Preveo: Harmin Suljić
U današnjem vremenu zaista je nepojmljivo kako niko ne primjećuje i ne ukazuje na predstojeću propast Amerike, koja sve više nalikuje na utvaru. Neshvatljivo je kako naši mediji i politika slijepo gledaju u Zapad i Ameriku, kao da svi žele živjeti u prošlosti, dok nam sadašnjost alarmira i nagovještava uspon ummeta. Današnja Amerika je imperatorska sila na samrtnoj postelji ili, bolje rečeno, u šok-sobi. Dakle, stvar je vremena. Amerika očajnički nastoji spasiti ono što se spasiti može, naravno ako je u interesu da se spasi.
Historija će zabilježiti pad najveće nasilničke države koju je svijet upoznao, a pod time mislim na islamski svijet koji je u velikoj mjeri uzrokovao njen pad posebno u Iraku i Afganistanu. Američke snage koristile su najrazornije postojeće oružje u najsiromašnijoj islamskoj zemlji Afganistanu. Njena vojska je razarala Irak u najvećoj okupaciji koja traje više od jedne decenije.
Ovo se može nazvati velikim bijegom Amerike iz Iraka i pripremom za identičan bijeg iz Afganistana. Međutim, neće moći izbjeći istinu i priznanje da su izgubili bitku od boraca na Allahovom putu koji nisu imali ništa izuzev nešto malo lahkog naoružanja koje se ne može mjeriti u bilo čemu sa onim što su posjedovali krstaši.
Svako ko prati medije zaključit će da je neprijateljski tabor ispod svakog nivoa morala i volje za nastavkom rata, dok sa druge strane imamo Zapad koji neprestano osuđuje Ameriku koja ih je uvukla u odavno izgubljeni rat.
Vojne i političke ličnosti Amerike međusobno se optužuju ne shvatajući kako ne mogu da savladaju male grupe mudžahida muslimana. Izvještaji i studije dokazuju da je Amerika na ova dva poprišta utrošila toliko materijalnih sredstava, ljudi i oružja da, ako bi ona bila napadnuta, ne bi bila u stanju da se odupre i odbrani. Ovo istovremeno Ameriku čini nesposobnom da se odupre iranskom atomskom naoružavanju. Tako da ispred Amerike ne ostaje ništa osim okupiranog dijela Palestine koji nazivaju Izrael. Ali Izrael ni sam nije sposoban da sebe brani, niti je u nešto boljem položaju od Amerike, jer je opkoljen sa svih strana, a do sada je Amerika, tobože, štitila Izrael. I sami su svjesni gubitka rata u Libanu dok im neprestano dolijeću rakete iz Gaze.
Ratovi su Ameriku totalno dotukli. Njena ekonomija je srušena, a istovremeno za sobom su uzrokovali pad ekonomije Zapada, što je rezultiralo velikom krizom na svjetskom nivou.
Ako neko od vas prati ili čita obraćanja američkog predsjednika, može primijetiti da Amerika kao da više ne postoji, ni za sebe, a ne kamoli za druge. Nije prošla nijedna prilika a da Obama nije izjavio kako Amerika trpi na svim poljima. Tu se može spomenuti obrazovanje, zdravstvo, a o vojnim i ekonomskim problemima da i ne govorimo, tako da je spala ispod nivoa zemalja trećeg svijeta. Pobjeda tamnoputog Obame na izborima bila je dokaz da se Amerika sprema za vojnu propast i propast ratne ekonomije. Jer, i sami su pokušali napraviti ugovor o naoružavanju zaljevskih država čija kupovina oružja prelazi cifru od milijardu dolara. Ali bezuspješno.
Međutim, naši nepravedni i kriminalizirani mediji još uvijek nam Ameriku predstavljaju kao super moćnu državu u vremenu zvanom ”američka epoha”.
Svi smo svjesni da Amerika propada. Rusija je to odavno primijetila te iznova pokušava da povrati svoju snagu. Kina koristi prazninu i nameće svoju ekonomiju. Francuska se komeša ne bi li se i ona ponovo omjerila svojim snagama i moćima umjesto Amerike. Dokaz tome je uspostava vojne baze u Zaljevu i njene aktivnosti na sjeveru Afričkog kontinenta.
Iran je odavno shvatio položaj Amerike te se poigrava sa njom na pozornici bez kulisa. El-Kaida vodi gerilski rat iako nema podršku od velikog broja muslimana niti ima zajedničke interese vlada u državama u kojima djeluje.
Sjeverna Koreja prkosi i prijeti. Venecuela, Kuba, latinoameričke države su se odavno suprotstavile Americi.
Dakle, jednom riječju, cijeli se svijet mijenja osim Arapa i muslimana koji još uvijek prihvataju da žive poniženi i potlačeni. Zbog čega? Samo zbog toga što ljudi koji vode njihove države igraju igru poltrona nekadašnje Amerike. Većina njih su ili varalice ili mešetari, sitni lopovi izdajice, ili pak kukavice i slabići. Neki od njih će uništiti sebe pokrećući nepravedne ratove protiv svog naroda samo kako bi se dodvorili Americi i Zapadu i to sve pod sramnim sloganom ”borbe protiv terorizma”.
Jedino su ostali arapski vladari koji se klanjaju pred palim kipom Amerike, obožavajući maglu.
Arapski mediji, tvornice gluposti i sljepoće, iako znaju istinu, produciraju laži i štite zločin. Truhli predstavnici arapskih država ujutro podižu transparente mira i slobode, navečer sjede sa američkim predstavnicima ne bi li stekli njihovu naklonost i simpatiju, a pojedinci čak putuju u Washington nudeći svoje usluge.
Zabludjeli političari, željni publiciteta, smišljeno dižu buku i galamu kako bi ummet zabavili problemima, sve sa ciljem udaljavanja naroda od najvećeg problema, tj. oslobođenja od američko-zapadne okupacije.
Ummet je danas u potrebi za vođom koji će ga dovesti do slobode koju još nema.
Okupacija je još aktivna i postojeća zahvaljujući poltronima i izdajicama koji usporavaju oslobađanje vlastitog naroda.
Neko će pitati negirajući: Odakle da počnemo?
Da li se Kuvajt, Emirati i Libija mogu suprotstaviti Americi?
Da li to mogu učiniti Jordan i Liban?
A Sudan?
Da li, da li, da li…?
Danas je vrijeme da se svi suprotstave. Nema vremena za oklijevanje. Zapadno-vojni projekat je propao. Vo je prizemljen i zaklan. Muslimanima se ukazala jedinstvena prilika da se oslobode zapadnog kolonijalizma.
Kroz historiju, snaga arapskog svijeta mjerila se kroz Irak, Šam i Egipat.
Prvu su pocijepali i porušili, drugu su podijelili, a treća je u nadi uprkos svemu što joj se priprema.
Egipat je nada i sposoban je da povede ummet u borbu oslobođenja. On je ujedno dova Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u njemu su najbolje vojske Zemlje. Ali, Egiptu treba svjesno vodstvo umjesto trenutačnog koje je Egipat predalo neprijateljima.
Egiptu je potreban borac musliman koji poznaje vrijednost Egipta, koji će ga spasiti poniženja u kojem živi i okončati epohu borbe protiv islama i obožavanja Iblisa.
Ummet nije izgubljen niti su se neprijatelji uzdigli osim zato što je Egipat odsutan. Egipat je osovina poboljšanja stanja u ummetu. Egipat je srce koje ako je zdravo, zdrav je i ummet, a ako ono oboli, obolio je ummet. Egipat će ozdraviti samo ako se odbaci vjerovanje u Ameriku. Potrebno je prekinuti odnos sljedbeništva, ovisnosti i poniznosti pred Zapadom. Egiptu je potrebna obnova imana. Danas riječ ”la ilahe illallah” znače čin odricanja od Amerike prije vjerovanja u Allaha. Nemoguće je istovremeno vjerovati u Allaha i Ameriku.
Svaki pojedinac musliman mora poraditi na okončanju zapadne okupacije, naravno svako shodno svojim mogućnostima. Neka naš slogan bude: ”Suprotstaviti se američko-cionističkom paktu”. Naše je da podržimo duh ustrajnosti, samostalnosti, neovisnosti i borbe u ummetu. Na nama je da oživimo ljubav prema borbi na Allahovom putu suprotstavljajući se svima onima koji su napali na islamski svijet. Naša obaveza je da pomognemo stabilnost Palestine svim raspoloživim sredstvima. Sve dok ne dođe novi Salahuddin koji će osloboditi Kuds. Naše je da razotkrijemo špijune, izdajice i poltrone zapadnog kolonizatora u islamskom svijetu. Naše je da ih spriječimo u njihovim nakanama. Jer, njihova misija je da nas oslabe, da ubiju volju u našim srcima i da nam oslabe imunitet.
Naše je da pomognemo pokrajinske države islamskog svijeta i spremnost Turske na tom putu, putu na kojem će se ojačati srce, srce koje će potjerati krv u tijelima muslimana uspavanih više od dva ili tri vijeka. Na taj način islamski svijet će povratiti svoju ravnotežu koju mu je Zapad oduzeo. Narodi očekuju jednu stvar, a to je oslobađanje od nepravde, rušenje zapadnog kolonijalizma i dominantnosti u svijetu.
Preuzeto sa: www.islamway.com