Piše: Muhamed Ikanović 
Ovaj tekst pišem potaknut mnogobrojnim dešavanjima u našoj domovini. Već godinama svakodnevno slušamo jadikovanja hrvatskog pučanstva o njihovoj ugroženosti i nepravdi kojoj su izloženi, a ne nedostaje ni stalnih prijetnji premijera RS Milorada Dodika o tome kako BiH nije država po njegovim aršinima i da je najbolje rješenje da se mi svi lagano raziđemo.
Bošnjaci su stotinama puta dokazivali, i ostali ustrajni u tome, da vole ovu zemlju i da nikada nisu stavljali znak pitanja na suživot. Pokazali smo da smo spremni i oprostiti i da smo voljni ponovo pokazati svoj merhametluk prema svima s kojima dijelimo ovo parče zemlje. I kada god se to dovodilo u pitanje, mi smo uvijek dobivali prolaznu ocjenu na ispitu. A šta je s drugima?!
Srpski narod, čast izuzecima, izvršio je agresiju na BiH. U najtežima ratnim danima HVO se pridružio četnicima. I jedni i drugi do dan-danas uporno pokušavaju da rasture ono što je ostalo od BiH. Jedni tvrde da ovo nije država koju su oni željeli, drugi uče djecu po tuđem planu i programu i nose tuđa obilježja, dok smo mi Bošnjaci opet najveći problem za sve.
Već dugo se govori o problemima uspostave vlasti kako na državnoj razini tako i u nekim kantonima, odnosno županijama. Uzmimo za primjer HNK. Naime, u tom dijelu ove zemlje budžet ima nevjerovatan deficit od preko 30 miliona KM. U zadnjih nekoliko godina gase im se razne ustanove za kulturu, radija, televizije i štošta drugo, a u isto vrijeme traži se poseban kanal na državnoj televiziji na hrvatskom jeziku. Nepojmljivo, isti oni Hrvati koji žele ovaj kanal, pogasili su svoje hrvatske medije. Pa ako ste istinski borci očuvanja svoga jezika i kulture, zašto nam to i ne pokažete?! Svakako, lakše je to uraditi od novaca bošnjačkog naroda koji u najvećem procentu i plaća harač za televiziju.
„Dokazani“ zaštitnik srpskog naroda, Milorad Dodik, ne voli Bosnu. A voli li novac iz budžeta BiH? Bez sumnje voli! Iako su Bošnjaci najbrojniji narod, imaju najmanje odgovornih funkcija i s najmanje iznosa državnog budžeta raspolažu. Kakav apsurd! Dok ljudi istog onog Dodika koji ne voli Bosnu troše najviše državnih para i imaju najviše odgovornih funkcija. Na drugom mjestu su Hrvati, a tek na trećem Bošnjaci.
Ministar Lijanović najviše sredstava za subvencije šalje u Hercegovinu, gdje dokazano najbolje uspijeva kamen. Napravimo kratko poređenje šta se sve šalje u Hercegovinu, a šta recimo u TK i sve će nam biti jasno. Hrvati su stvarno ugroženi! Kako vas nije sramota takvo nešto reći!
Ovo je samo dio statistike koja se računa pred našim očima, a mi samo nijemo šutimo. Nije ni čudno što šutimo jer ako bilo šta kažemo, ili se negdje na ćevapima okupimo u većem broju, mogli bismo dospjeti na SDP-ovu, FTV-ovu ili neku drugu crnu listu terorista.
Pitanje se postavlja, da li je vrijeme da počnemo pričati o podjeli Bosne? Pa da mi Bošnjaci tražimo svoj dio Bosne, Sandžak i da to sve pripojimo majci Turskoj i rahat dahnemo na svome parčetu zemlje!
Svijetom odjekuju riječi Martina Luthera Kinga: ”JA IMAM SAN!” I ja imam svoj san! Moj san je Bosna u kojoj ću kao vjernik moći rahat živjeti. Moj san je Bosna u kojoj se moja kćerka ne plaši da će biti ismijavana u školi zbog hidžaba. I ja sanjam o Bosni u kojoj pokrivena muslimanka neće biti diskriminirana. Sanjam o Bosni u kojoj musliman neće biti izbačen iz firme ili prozivan na televiziji zato što klanja pet vakata. Želim Bosnu u kojoj će muslimansko dijete imati pravo na vjeronauku, a ne Suljagića za ministra.
Ikanović Muhamed, vjeroučitelj koji se nada da mu to ovdašnja vlast neće uskratiti