Turska spoljna politika, u kojoj je jedan od prioriteta „nula problema” u regionu, našla se na velikoj provjeri od izbijanja „arapskog proljeća”. To se posebno osjeća poslije potresa u susjednoj Siriji, koja posljednjih sedmica sve više tone u neizvjesnost.
Turska kao da je nespremno dočekala nemire u Siriji. To potvrđuju i prva reagovanja u kojima je premijer Tajip Erdogan odmjereno upozoravao svog prijatelja Bašara al Asada da odmah počne demokratske reforme. Ali kako se kriza zaoštrava, tako Ankara podiže ton osuđujući „zločine nad civilnim stanovništvom”.
Primjetno je, međutim, da zvanična Ankara još uvijek ne traži, kao u slučaju Hosnija Mubaraka i Muamera Gadafija, da Asad preda vlast nekome ko bi ispunio želje naroda. U Turskoj se očigledno u ovom času ne vidi takva ličnost i plaše se još većih lomova u kome se ne bi znalo ko u koga puca u vjerski podijeljenoj susjednoj zemlji.
Ministar spoljnih poslova Ahmed Davutoglu je u telefonskom razgovoru sa svojim kolegom Validom Mualemom izrazio veliku zabrinutost zbog vojnih manevara koji se posljednjih dana – kako tvrde lokalni mediji – održavaju na „nekoliko stotina metara od turske granice”. Pogotovo što je to izazvalo novi talas izbjeglica iz Sirije kojih je već stiglo oko 12.000.
„Vojni manevri, koji se održavaju ne samo prema granici Turske nego i prema drugim susjednim zemljama, nemaju za cilj da se demonstrira sila. Armija na taj način nastoji da se obračuna sa teroristima”, prenosi „Hurijet” izjavu bivšeg pripadnika sirijske obavještajne službe. On tvrdi da će ti pokreti vojnih snaga biti okončani za nedjelju dana pošto se situacija u pograničnom području normalizuje.
Turske diplomate i pripadnici službi bezbijednosti su u mobilnom stanju, kako bi do kraja dokučili šta se dešava u susjednoj zemlji. Premijer Erdogan je prije nekoliko dana razgovarao sa predsjednikom SAD Barakom Obamom, u stalnom kontaktu je i sa drugim državnicima u regionu.
Sirija je, bez sumnje, u velikom previranju, u kojoj se, zbog blokade stranih novinara, ne može do kraja dokučiti šta se stvarno dešava. U ovom času nije do kraja jasno ni kakve su pozicije predsjednika Asada, koji je sve doskoro čvrstom rukom vodio zemlju. Po nekim procjenama, koje se iznose u istanbulskoj štampi, on se sada suočava sa otporom određenih struktura u vrhu armije i obavještajne službe koje se protive demokratskim promjenama. Te tvrdnje zasad nemaju zvanične potvrde.
Sada je glavna dilema kako će se nemiri, ukoliko se prodube, odraziti na borbu Turske protiv pripadnika Radničke partije Kurdistana (PKK). Strahuje se da bi u slučaju građanskog rata kurdski pobunjenici mogli da nađu utočište u Siriji, kakvo već godinama imaju u sjevernom Iraku.
Ta strahovanja nisu bez osnova. Krajem prošlog vijeka centar kurdske pobune, koja je dosad odnijela 40.000 života, godinama je bio upravo u Damasku. Lider PKK Abdulah Odžalan je odatle povlačio konce, sve dok mu 1998. godine, pod pritiskom Ankare, nije otkazano gostoprimstvo. Poslije toga on se našao na vjetrometini i zahvaljujući saradnji sa CIA i izraelskim Mosadom ubrzo je uhapšen u Najrobiju i prebačen u Istanbul. On sada izdržava doživotnu robiju, ali njegovi sljedbenici bi mogli da pokušaju, u slučaju većeg loma, da ponovo nađu utočište u Siriji u kojoj inače Kurdi čine šest odsto od ukupno 18 miliona stanovnika.
U Turskoj zasad ne razmišljaju da zatvore granice prema Siriji. Ali, kako tvrdi štampa, već se razmišlja da se, u slučaju većeg karambola, stvori tampon zona kako bi se prije svega spriječili upadi kurdskih pobunjenika koji bi preko Sirije mogli da stignu i iz sjevernog Iraka.
(Politaka online)