Noam Chomsky, američki 82-godišnji lingvist, filozof i aktivist žestoki je kritičar vanjske i ekonomske politike SAD-a. U intervjuu za Qantara.de, Chomsky govori o arapskom proljeću u globalnom kontekstu
Gn. Chomsky, mnogi tvrde da je arapski svijet nespojiv s demokracijom. Biste li rekli da nedavni događji pobijaju te teze?
Noam Chomsky: Te teze nikada ionako nisu imale temelja. Arapsko-islamski svijet ima dugu povijest demokracije. Redovno je unište zapadne sile. Iran je 1953. imao parlamentarni sistem, a SAD i Velika Britanija su ga uništile. U Iraku je 1958. bila revolucija za koju ne znamo kako bi završila, ali mogla je biti demokratska. SAD je tada u biti organizirao protuudar.
U internim raspravama iz 1958, s kojih su kasnije skunute oznake ‘strogo povjerljivo’, predsjednik Eisenhower govorio je o kampanji mržnje protiv nas u arapskom svijetu. Ne od strane vlada, nego od strane naroda. Vrhovno tijelo Vijeća za nacionalnu sigurnost izdalo je memorandum – možete ga danas pronać na webu – u kojem su pojasnili tu situaciju. Rekli su da je percepcija arapskog svijeta da SAD blokira demokraciju i razvoj i podupire surove diktatore, a sve zato da bi zadobio kontrolu nad njihovom naftom. U memorandumu je rečeno da je ta percepcija manje-više tačna i da je to u osnovi ono što bismo i trebali činiti.
To znači da su zapadne demokracije spriječile pojavu demokracija u arapskom svijetu?
Chomsky: Neću ići u detalje, ali da, to se tako nastavilo sve do danas. Neprestano se prosvjeduje i zahtijeva demokracija. Te prosvjede razbijaju diktatori koje mi – uglavnom u SAD-u, Britaniji i Francuskoj – podržavamo. Prema tome, naravno da nema demokracije ako je svaki put uništimo. Mogli bismo reći isto o Latinskoj Americi: dugi niz diktatora, brutalnih ubica. Sve dok SAD kontrolira hemisferu, ili prije toga Europa, nema demokracije zato što je svaki put uništimo.
Vas, znači, arapsko proljeće uopće nije iznenadilo?
Chomsky: Pa, nije baš ni da sam ga očekivao. Ali to ima dugu pozadinu. Uzmimo, naprimjer, Egipat. Primijetit ćete da su mladi ljudi koji su organizirali demonstracije 25. januara sami sebe nazivali Pokretom 6aprila. . Za to postoji razlog. Tog datuma 2008. trebala je biti velika radnička akcija u Egiptu u Mahalla tekstilnom kompleksu, velikom industrijskom centru: štrajkovi, prosvjedi podrške širom zemlje i tako dalje. Sve je to diktatura slomila, ali mi na Zapadu ne obraćamo pažnju: dokle god diktature kontroliraju ljude, što nas briga.
Međutim, u Egiptu se toga sjećaju i to je samo jedna u dugoj seriji militantnih protestnih akcija. Neke su od njih uspjele i o tome postoje neke jako dobre studije. Američki profesor Joel Bienen, on je na Stanfordu, proučavao je egipatski radnički pokret. U svojim novim člancima, kao i u nekim ranijim tekstovima, on raspravlja o radničkim borbama koje već dugo traju: to su napori da se stvori demokracija.
Obamin prethodnik George W. Bush tvrdio je da je uzrokovao domino efekt slobode svojom politikom ‘Novog Bliskog istoka’. Postoji li veza između ustanaka u arapskom svijetu i politike Georgea W. Busha?
Chomsky: Glavna tema moderne poslijeratne povijesti jest domino efekt: Kuba, Brazil, Vijetnam… Henry Kissinger je to usporedio s virusom koji bi mogao proširiti zarazu. Kada su on i Nixon planirali zbaciti demokratski izabranog Allendea u Čileu – o tome danas imamu svu dokumentaciju – Kissinger je rekao da bi, konkretno, čileanski virus mogao ‘zaraziti’ čak i daleke europske zemlje. Zapravo, i Brežnjev se s tim složio, obojica su se bojali demokracije i Kissinger je rekao da moraju uništiti taj virus. I jesu, uništili su ga.
Danas je slično. I Bush i Obama užasno se boje arapskog proljeća. I za to imaju vrlo shvatljiv razlog. Ne žele demokraciju u arapskom svijetu. Da arapsko javno mijenje ima ikakav utjecaj na politiku, SAD i Britanija bili bi izbačeni s Bliskog istoka. Zato se oni boje demokracije u regiji.
Poznati britanski dopisnik s Bliskog istoka Robert Fisk nedavno je izjavio da su Obama i njegova politika nebitni za događaje u regiji…
Chomsky: Čitao sam članak, dobar je. Robert Fisk je odličan novinar i zaista dobro poznaje regiju. Mislim da je on htio reći da aktiviste Pokreta 6. aprila nije briga za SAD. Oni su se odrekli SAD-a i znaju da je SAD njihov neprijatelj. Ustvari, 90 posto egipatske populacije misli da je SAD najgori neprijatelj s kojim se suočavaju. U tom smislu, naravno, SAD je nije nebitan. Jednostavno je previše moćan.
Neki kritiziraju arapske intelektualce da su pretihi i pasivni. Koja bi danas trebala biti uloga arapskog intelektualca?
Chomsky: Intelektualci imaju posebnu odgovornost. Zovemo ih intelektualcima zato što su privilegirani, a ne zato što su pametniji od drugih. Ali ako je neko privilegiran, ima neki status i može se jasno izraziti i tako dalje, zovemo ga intelektualcem. I to je isto u arapskom svijetu kao i bilo gdje drugdje.
(Nacional.hr)