Piše: Fahrudin Sinanović
Jedna od novina na području Medžlisa Islamske zajednice Kalesija, koji obuhvata džemate sa područja općina Kalesija, Osmaci i Šekoviće, a koju je uveo nedavno izabrani predsjednik MIZ Kalesija Muharem ef. Mešanović – Vahidin, jesu i takozvani radni iftari. Naime, tokom ovoga ramazana planirano je da članovi Izvršnog odbora Medžlisa posjete većinu kalesijskih džemata, te da se prije, tokom iftara i poslije iftara sa džematlijama porazgovara o aktuelnim problemima sa kojima se susreću. Jedan od tih radnih iftara upriličen je i u Mahali, prvom povratničkom mjestu u manjem entitetu. Imali smo zadovoljstvo da i sami prisustvujemo tom iftaru.
Nakon akšam-namaz, iftarilo se u mjesnoj džamiji – „Mahaljskoj ljepotici“, kako je sami mještani zovu. Ovdašnji imam Nevres ef. Fatić, koji je i predsjednik Ilmije Medžlisa IZ Kalesija, mutevelija hadžija Ibrahim Kavazović, Hasan Karić, Aljo Jusić, Mustafa Kavazović, Vehid Hendić i ostali džematlije su se plaho potrudili da se musafiri na iftaru lijepo osjećaju.
U radnom dijelu iftara Ševala Alića, vlasnika stolarske samostalne radnje, je interesiralo može li se na području Medžisa uvesti jedinstvena visina imamije za sve džemate. Odgovoreno mu je da to za sada ne može jer veći džemati nisu za to. Muharem ef. Mešanović – Vahidin, predsjednik Medžlisa, je obećao mještanima da će Medžlis džematu Mahala platiti utrošak struje za ovu godinu. Glavni imam MIZ Kalesija Enver ef. Alić Enver je kazao da prati rad ovoga džemata od njegovog osnutka i da je prezadovoljan onim što vidi .
– Čitav svijet je danas u velikoj ekonomskoj krizi, u recesiji. Mi muslimani ne smijemo dozvoliti da zapadnemo u duhovnu recesiju. Moramo poraditi na islamskoj insanizaciji naših ljudi. Prezadovoljan sam ljudima u Mahali, što znači da se ovdje dobro radi, kazivao je Enver ef. Alić.
Tokom iftara posebno je bila dirljiva jedna scena. Naime, Aljo Jusić, ovdašnji Bašeskija, čovjek koji bilježi i piše historiju Mahale i ovoga džemata, ustao je, prišao Enveru ef. Aliću i skrušenim riječima zatražio halala.
– Enver-efendija, mubarek je mjesec i ovo mi je najbolja prilika da ja od vas zatražim halala jer sam pogriješio prema vama nekad davno. Znate i sami kako je tad bilo u komunistički vakat. Pa, eto, ako možete da mi halalite, govorio je Aljo Jusić.
Enver-efendija je „isprve“ prvihvatio Aljino izvinjenje.
– Ja ne bih bio musliman kada ti ne bih halalio. Pravo da ti kažem pozitivno si me iznenadio, ali što se mene tiče, halala nisi morao ni tražiti. Svjesni smo svi kakvo je tada bilo vrijeme i da su ljudi pod raznim pritiscima morali mnogo štošta da urade ili kažu. Eto, i ovo tvoje izvinjenje je primjer da je, hvala Bogu, došlo do islamske insanizacije naših ljudi, kazao je efendija Alić.
– E, sad mi je lakše, othuknuo je Aljo Jusić, kao da mu je veliki teret pao sa srca.
Niko od prisutnih nije pitao šta je to Aljo zgriješio prema efendiji. Svi su bili pod nekim posebnim dojmom, dirnuti Aljinom spremnošću da javno zatraži halala i efendijinom spremnošću da halali.
Muhadžiri koji su se vratili
Mahala se prostire na obrancima planine Majevice, uz gornji tok Spreče. Pored sela prolazi magistralni put Zvornik – Kalesija – Tuzla i željeznička pruga koja spaja Zvornik i Živinice. Prije agresije Mahala je pripadala općini Kalesija, a nakon Dejtonskog sporazuma postala je dio Republike Srpske. Naselje je formirano krajem 18. i početkom 19. vijeka od muhadžira koji su na ove prostore dolazili iz Srbije i Crne Gore. Prvi su doleslili Alići iz okoline Pljevalja. Muhadžirska sudbina je zadesila i današnje stanovnike ovog sela. Početkom agresije četnici su spalili njihovo selo. Preživjeli Bošnjaci su opet morali u muhadžirluk na područje Kalesije, Tuzle, Živinica, a mnogi su krenuli put Evrope. Ipak, za razliku od njihovih predaka, nisu se mirili sa činjenicom da život provedu izvan svog rodnog kraja. Mještani Mahale su pioniri povratka. Prvi su počeli sa procesom vraćanja. Dok se još puščane cijevi nisu ni ohladile, 24. avgusta 1996. godine Mahaljani su ušli u svoje selo.
Cijelo selo se diglo da napravi džamiju
– Muftija Husejn ef. Kavazović mi je naredio da pravimo džamiju. Ja sam mu rekao, kako da pravimo kad nemamo para. Muftija mi je rekao, vi počnite, biće para. I tako je krenulo. Cijelo selo diglo na noge i napravili smo našu džamiju, kazuje mutevelija hadžija Ibrahim Kavazović. Hadžija Ibrahim ima 81 godinu. Nema penzije. Nekad prije rata je pet godina radio u rudniku. Danas se bavi pčelarstvom. Ima oko 60 društava pčela. U izgradnju džamije je uložio cijelog sebe, nije žalio ni truda, ni vremena, ni para. Građevinski odbor, uz hadžiju Kavazovića, činili su i Mustafa Kavazović, Avdo Suljić, Muharem Muratović, Haso Alić i Agan Alić. Džamija je otvorena 24. avgusta 2003. godine, a čast da je prvi otvori imao je upravo hadžija Ibrahim Kavazović, koji kaže da mu je to najsrećniji dan u životu. Jedan od većih vakifa iz Mahale je i Tima Karić, koja je uvakufila zemljište na kojem se danas nalazi džamija, a gradnju je pomagala i novčanim prilozima. Isto tako, rahmetli Himzo Karić i njegova hanuma Naila su uvakufili zemljište preko puta džamije gdje je sada musala i gdje džematlije klanjaju dženazu .
Od Navresa ef. Fatića, ovdašnjeg imama, saznajemo da na vjerskoj pouci bude 45 polaznika, a na džumi je 50 ljudi.
Hasan Karić nam veli da u Mahali imao oko 150 domaćinstava.
– Ovdje je povratak realiziran, da ne pretjeram, 98 posto. Doduše, mnogi rade u inostranstvu, ali su se vratili, obnovili kuće. Ovdje su se vratili i djeca, i omladina i stariji. Naša djeca idu u osnovnu šklu u Memiće, a u srednju u Kalesiju ili u Tuzlu, gdje su i prije rata išli, kazuje nam Hasan Karić, dodajući da su riješena sva infrastrukturna pitanja, te da nemaju sigurnosnih problema.
„Udadoše nam se momci“
Jedan od problema u Mahali je što su mnogi koji žive u svom selu prijavljeni u općini Kalesija. Ali, to je problem za naše političare, koji su donosili zakonska rješenja koja su bila uperena protiv povratka.
Ševal Alić, koji je napravio džamijski mimber, nam veli da se nekad za Bajram sa 30 podijeljenih kurbana moglo podmiritti cijelo selo.
– Danas, više nije tako. Ima nas, hvala Bogu. Ali, opet, bojim se da ponovo ne bude ko prije. Udadoše nam se momci, odoše za curama i nevjestama u Švicarsku, Njemačku, Austriju, pola u šali, pola u zbilji govori Ševal Alić.
Za Mahalu je zanimljiva i činjenica da u ovome selu ima dosta rođene braće koji imaju različito prezime. Tako se jedan sin rahmetli Hariza Alića preziva Alić, a drugi Aljić. Rahman (41) je Alić, a njegov osam godina mlađi brat Asmir je Aljić. Slična je i sa braćom Nijazom Alićem i Dževadom Aljićem. Kako smo saznali, to te zabune je došlo greškom matičara.
Šehidi i civilne žrtve iz Mahale
U toku agresije, braneći svoju domovinu život su dali: Rifet (Ejub) Alić, Emin (Selim) Kavazović, Nedim (Agan) Beganović, Vejsil (Abdulah) Alić, Hasib (Agan) Beganović, Amir (Redžo) Alić, Šemso (Smail) Alić, Mevludin (Adem) Jusić, Zurijad (Šukrija) Jusić, Meho (Šaban) Kavazović.
Civilne žrtve rata iz Mahale su: Smajo Salihović, nestao 1992., Paša Aljić, zapaljena u kući 1992, Hasan Kavazović, poginuo, Redžo Aljić, uhvaćen i odveden 1992. godine, Šaban Kavazović, uhvaćen i odveden 1992, Nesib Jusić, poginuo 1992. godine, Mustafa Kavazović, zapaljen u štali u Hemlijašima, i Muradif Alić, ubijen 1996. godine prilikom povratka.
Mahalu spominjali i Bil Klinton i Alija Izetbegović
Povratak su predvodili Fadil Banjanović – Bracika i tadašnji kalesijski načelnik Dževad Tosunbegović. Srbi su ponovo puškama i bombama pokušali spriječiti povratak, ali neustrašivi Mahaljani nisu mogli biti zaustavljeni da se vrate svojim kućama. Bilo je i žrtava. U brbama za povratak ubijen je Muradif Kavazović, a mnogi povratnici su hapšeni, privođeni i premlaćivani..
Mahala je tih dana bila glavna vijest svih svjetskih medija. Čak je i Bil Klinton, tadašnji američki predsjednik, prilikom dolaska u Bosnu, u vojnoj bazi „Orao“ u Dubravama pozdravio hrabre ljude iz Mahale. Nešto malo kasnije, na predizbornom skupu SDA u Sarajevu na Koševu i predsjednik Alija Izetbegović je 50 hiljada prisutnih pozvao da aplauzom pozdrave i podrže povratnike u Mahalu. Kad su se već vratili u svoje selo, uz obnovu kuća, Mahaljani su odmah prionuli i na obnovu porušenog mekteba, koji je bio otvoren pred agresiju. Na zidovima porušenog mekteba, koji je su zatekli ispisan krst. Ubrzo su obnovili mekteb u kojem su klanjali džumu. No, nije prošlo dogo, počeli su graditi džamiju. Akciju je poveo hadžija Ibrahim Kavazović.
Saff br. 298.