U posljednje vrijeme u domaćim medijima mogli smo čitati teške optužbe na račun naših saudijskih prijatelja: saudijskih vlasti, saudijskog ambasadora u BiH, saudijskih biznismena, Visokog saudijskog komiteta i saudijskog naroda. Iz napisanog se stiče utisak da tako misle ljudi u BiH o Kraljevini Saudijskoj Arabiji jer je manjina iskoristila svoje pravo na slobodu izražavanja i iznijela svoje mišljenje. Oni koji drugačije misle godinama se uglavnom nisu oglašavali u želji da izbjegnu konfrontaciju. No, kako takav odnos očito nije doprinio da optužbe utihnu osjećamo potrebu da se čuje i glas onih koji se ne slažu sa izrečenim optužbama.
Izražavamo svoje neslaganje sa takvim odnosom prema dokazanim prijateljima BiH. S obzirom da nismo ničiji advokati nećemo pobijati iznesene tvrdnje. Ipak, da budemo jasni, vjerujemo kako je većina optužbi a posebno one najteže za koketiranje sa El-Kaidom neutemeljena, nelogična i počiva na stereotipima i optuživanju zbog asocijacije. Optužbe za ekstremizam i terorizam zanemaruju brojne mjere koje su saudijske vlasti i ulema poduzeli u nastojanju da se obračunaju sa tim problemima kao i vlastiti interes saudijskih vlasti kada su u pitanju stabilnost i sigurnost. Iako je ovo naše uvjerenje presudno za naše oglašavanje mi ovom prilikom samo želimo sa našom javnosti podijeliti vlastito iskustvo s narodom i vlastima Saudijske Arabije kao i naše viđenje njihovog odnosa prema Bosni. To činimo istine radi ali i iz vlastite zahvalnosti za sve što su uradili i rade za naš narod. Saudijska Arabija nas je bespovratno zadužila. Ne znamo da nam je zbog toga prigovorila niti da za to očekuje protu-uslugu. Ipak, ljudski je da je mi ne klevećemo i na njenu adresu ne šaljemo najteže neutemeljene optužbe i tako joj stvaramo probleme.
Nemamo mi puno prijatelja da bismo sebi mogli dozvoliti luksuz njihovog tjeranja i progona. Lahko je uvrijediti prijatelja, ali puno je teže tražiti halala za uvredu ili naći novog prijatelja. Želimo našim saudijskim prijateljima poručiti da su ovdje dobrodošli, da nismo zaboravili njihovu dobrotu i da ćemo svojoj djeci pričati o njima kao prijateljima koji su stali uz nas kad nam je bilo najteže. Tako nas je učio naš Poslanik, a.s.: „Onaj ko ne zna zahvaliti ljudima, ne zna zahvaliti ni Gospodaru“. A mi o saudijskom prijateljstvu nismo čitali u izvještajima. Mi smo mu bili i jesmo svjedoci.
Prije rata smo studirali u Saudijskoj Arabiji. Saudijci su nam otvorili vrata svojih univerziteta ali i svojih domova i nadasve svojih srca. Omogućili su nam da naučimo jezik Kur’ana, da upoznamo njihove običaje, da im objasnimo svoje probleme i da razumijemo izazove njihovog društva. Osjećali smo se počašćeno da o svojoj vjeri učimo na izvoru islama. Osjećali smo da živimo među svojom braćom.
Taj osjećaj je dobio i svoju aktivnu potvrdu za vrijeme agresije na našu domovinu. Na samom početku su nam priznali nezavisnost (17.4.1992. godine). Rahmetli kralj Fahd je nakon fetve vrhovnog muftije rahmetli Bin Baza iste godine oformio Visoki komitet za pomoć BiH, kod nas poznat kao Visoki Saudijski komitet, jedini komitet takve vrste u svijetu. Bila je to odluka saudijske vlade koju je narod zdušno podržao. Na nedavno održanoj svečanosti zatvaranja rada ovog Komiteta u Kulturnom centru „Kralj Fahd“ 21. decembra 2011. godine prezentiran je dokumentiran podatak da je taj Komitet u BiH donio 560 miliona dolara. Između ostalog, stotine hiljada bosanskih porodica primile su njegovu direktnu pomoć. Sa nama su ostali i iza rata: izgrađeno je 20 i obnovljeno 165 džamija, blizu 80 miliona KM je uloženo u obnovu infrastrukture, štampan je i prvi cjeloviti prijevod Buharijinog Sahiha na bosanski jezik, a veliki broj hadžija je besplatno obavilo hadž. Ipak, suprotno raširenoj percepciji, samo mali procenat ukupne saudijske pomoći utrošen je na vjerske objekte i literaturu.
U znak priznanja i zahvalnosti, prvi predsjednik BiH rahmetli Alija Izetbegović je 1997. godine odlikovao princa Selmana bin Abdulaziza Zlatnim bosanskim ordenom. Danas se, pak, u dnevnopolitičke svrhe Saudijska Arabija i njeni građani javno optužuju za terorizam, radikalizam, privredni kriminal i šta sve ne. Šalje se loša poruka saudijskom narodu. U ime svih nas odašilje se poruka da Saudijci ovdje nisu dobrodošli.
Zanimljivo je da većina onih koji optužuju Saudijsku Arabiju jedva da su u njoj bili, vjerovatno nijednu saudijsku instituciju nisu posjetili, možda ni sa jednim Saudijcem nisu razgovarali. Čudni su ljudi koji misle da sve znaju i onda pišu na temelju vlastitih, samo njima jasnih fikcija. I tako o svemu i svačemu. I tako godinama. Zašto pojedini Bošnjaci tako pišu ne znamo ali možemo kazati da to ne čine u naše ime. Bosansko-saudijsko prijateljstvo traje i trajat će, ako Bog da, uprkos svemu, a u muci se poznaju junaci. Ostaje da se vidi šta će naš narod reći o onima koji danas tako pišu i govore kada shvati koliku štetu takvim istupima im prave. A sama Saudijska Arabija je prevelika zemlja da bi joj bilo štete ili koristi od naših napada ili hvala.
Saudijsko-bosanske odnose treba unapređivati, prvenstveno zato što se radi o velikom prijateljskom narodu. Energiju treba usmjeriti ka boljem međusobnom razumijevanju i uvažavanju interesa dvije zemlje. O spornim pitanjima trebamo razgovarati kao prijatelji a nikako neodgovorno odapinjati otrovne strijele.
Bivši studenti na saudijskim univerzitetima (uz izvinjenje kolegama koje nismo uspjeli kontaktirati):
Senad Ćeman, Ahmet Alibašić, Ibrahim Husić, Hamid Indžić, Salih Indžić, Muhamed Mehanović, Halil Mehanović, Zuhdija Adilović, Fuad Sedić, Muharem Štulanović, Ahmed Purdić, Ismet Purdić, Dževad Šošić, Nazif Garib, Bilal Hodžić, Munir Jašarević, Sadudin Tutnjić, Vehbija Makić, Rasim Brković, Šukrija Ramić, Aljo Cikotić.
(Preporod)