacije i popularne kulture da bi privukla što više sljedbenika. Video igre, sofisticirana scenografija i bajkoviti financijski izvještaji su samo neki od napora u ovom smjeru.
Suštinska ideja koju „Islamska država“ utjelovljuje je beskrupulozna revolucionarna avangarda koja koristi nasilje da bi eventualno ostvarila utopijsko društvo. Ova ideja je preuzeta direktno od europskih radikalnih pokreta dvadesetog stoljeća poput marksizma ili nacionalizma. Ljudi poput Seida Kutba i Ebul Ala Mevdudija, a koji su ideološki utemeljitelji savremenog „radikalnog islama“ bili su i sami poprilično pod uticajem savremenih zapadnjačkih ideologija. Nijedan od njih nije bio vjerski obrazovan, ali su obojica inspirirali moderne revolucionarne pokrete koji se oslanjaju na islamske koncepte.
Ideološki prethodnici „Islamske države“
Ponašanje ekstremističkih grupa poput „Islamske države“ teži stoga da ima više zajedničkog sa Crvenom armijom Mao Ce Tunga ili Crvenim Kmerima, nego sa tradicionalnim islamskim hilafetom na koji se pozivaju i čijim se nasljednicima smatraju. Spajajući aspekte zapadne i islamske civilizacije ova grupa je uspjela stvoriti radikalnu idelologiju koja je itekako moderna uprkos svojoj pretjeranoj glorifikaciji prošlosti. Priznavanje ove činjenice je prvi korak prema negiranju retorike sukoba civilizacija koju naivno proklamuju.
U očima većine muslimana „Islamska država“ je islamska koliko je i Demokratska Narodna Republika Koreja (službeni naziv Sjeverne Koreje prim. prev.) demokratska. Otvoreno pismo Bagdadiju je još jedan primjer koji pokazuje na kojem stupnju je jasno odbacivanje ovog nasilnog utopijskog projekta od strane konsenzusa muslimana širom svijeta. Sa aspekta zapada najbitnije je ne pristajati igrati na njihovom terenu dajući im bilo kakav vid političkog ili vjerskog legitimiteta za kojim žude, a koji u suprotnom ne posjeduju.
Na kraju priče islam je ono šta njegovi sljedbenici kažu da jeste i ako oni uveliko tvrde da „Islamska država“ nema uporište u vjerskoj tradiciji, onda je kontraproduktivno i bespotrebno dalje raspravljati o tome. Da bi se učinkovito suprotstavilo ovoj grupi važno je naglašavati stav većine muslimana koji ih osuđuju, a ne slušati one koji s obje strane fanatično insistiraju na tome da je ovo žarište sukoba između islama i zapada.
Izvor: The intercept