Piše: Harmin Suljić
Zadnji teroristički čin u Sportskom centru ”Borik” zaprepastio je i uzdrmao cijeli region, ali je posebno ukazao na nestabilnost života u manjem bosanskohercegovačkom entitetu tzv. RS, u kojem ne jenjava duh ratnog dejstvovanja iz 1991. To je početak. Jednom se pronađe knjiga ”Secesija”, drugi put je to određena količina lakog naoružanja. Da li to znači da ćemo idući put moći vidjeti tenk, samohotku ili haubicu? Čudne stvari prate predsjednika okupiranog dijela BiH.
Nikada nećemo biti načisto sa ljudima kvarljivog materijala kao što su mnogi stanovnici RS-a, koji ako su manjina, uvlače vam se pod kožu, a kada su većina, onda planiraju, dejstvuju i poduzimaju svašta nešto na ostvarenju ciljeva, još od ”Načertanija” pa sve do ove naše 2012.
Ono što je zanimljivo u samom događaju jeste da u vijestima nije bilo mnogo prostora niti špekuliranja o imenu počinioca, naručioca ili organizatora pa i dobavljača ovog oružja, pa ni kome je namijenjeno. Zašto je to tako? Savez nezavisnih demokrata ne poznaje demokratiju niti je sprovodi. Demokratija za njih nije sloboda medija. Naravno, ovaj čin ni u kojem slučaju nije povezan sa Ravnogorskim pokretom. Jer SNSD ne dopušta da se išta negativno govori o biću i biti stuba njihovog ubjeđenja. Od šta otpalo, u to i gledalo.
Moglo se očekivati da će opet Dodikova mašinerija optužiti grupu ”vehabita” koji su, krenuvši na dženazu ili svadbu u Prijedor, odložili svoje oružje baš u SC ”Borik”. Ali ovaj put ni sam antiekspert Gavro Galijašević nije mogao konstruirati priču uperenu protiv naroda kojeg se odrekao.
Da bi se skrenula pažnja sa ovog čina, episkop zahumsko-hercegovački pravi zaokret: protunapad na ličnost poglavara IZ Mustafu ef. Cerića, tvrdeći kako je on tobože napao ili satjerao u ćošak personu non grata i samim tim činom udario na nepostojeću čast Milorada Dodika. Ali to nije sve što je episkop poručio, nego nastavlja u žargonu kako to samo Srbi znaju, pa kaže: ”Misli da neće biti ogreban”. Da li to znači da mi trebamo očekivati da se oružje iz Borika može naći i ujedno biti upotrijebljeno na nekom sljedećem skupu ili posjeti Mustafe ef. Cerića? Ili je to samo frustracija jednog sveštenika kojeg su islam i različite ahdname, od vremena Poslanika, s.a.v.s., pa sve do Fatiha čuvale i štitile, i njega i njemu slične, njihove imetke prava i vjerske slobode.
Sa druge strane čujemo vapaje muftije Smajkića o ograničenim slobodama muslimana koji su do jučer bili većina na ovim prostorima dok sada nemaju osnovna prava na obavljanje vjerskih dužnosti i nesmetan odlazak u džamiju. Da ne govorimo o zapošljavanju muslimana u javnim institucijama. Nismo zaboravili ni postavljanje kamena temeljca za obnovu srušene Ferhadije, niti terorističke napade na konvoje muslimanskih vjernika koji su došli obilježiti ovaj čin.
Sve to govori o jednoj stvari: Četnik je četnik i ne može biti dobar čovjek.