Piše: Muhamed Ikanović
Pregledanjem informativnih web portala nemoguće je ne zapaziti naslove tekstova ili vijesti koje govore o učesnicima raznih reality emisija. Nije nepoznato da je novac uvijek bio dobar mamac da privučete veliki broj onih koji bi za njega dali sve. Tako je i ovdje, želja da se za kratko vrijeme zaradi dosta novca, ponukala je mnoge da se okušaju u ovom lovu. Nije ni čuditi zašto je to tako, jer živimo u vremenu iluzionista koji sanjaju o danu kada će se probuditi kao milioneri bez imalo uloženog truda ili kako će uz malo znoja zaraditi ogroman novac.
Pojedinci i grupacije imaju razne ciljeve do kojih žele da dođu. Često su oni suprotni moralnim normama i ljudskosti, ali za tim sve manji broj ljudi mari. Medijske kuće imaju cilj da povećaju svoju gledanost i ka tome streme bez obzira da li je način opravdan i da li će to upropastiti nečiji život. To je jedan veliki razlog da budemo oprezni u dešavanjima oko nas i svemu onome što nam se nudi i čemu nas pozivaju.
Iako je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka kao razumno biće, veliki broj ljudi pokušava biti suprotno tome. Svemogući Stvoritelj pojasnio je čovjeku cilj njegovog postojanja na ovome svijetu, a mnogo je onih koji ovaj život shvataju kao priliku da ga profućkaju u nemoralnim provodima i životinjskim požudama.
Da to i sprovedu u stvarnost i to pred velikom publikom, nekima su omogućili i zabavni programi pojedinih medijskih kuća. Ne treba posebno spominjati da se do te ideje se došlo na poznati način – ”prepisivanjem” od onih koji već davno u svome rječniku ne poznaju riječ stid. Oni koji se upuste u te avanture, u potpunosti se užive misleći da su postali filmske zvijezde kojima će se aplaudirati za gluposti koje rade cijeli život. Iz tekstova koji govore o tome, može se primijetiti da je i sam scenarij tih emisija napravljen s ciljem promoviranja gluposti i ismijavanja učesnika.
Međutim, nakon što sve to prođe, a na dunjaluku je sve prolaznog karaktera, učesnici tih reality emisija preživljavaju sramote i traume jer se ponovo vraćaju svojoj svakodnevnici u kojoj su bili obični smrtnici i to bez aplaudiranja i čestitki za sve one gluposti koje su uradili. Što bismo mi Bosanci jednostavno rekli – jad i čemer. Osramoćeni, rasturenih brakova, izgubljenih prijatelja i dragih osoba, nasilu moraju da nastave svoj život.
Samo su zadovoljni vlasnici tih medijskih kuća koji trljaju svoje dlanove sretni zbog statistike gledanosti i zadovoljni zbog uspjeha u svojim ružnim nakanama. Sve ovo podsjetilo me na stanje nevjernika kojima će se šejtan obratiti riječima: ”…ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali..“ (Ibrahim, 22)