Pripremio: Ezher Beganović
Za bošnjački narod islamofobija nije samo manifestacija rasističke mržnje ili netrpeljivosti prema muslimanima, već mnogo više od toga, pošto je islamofobijom pripreman teren za masovne pokolje i progone Bošnjaka i za blokadu međunarodne zajednice koja u to ime nije ništa učinila da nas odbrani ili da uvaži naše pravo na samoodbranu. Islamofobija je danas u istoj funkciji, s razlikom što nam niko fizički ne ubija ljude, ali nam stalnom stigmatizacijom naše vjere, vjerskih institucija i vjerskih prvaka, nastoje poručiti da ćemo lakše živjeti ako nismo muslimani, što za konkretnu posljedicu ima razne pojave. Radi se o deislamizaciji i istjerivanju iz vjere pod organiziranim pritiscima. Sve su to oblici genocida, jer se jedan narod tjera iz svoga identiteta, onoga što jeste, da bi bio ono što nije”, rekao je nedavno naš uvaženi kolumnista Fatmir Alispahić. U nastavku donosimo naš izbor najočitijih primjera napada na islam i muslimane, kao i druge primjere koji su imali negativnu intenciju prema islamu i Bošnjacima muslimanima u Bosni i Hercegoviniu 2011.godini
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske: Islamofob 2011.godine
Tokom 2011.godine Milorad Dodik je dao više veoma opasnih izjava u kojima je na najdirektniji način vrijeđao islam i muslimane u BiH. Izjave tipa „ Mi ne vjerujemo u dobre namjere muslimana. Imamo potpuno negativno povjesno iskustvo«, koju je Dodik izrekao u razgovoru za bečki»Der Standard«, ili kada je osudio Bošnjake muslimane da su masovno bili na strani fašista u Drugom svjetskom ratu, imaju za cilj da kod srpskog stanovništva prodube mržnju prema islamu i muslimanima u BiH. Islamska zajednica u BiH je proteklih dana u više navrata oštro reagirala na opasne izjave Milorada Dodika.“ Milorad Dodik kontinuirano u svojim javnim nastupima u fokus pažnje uzima islam i muslimane. Neke od tih izajava su šovinističke, rasističke, podstiču mržnju i iskrivljuju činjenice“. Kada se uzme obzir sve što je Milorad Dodik izrekao i uradio protiv islama i muslimana u BiH u protekloj godini, te kada se uzme u obzir da su njegove izjave protiv islama i muslimana ostvarile jak uticaj na Srbe i Hrvate u BiH, Dodiku pripada neslavna titula islamofoba 2011.godine.
Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH: Širenje straha od islama i muslimana
Nikola Špirić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH proteklu godinu je činio sve da Bosna i Hercegovina bude država bez funkcionalne vlasti. Gdje god je mogao zakočio je svaki proces normalnog funkcioniranja vlasti na državnom nivou. Pored tih aktivnosti Nikola Špirić je stigao da se priključi svom lideru Miloradu Dodiku u širenju straha od islama i muslimana. Sljedeća izjava Nikole Špirića ostaće upamćena kao jedan od najprizemnijih primjera širenja straha od islama. „ Špirić tvrdi da niko ozbiljno ne vodi računa o tome što je BiH demografski već nagrizena radikalnim islamom, koji dolazi spolja i ne razmišlja o tome da će za nekoliko decenija, a možda i ranije, većina stanovništva u ovoj zemlji biti arapskog porijekla“, piše beogradski list Press koji u nastavku citira Špirića. „Plašim se da na kraju ništa neće ostati od izvornih vrijednosti bosansko-hercegovačkih muslimana i da će se sve pretvoriti u arapski, radikalni i šerijatski svijet“.
Rajko Vasić, generalni sekretar SNSD-a: Dodikov prostak zadojen mržnjom prema islamu
Rajko Vasić, generalni sekretar SNSD-a je neviđeni prostak koji je zadojen mržnjom prema islamu. On govori i piše ono što Milorad Dodik i ostali visoki politički funkcioneri iz SNSD-a misle i tajno, između sebe, šaputaju. Kada bi citirali sve njegove proste uvrede na račun islama i muslimana trebalo bi nam sto stranica Saffa. Umjesto citiranja Vasićevih prostakluka upućujemo vas na njegov blog -http://vasicrajko.blogspot.com.
MUP Republike Srpske: Istraga vehabiziranih poturica
Objavljivanje skandaloznog i veoma opasnog izvještaja MUP- a RS-a o navodnim operativnim saznanjima o mjestima i djelovanjima vehabija u RS-u zvanična je potvrda da velikosrpska politika sprovodi završne aktivnosti u procesu montiranja nove bošnjačke krivnje, krivnje koja je velikosrpskoj politici neophodna za nastavak rušenja Bosne i Hercegovine, krivnje koja bi u bliskoj ili daljoj budućnosti mogla poslužiti velikosprskim zločincima kao opravdanje za činjenje novih zločina nad Bošnjacima. Moderna velikosrpska politika je svjesna da je došlo vrijeme za moderniziranje bošnjačke krivnje, jer vrijeme „ istraga poturica“ više nije u modi. Oni su na vrijeme shvatili da će korištenjem pojma vehabizam veoma uspješno riješiti to pitanje. Da su Srbi iz RS-a već navikli na novu bošnjačku vehabiziranu poturičku krivnju vjerodostojan pokazatelj su brojni napadi na povratnika Bošnjake muslimane i islamske objekte u RS-u koji se ovih dana jedan za drugim događaju. Srbi su nas već počeli vehabizirano mrziti
Položaj Bošnjaka u Republici Srpskoj u 2011:Težak je povratnički život u RS-u
Bošnjački povratnici i Islamska zajednica u Republici Srpskoj često su bili meta napada u 2011.godini.Svi ti napadi na bošnjačke povratnike i na objekte Islamske zajednice, u pravilu, dolazili su nakon propagandnih kampanja srpskih političara o otcjepljenju Republike Srpske, referndumu za nezavisnost RS-a i o vehabijskoj opasnosti. Elvir ef. Vakufac, glavni imam Medžlisa IZ-e Bosanski Novi je za naš magazin najbolje opisao položaj Bošnjaka u RS-u. „Uvijek nakon priče o otcjepljenju RS-a i referendumu slijede napadi na nas“.
Emir Suljagić, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo: Islamofobija je njegov politički imidž
Kada je Emir Suljagić imenovan na mjesto ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo napisali smo tekst u kojem smo citirali njegovu izjavu koju je objavio nekoliko mjeseci prije imenovanja na ministarsku poziciju. „Čvrsto vjerujem u to da Bosna i Hercegovina ne može prosperirati na bilo koji način dok vladavina Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana među Bošnjacima. Naslijeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u kojem teologija caruje nad logikom“. Također, tada smo napisali da od Emira Suljagića Bošnjaci muslimani mogu očekivati svaku vrstu iskušenja. Ubrzo se pokazalo da smo potpuno bili u pravu. Proteklu 2011.godinu pamtićemo po divljačkom udaru Emira Suljagića na vjeronauku. Islamofobija je njegov politički imidž.
Mevlid Jašarević: Pucnji u islam i muslimane u BiH
Pucajući na zgradu Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, Mevlid Jašarević pucao je u suverenitet Bosne i Hercegovine. Svaki metak ispaljen iz njegove automatske puške direktan je pogodak u tijelo svakog Bošnjaka i svih patriota koji vole Bosnu i Hercegovinu. No, on je u isto vrijeme i direktan napad na našu vjeru islam kojoj deklarativno pripada spomenuta osoba. Mevlida Jašarević je svojim napadom na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu rasplamsao islamofobiju u Bosni i Hercegovini i regiji. Islamofobi su u njegovom imenu, liku i djelu dobili jak adut za napad na islam i muslimane.
Mr. sc. Fatmir Alispahić: Islam više vrijeđaju Bošnjaci, nego Srbi i Hrvati
Ovaj naslov prenosimo iz intervjua kojeg Fatmir Alispahić dao jednoj istraživačkoj kući iz Londona. Kao i obično, Fatmir je i ovaj put bio u pravu. Mnogi Bošnjaci, iz različitih interesa, predvode islamofobične kampanje u BiH. Tako je bilo i u 2011.godini. A tu bošnjačku osobinu najbolje objašnjava Fatmir Alispahić. „ Moglo bi se egzaktno pokazati da posljednjih godina islam više vrijeđaju Bošnjaci, nego Srbi i Hrvati. Valja i to reći, da Srbi i Hrvati ne bi nikad vrijeđali svoju vjeru, kako to čine mnogi Bošnjaci, koji ne razumiju da je vjera kičma identiteta i morala u svakog naroda, i da nema naroda bez vjere. Ni jedan narod nije konstituiran na bezbožništvu, a to što se od Bošnjaka traži da žive bez islama, zapravo je genocidni zahtjev za samouništenjem bošnjačkog bića. Zašto se od Srba i Hrvata ne traži da žive bez pravoslavlja i katoličanstva? Zato što bi to značilo negaciju srpstva i hrvatstva. Negacija islama u Bošnjaka je negacija samih Bošnjaka“.
Akademik Nedžad Ibrišimović: U vascijeloj Bosni muslimani su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju i zastrašivanju
Proteklu 2011.godinu pamtićemo po preseljenju na ahiret akademika Nedžada Ibrišimovića.Prije nego što je preselio na ahiret, rahmetli Nedžad Ibrišimović je dao intervju časopisu za kulturu i društvena pitanja “Behar”. U tom intervjuu, koji je objavljen tek nakon njegovog preseljenja na ahiret, Nedžad Ibrišimović govori o položaju islama i muslimana u BiH.“ Ne idu svi Bošnjaci u džamiju. Samo jedna mala skupina Bošnjaka ide u džamiju, svega možda nekih desetak posto populacije, ostalih devedeset posto Bošnjaka i Bošnjakinja su, zapravo, Kazazovi drugovi i drugarice, oni su ta demokratska većina koja odlučuje. U Bosni vlada privid muslimanstva, a onda je i taj privid hipertrofiran, nakaradno izvikan, muslimani nemaju utjecaja ni na šta, u književnosti pogotovo. I u vascijeloj Bosni su neprekidno izvrgnuti vrijeđanju, napadanju, nerazumijevanju, zastrašivanju i takvim stvarima kako ondje gdje su većina, tako i onđe gdje su manjina…“
Radio – televizija Federacije BiH: FUJ – tv
I proteklu 2011.godinu FTV je, po starom pokvarenom običaju, bezbroj puta izvršila napad na islam i muslimane. Islamska zajednica, vehabije, islamska vjeronauka, hodže i slično, bile su stalne propagandne teme FTV-a. Decembar mjesec 2011.godine ostaće upamćen po cirkusu koji je FTV izvodila u Piljužićima u općini Tešanj gdje su u sadjestvu sa lokalnim SDP-om nahuškali naivne Bošnjake de se pobune protiv Islamske zajednice. Još dugo ćemo se sjećati glupog priloga FTV-a u kojem nagovorene Bošnjakinje skandiraju „Mi smo hodžini, hodža je naš“. Ustrajnost Federalne televizije u vođenju kampanja protiv islama zaslužuje svaku osudu.
Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH: Ima novinara koji ne vole ezan, džamiju, vjeronauku, mahramu
Prošle godine smo radili intervju sa Bakirom Izetbegovićem, članom Predsjedništva BiH. Tom prilikom pitali smo Bakira Izetbegovića kako on doživljava odnos sarajevskih medija prema tradiciji, kulturi, jeziku, vjerskim institucijama naroda u BiH. Bakir Izetbegović je ovako odgovorio. „ Mediji bi trebali ponuditi svježu i preciznu informaciju, dobru analizu događaja i pojava, a ne propagandu i nametanje vlastitog sistema vrijednosti i pogleda na svijet. Senzacionalističko, neobjektivno pisanje može podići tiraž, ali na dugu stazu će donijeti štetu svakome, pa i redakciji koja to radi, jer i ti novinari i njihova djeca žive u Bosni i Hercegovini. Klatno zla moramo zaustaviti prije ili kasnije, pomiriti ljude i narode, unijeti novi optimizam, a sa medijima, naročito elektronskim medijima, koji šire osjećaj beznađa i bezperspektivnosti, raspiruju svađe, to je skoro nemoguća misija. Ne znam da li se može etablirati naziv “sarajevski mediji”, ali sigurno je da postoji čitav intelektualni milje koji nameće ateistički pogled na život i izvitopereno viđenje novije istorije Bošnjaka. Ima novinara koji ne vole ezan, džamiju, vjeronauku, mahramu, i to je njihova stvar, njihov izbor. Problem je što svoj svjetonazor agresivno nameću čitavom narodu, što se rugaju našim vrijednostima i
što bi da zabranjuju. Da mogu, zabranili bi vjeronauku, izgradnju džamija u gradovima, nošenje mahrame. Naročito je neprihvatljivo kad ovo rade državni mediji koji žive od naše pretplate“.
Jasmila Žbanić: Agresivna ateistkinja
Suljagićev napad na vjeronauku dao nam je priliku da vidimo mnoga licu u njihovom pravom svjetlu. Jedna od onih koja je pokazala svoje pravo lice je Jasmila Žbanić, poznata bh. filmska rediteljica. Sve do ovog problema oko vjeronauke vjerovali smo da je Jasmila Žbanić jedna vrijedna i nadasve tolerantna umjetnica kojoj je najviše stalo do njene umjetnosti. Nažalost, nakon njenog javnog očitovanja da je ateistkinja koja se izuzetno protivi vjeri moramo promijeniti mišljenje o njoj. Naročito, nikako ne možemo shvatiti potrebu Jasmile Žbanić da otvoreno laže da su vjeroučitelji u školama napastvovali djecu. Sljedećim stavom Jasmila nam govri da je ona jedna obična agresivan ateistkinja.“… mi ateisti, svaki mjesec kroz poreze, finansiramo vjeroučitelje, izdržavanje vjerskih zajednica, kulturne manifestacije vjerskih zajednica kao i obnovu i gradnju vjerskih objekata. Iako nas nikada niko za to nije pitao ili sa nama vodio dijalog, mi nevjernički, uporno, plaćamo nešto sa čim se ne slažamo. Zato, molim Vlade svih nivoa, a posebnu Vladu Kantona Sarajevo, da sve ateiste oslobodi plaćanja dijela poreza koji se – u bilo kojoj stavki, odnosi na vjerske izdatke“.
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvtaske: Bojim se radikalnih muslimana iz susjedne Bosne
Hrvatska je zabrinuta razvojem događaja u Libiji i Sjevernoj Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na radikalne muslimane u susjednoj Bosni, izjavio je u aprilu prošle godine hrvatski predsjednik Ivo Josipović u interjuu za Večernji list i agenciju Reuters. Nakon što su uslijedile žestoke reakcije iz Bosne i Hercegovine, Ivo Josipović se pravdao da su ga novinari pogrešno citirali. Ovaj stari trik prebacivanja odgovornosti na novinare bio je prilično neubjedljiv. Naročito, ako se uzme u obzir da je Ivo Josipović u to vrijeme zajedno sa Borisom Tadićem pružao svu potrebnu podršku Miloradu Dodiku na njegovom putu zaustavljanja reformi u Bosni i Hercegovini.
Norveška: Film „ Srebrenica – izdani grad“ jeftina srpska propaganda o ratu u BiH
Prikazivanje dokumentarnog filma „ Srebrenica – izdani grad“ u skandinavskim zemljama izazvalo je ogromnu javnu polemiku u zemljama prikazivanja ali u Bosni i Hercegovini. Nakon brojnih žalbi na spomenuti film, “Helsinški odbor Norveške” je uputio žalbu Odboru za nadgledenje rada medija u Norveškoj. Odbor je glasanjem 5 prema 2 i službeno proglasio ovaj film neprofesionalnim i tendecioznim, smatrajući da krši nekoliko odredaba o novinarskoj etici. “Ovaj film previđa ili izostavlja temeljne činjenice koje je neophodno navesti u bilo kojem slučaju kada se govori o ratu u Bosni i Hercegovini“. Na sličan način se o ovom filmu očitovao i Haški tribunal. Nakon svih ovih reakcija postalo je jasno da je navedeni film jeftin pokušaj iskorištavanja islamofobičnih trendova u svijetu da se za iskrivi istina o ratu u BiH i da se za sve optuže radikalni muslimani.
Kader Abdolah „ Poslanik“: Crna knjiga islamofobizma
Prošla, 2011.godina ostaće upamćena i po javnoj raspravi o knjizi „ Poslanik“, iranskog autora Kadera Abdolaha. Preporod, Saff i drugi mediji su uspjeli dokazati da je knjiga Kadera Abdolaha prepuna smišljenih i veoma podlih podvala i uvreda na poslanika Muhameda a.s. i islam. Ova knjiga je klasično propagandističko štivo, namijenjeno islamofobičnom evropskom tržištu koje rado kupuje i čita knjige kao što je Abdolahova knjiga „ Poslanik“. Vjerujemo da su ovu knjigu u BiH kupili i pročitali samo oni ljudi koji sa Kaderom Abdolahom dijele titoistička ideološka uvjerenja
Dokaz da je islamofobija u BiH ustavna kategorija: Diskriminacija muslimanki zbog nošenja hidžaba
Dva slučaja diskriminacije muslimanki zbog nošenja hidžaba na radnim mjestima u institucijama države BiH otkrila su da je islamofobija u BiH ustavna kategorija. Prvi slučaj se desio u Travniku gdje je predsjednik Općinskog suda u Travniku Goran Dujić osporio je pravo jednoj od namještenica ovog suda da pokrivena dolazi na posao, tvrdeći da se radi o kršenju kodeksa kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i nacionalnih simbola u pravosudnim institucijama. Drugi slučaj se desio u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine gdje je jedna Bošnjakinja suspendovana sa posla jer nosi hidžab. Ovakvih slučajeva ima još dosta. Za domaće medije ovo je nevažna tema. Prema sadašnjem stanju, bošnjakinje koje nose hidžab su žrtve teške diskriminacije, koju, nažalost, sprovodi država.
Profesor Predrag Matvejević: Lažni prijatelj bošnjačkog naroda
Profesor Predrag Matvejević u intervjuu, koji je objavljen u Dnevnom avazu, 14. 10. 2011. godine, na veoma zanimljiv način je opisao nas Bošnjake. „Prošli put kada sam bio u BiH, vidio sam neke stvari koje bi mogao ispraviti reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Mislim da bi on, kada bi bio malo odrješitiji, mogao zaustaviti neke manifestacije koje kasnije koriste hrvatski i srpski nacionalisti. Mislim na vehabije… Oni dobiju malo para da izađu petkom. Ne treba to našim muslimanima“, rekao je profesor Matvejević u spomenutom intervjuu. Rijaset IZ u BiH je odmah reagirao. „Tvrdnja profesora Matvejevića da reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić treba biti “malo odrešitiji” kako bi zaustavio „neke manifestacije”, vjerovatno da vehabije ne izlaze petkom kako bi hrvatski i srpski nacionalisti ostali mirni i kako bismo mi (vaši) muslimani mogli preživjeti, nije samo neočekivana nego je i vrlo opasna. Mnogi koji su do sada imali povjerenje u profesora Matvejevića, te mislili da ima ljudi koji znaju razlikovati istinu od laži, pravdu od krivde, onih ljudi koji su otporni na islamofobiju, nažalost ovakvim izjavama su duboko razočarani, i žao im je što je profesor Matvejević pristao, možda i nesvjesno, da bude žrtva opće antiislamske histerije“.
Abu Hamza na svojo koži osjeća svu količinu islamofobije u BiH: U praksi evropskih sudova nisu poznati primjeri da se neko drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja
Imad Al Husin, poznatiji kao Abu Hamza već tri i po godine robuje u pritvoru u Imigracionom centru u Lukavici. Abu Hamza na svojoj koži osjeća svu količinu islamofobije u BiH. Njegov advokat Osman Mulahalilović kaže da u praksi evropskih sudova nisu poznati primjeri da se neko drži u pritvoru duže od tri godine bez suđenja.
Nakon Magdija Dizdarevića ubijen je i Nadir Suljić: Islamofobija uzima danak u krvi
U naselju Mramor kod Tuzle, 28.juna 2011.godine,ubijen je mladić Nadir Suljić (24). Suljića je tog dana, oko 18,00 sati, ispred Doma kulture, na svirep način, nožem izbo Elvis Halilović (21). Ova vijest je u bh. medijima vrlo šturo propraćena. Posvećeno joj je pažnje kao da je riječ o saobraćajnoj nesreći s lakšim tjelesnim povredama i manjom materijalnom štetom pričinjenoj na vozilima. Zašto je tako malo pažnje posvećeno ovom svirepom zločinu? Odgovor je jednostavan: ubica je “normalni” građanin ove zemlje, doduše, ponekad je bio na drogama, a ubijeni je pripadao grupi “novih muslimana”, kako ih je nazivao kardinal Vinko Puljić, odnosno, rahmetli Nadir Suljić je bio momak koji se potpuno okrenuo vjeri, klanjao je svaki dan, imao je i bradu. Nadir Suljić, tog dana kada je ubijen, bio ponio mahrame svojoj majci koja je odlučila da se “pokrije”. Priča o ubistvu Nadira Suljića slična je ubistvu rahmetli 34-godišnjeg Magdija Dizdarevića, koji je ubijen u noći 15. jula, nakon jacije ispred Šarića džamije u Mostaru.
Livno: Livanjski Hrvati vole rušiti džamije za vrijeme mjeseca ramazana
Godine 2010. početkom mjeseca ramazana u livanjskom naselju Sturba lokalne vlasti su srušile džamiju u izgradnji. Ovaj sramani čin ražalostio je sve muslimane u Bosni i Hercegovini. Nažalost, livanjskim Hrvtaima se izgleda osladilo rušenje džamija za vrijeme Ramazana pa su i 2011. godine pokrenuli još jedan udar na livanjske muslimane. Naime, ovaj put na meti hrvatskih nacionalista iz Livna našla se obnova džamije Ćurčinice, čija obnova je u punom jeku. Po dobroj staroj livanjskoj praksi prvo su hrvatski političari iskoristili svoju političku dominaciju u Općinskom vijelu Livna gdje su izglasali odluku o hitnom obustavljanju izgradnje džamije Ćurčinice po projektu Medžlisa IZ koji, navodno, nije u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom opštine Livno. Kao i u slučaju džamije u Sturbi, nakon političke akcije uslijedio je opći verbalni napad na islam.U lokalnim medijima zabilježene su najgore moguće uvrede na račun islama i muslimana.
Oslobođenje: Boris Dežulović
U 2011.godini sarajevsko Oslobođenje angažiralo je hrvatskog novinara Borisa Dežulovića da psuje islam i muslimane otvoreno i bez ikakvih granica. Ovaj prostak iz Hrvatske svaki put se potrudio i dao sebi oduška. Pričanje viceva o Allahu dž.š., izmišljanje bljuvotina o reisu dr. Mustafi Ceriću i drugim islamskim velikanima bila je osnovna islamofobična matrica po kojoj je plovio plaćenik Dežulović.
Medijski napadi na dr. Mustafu ef. Cerića: Reisofobija kao islamofobija
Već desetak godina reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je ličnost o kojoj se najobilnije i najnegativnije piše i govori u dejtonskim medijima. Ne radi se o stvarnoj informativnoj potrebi, već o nastojanju da se od reisu-l-uleme, a time i od Islamske zajednice, stvori centar svih problema. I u 2011.godinu izrečeno i napisano je stotine uvreda, kleveta, bezočnih konstrukcija na adresu reisu-l-uleme, i bezmalo isto
toliko je šutnji bošnjačkih intelektualaca koji nisu detektirali i osudili ovu islamofobijsku pomamu.
Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta: Za nas je rat izazov i akobogda bit će rata
Četnički pokret u Republici Srpskoj, poznatiji kao Ravnogorski četnički pokret uživa u slobodi koju su im omogučile institucije vlasti Bosne i Hercegovine. Oni tu slobodu koriste na za njih najbolji način. O planovima četnika u skorijoj budućnosti u RS-u prošle godine govorio je Jovo Vukeljić, vođa Ravnogorskog četničkog pokreta. „ Nama koji baštinimo tradiciju Ravnogorskog pokreta nikada relaksanija situacija nije bila. Za nas je rat izazov i akobogda bit će rata. Nemoj te misliti da se ovdje išta može riješiti lijepim metodama. Odavno je to pogrešno i bez agresivnih metoda nema rješenja. Borba mora da postoji i to agresivna. Ja sada pozivam na oružanu borbu, ali agresivna borba mora biti i na radnom mjestu i u selu i opštini, i mi to činimo. Znači na svakom mjestu agresivna borba i protiv političke vlasti, međunarodne zajednice, vehabijskog pokreta.“
Prijetnje kao najava mogućeg: Kršćanski savez u BiH prijeti i najavljuje
Koordinacija udruženja HVO- a proisteklih iz rata uputili su sredinom prošle godine javno saopćenje u kojem protestiraju zbog govora mržnje protiv Hrvata i Srba koji izvodi Bakir Hadžiomerović u emisiji „ 60 minuta“. Koristeći napad na Bakira Hadžiomerovića Koordinacija HVO-a je javno opasno zaprijetila svim Bošnjacima muslimanima. „Osjećaj ugroženosti od fundamentalista koji medijski proganjaju neistomišljenike i političke protivnike otvara prostor kršćanskom savezu u BiH u obrani svoje nacije, vjere i opstojnosti na onim prostorima koji ne kontrolira bošnjački narod. Dvije trećine BiH nastanjuju kršćani koji čine i natpolovičnu većinu u BiH…i sigurno će spriječiti islamizaciju i majorizaciju hrvatskog i srpskog naroda u BiH i ponovni progon kršćana u BiH“. Pametnom je i ovo dovoljno!
Večernje novosti: Klasični primjer kako su srpski mediji vodili propagandno – psihološki rat protiv Bošnjaka
Banjalučka policija je u ranim jutarnjim časovima, u strogom centru Banjaluke, kod zgrade Pošte, zaustavila vozilo austrijskih tablica, u kojem su se nalazila dva mladića sa dugim bradama i bijelim kapicama. Policija je auto u kojem su se nalazili, okružila sa dva vozila i zatražila od mladića da izađu i pokažu dokumenta. Poslije detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta, pušteni su da nastave svojim putem, pišu beogradske Večernje novosti. Osim toga, uz ovu vijest objavljena je fotografija spomenute dvojice mladića. Iz same vijesti se vidi da se radilo o običnoj saobraćajnoj kontroli a što potvrđuje autor vijesti ističući „poslije detaljne provjere vozila i ličnih dokumenta, pušteni su da nastave svojim putem“. Iako nije bilo potrebe da se ovakvo što uopće objavi u novinama, Večernje novosti su vijest montirali kao da se radi o najokorjelim kriminalcima. Ovakvo je klasični dokaz vođenja psihološko – propagandnog rata protiv Bošnjaka. Ovakvih primjera je u 2011. bilo pretek u srpskim medijima.
Dvostruki aršini međunarodne zajednice: Pisali bi strani ambasadori o školskoj slavi u RS-u da je to islamska slava
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi dan svog utemeljivača, države i školstva – Svetog Save. Savindan se obilježava u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan – školska slava.
Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sječenje slavskog kolača. Ovo znaju svi u BiH uključujući i međunarodne predstavnike koji se previše ne bave ovim problemom. Školska slava u Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih aršina pristupa međunarodne zajednice prema društveno – političkom uređenju Bosne i Hercegovine. Međunarodni predstavnici su izuzetno osjetljivi na svaku priču o islamskoj vjeronauci u dječijim vrtićima i školama. Zahvaljujući Wikiliksu prošle godine su objavljeni dokumenti Ambasade SAD u Sarajevu u kojima je islamska vjeronauka predstavljena na veoma negativna način. A o školskoj slavi u RS-u ni slova. Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi u RS-u da je to islamska slava, ovako pošto je kršćanska njima ne smeta.
Helsinški komitet Bosne i Hercegovine: Vera protiv islamske vjere
Prije nekoliko sedmica Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini je dala skandaloznu izjavu o pravu muslimanki da nose hidžab na radnim mjestima u državnim institucijama. Jovanović je tada rekla da ” manifestovanje samo jedne vrste vjerskih osjećanja, može izazvati nelagodu kod ovih drugih”. Također, još je rekla. „ Ja možda, imam taj problem što smatram da je vjera privatna stvar svakog pojedinca i naravno, da u privatnom okruženju i privatnim situacijama, svako ima pravo da vjeru upražnjava u obliku kakav mu najviše odgovara. Međutim, nisam sigurna šta znači javno manifestiranje vjerskih osjećanja u situaciji kad se u Ustavu BiH ne navodi da je BiH sekularna država, ali se ne navodi ni da je vjerska država. Doduše, donesene su neke presude Ustavnog suda BiH koje pokazuju da BiH jeste sekularna država”. Hidžab treba da bude iza četiri zida!Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta Bosne i Hercegovine je prije ovog iznijela niz uvredljivih navoda na račun vjeronauke u školama i na račun reisa dr. Mustafe ef. Cerića. Nije ni čudo kakva su nam ljudska prava kad vidimo ko vodi brigu o njima.
Islamska zajednica u BiH: Prvi izvještaj ozvaničio da postoji islamofobija u BiH
Sredinom avgusta 2011. godina promoviran je Prvi Izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji na području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na sjednici održanoj 28. aprila 2011. godine, na prijedlog Službe za odnose s javnošću, usvojio je Izvještaj o islamofobiji, diskriminaciji i netoleranciji. Ovo je prvi izvještaj ovakve vrste nastao u okviru Islamske zajednice i obuhvata vremenski period od 2004. do 2011. g. Izvještajem su obuhvaćeni primjeri koji pokazuju raznolike vrste diskriminacije i netolerancije koje dolaze od različitih osoba i društvenih grupa. Islamofobične reakcije koje su uslijedile od pojedinaca nakon objavljivanja ovog izvještaja najbolja su potvrda da je Islamska zajednica uradila odličan posao. Prvi izvještaj je konačna, zvanična potvrda da je islamofobija dio našeg društva a reakcije na ovaj izvještaj su dokaz tačnosti sadržaja Prvog izvještaja.
Saff br. 307.