„Psima, svinjama i Arapima zabranjeno sjedanje“

sanel
By sanel

Preveo: Edin Draganović

Njemački časopis „Der Spiegel“ je objavio članak koji govori o nevjerovatnom obimu rasizma naspram Arapa u Izraelu. Prenosimo ga u cjelosti:

Eli Zvieli je preživio holokaust. Danas se taj 89-godišnji Jevrej u izraelskom gradu Safed bori protiv rasizma njegovih sunarodnjaka. Glavni rabin je uputio poziv da se prestanu iznajmljivati stanovi arapskim studentima. Ko se tome suprostavi osjetit će njegov bijes.

Prvo su prijetili da će mu zapaliti kuću. Onda su stizale uvrede, većinom preko telefona. Izdajnikom su ga nazivali. Sramotom za grad. Onda je zalijepljen jedan plakat na njegovim vratima, na kojem je pisalo: „Zvieli vraća Arape u Safed!!  Nepravda za vrisnuti!“ Poderao ga je. Slijedio je plakat na suprotnom zidu: „Probudi se, Safede, sutra će biti prekasno!!!“

Eli Zvieli ima 89 godina. Potiče iz Siebenbürgena i preživio je holokaust. Već 60 godina živi u Izraelu. Bijes je usmjeren ka njemu jer su mu od početka semestra trojica izraelskih beduina podstanari, studenti na koledžu u Safedu.

Komšija se požalio. Rekao je: „Ne mogu podnijeti da gledam u Arape.“ Ponudio je Zvieliju da on preuzme plaćanje kirije, ukoliko isprazni stan. Nakon toga je ponudio da ga otkupi. Zvieli je to odbio. Komšija mu je nažalost i glavni rabin Safeda, to je nesreća Zvielija.

Schmuel Elijahu je već pozivao da se objese djeca terorista. I da se naselja bombarduju iz kojih su ispaljivane rakete na Izrael. Novi cilj rabina su studenti.

„Moji studenti su uljudni mladići“

1400 Arapa studira u Safedu. Samo ih 120 živi u stanovima, možda 70 u gradu-među 32.000 Jevreja, od kojih je trećina ultra-ortodoksna. Safed je jedan od četiri sveta grada jevrejstva, visoko u planinama Galileje. Kroz ulice prolaze likovi kao iz bajke, ljudi sa bijelom bradom, crnim mantilom, ispod ruke je knjiga.

Rabin Elijahu je jedan od njih. On govori stvari kao: „Arap, koji se ponaša kao gost u jevrejskoj državi, je dobrodošao, ali ako se ponaša kao vlasnik zemlje, onda za njega nema mjesta.“ Zbog čega stanovništvo Safeda poziva da ne iznajmljuju stanove Arapima. Nekoliko dana kasnije je ušao u kuću Zvielija i rekao trojici beduina: „Pokupite se iz Safeda i idite nazad u svoje selo“.

Niko ne protestvuje protiv ovog javnog bojkota. Ni građani Safeda, niti gradonačelnik, niti vlada. Samo Eli Zvieli. „Moji studenti su fini mladići, nikome ništa ne čine“, kaže on. I kazuje rabinu da neće izbaciti trojicu beduina.

„Osjećao sam se grozno, istinsku mržnju prema meni,“ kaže Nimran Grifat, 19, jedan od studenata. On studira Zdravstvenu njegu, skoro svi studenti (tog odsjeka) su Arapi. Muška medicinska sestra je arapska profesija u Izraelu. „Ne pravimo buku, u stanu smo samo dok jedemo i spavamo,“ kaže on. Grifat je državljanin Izraela. Kada za tri godine završi školovanje, on će u armiju, obavezao se na šest godina. Ali i u uniformi će za mnoge ostati neprijatelj.

„Psima, svinjama i Arapima zabranjeno sjedanje“

Izrael je jevrejska država, ali petina njenog stanovništva su arapski muslimani, kršćani, druzi. Ukupno 1,5 miliona ljudi ne pripada jevrejstvu. Jevreji i Arapi žive u odvojenim gradovima, uče u odvojenim školama i biraju odvojene političke stranke. Postoje oglasi za posao u kojima stoji „Avoda Ivrit“- „Jevresjki posao“. Što znači: posao samo za Jevreje.

U Safedu se ne radi samo o svađi među komšijama, niti samo o nekoliko fundamentalističkih rabina. Radi se o tome da se jevrejska većina više ne osjeća obaveznom da toleriše manjinu u državi. Na klupama u Safadu piše: „Psima, svinjama i Arapima zabranjeno sjedanje“

Izgleda da je otvorena mržnja naspram Arapa nacionalističke vlade uzela korijenje.

Samo tokom proteklih sedmica je vlada unijela nekoliko diskriminirajućih zakona u Knesset (izraelski parlament):

-zakletva lojalnosti za zaposlene u javnoj upravi i za nove državljane na „jevrejsku i demokratsku državu“

-zabrana rada za arapske vođe u Jerusalemu

-zabrana svih organizacija koje dovode u pitanje „jevrejski karakter“ države

-također bi male zajednice u budućnost mogle nove stanovnike protjerati, ukoliko kandidati „društveno i kulturalno“ ne odgovaraju zajednici – što je poziv u diskriminaciju.

Glavni rabin, dakle, nije daleko od zvanične vladine politike, kada je početkom oktobra sazvao „hitnu (vanrednu) sjednicu“. Moto je bio: „Tihi rat- mi se borimo protiv asimilacije u svetom gradu Safedu“. 18 rabina iz Galileje je govorilo pred 400 vrištećih pristalica, govorili su najviše o onome što ovdje nazivaju „opasnost asimilacije“: arapski muškarci koji izlaze s jevrejskim ženama.

Na kraju su rabini donijeli vjersku naredbu: „Komšije i poznanici moraju se distancirati od Jevreja koji izdaju (stanove) Arapima, ne trebaju trgovati s njima, trebaju im uskratiti pravo na čitanje Tore, i na slična način ih progoniti sve dok taj ne prekine taj štetni ugovor.“

Arapima je, manje formalno, upućeno: „Idite natrag u svoja mjesta i ne kaljajte naše vjernike.“

„Ja sam preživi holokaust, ničeg se više ne bojim“

Nedugo nakon toga je 30 Jevreja napalo trojicu Arapa na ulici, gađali njihovu kuću kamenjem i uzvikivali „Smrt Arapima“. Kada Arap uđe u prodavnicu, ponekad će čuti: Zatvorili smo! Dijelili su se leci protiv „izbjegličkog kampa za psihotične, sadističke i umno bolesne Arape“. Time se misli na višu medicinsku školu koja se treba otvoriti sljedeće godine.

Studenti više ne mogu naći stana. Stanovnici Safeda šute. Samo je Eli Zvieli otišao u policiju i podnio prijavu protiv nepoznato. Zvieli, čija je porodica stradala u Auschwitzu, koji je prvo bio na prisilnom radu, a poslije živio u ruskom zarobljeništvu kao jedini Jevrej među hiljadama njemačkih vojnika.

„Mi Jevreji smo trpljeli (patili) u Evropi. Ne želim da isto tako postupamo prema Arapima,“ kaže on i djeluje još uvijek šokiran, kada priča o prijetnjama. On je jedan ljubazan gospodin, često se osmijehne i rado nosi izblijedjeli kačket. Čvrstim glasom govori: „Ja sam preživio holokaust, ničeg se više ne bojim“.
Gradonačelnik ne želi da govori o prijetnjama, Ilan Schochat radije govori o „opravdanoj brizi“ rabina i o miroljubivoj koegzistenciji religija. Napominje i da zapošljava 40 Arapa u javnoj upravi. Što pokazuje da nije rasist.

„Loša energija naspram Jevreja“

Schochat ima 36 godina i time je najmlađi gradonačelnik Izraela. Glas mu treperi, ovih dana mora mnogo toga da pojašnjava. Jer, novine „Haaretz“ su Safed proglasile „najrasističnijim gradom Izraela“. On kaže: „Za nekog ko nije iz Izraela, možda je strašno reći da Arapima ne treba dati pod kiriju. Ali, za nas je to normalno.“

Za gradonačelnika je Safed magični glavni grad Kabbale i Klezmera, a studenti u grad donose „lošu energiju  naspram Jevreja“. „Tokom Sabbata oni slušaju glasnu muziku, puše nargile ispred sinagoge, i uz to još se nabacivaju i curama.“ Kako bi se uspostavio mir, kaže Schochat, policija od sad treba biti prisutnija u gradu. Da bi se građani mogli požaliti ukoliko budu uznemiravani od strane Arapa.

To što svake godine 1,2 miliona oskudno odjevenih ljudi prođe kroz grad izgleda da nije problem. Ometanje tišine od strane turista se prihvata. Od strane Arapa ne!

I na drugim mjestima ima ovih konflikata, ali najviše ovdje u Galileji, gdje su više od pola stanovništva Arapi. Vlada je od pedesetih godina sagradila na stotine novih sela i gradova za Jevreje, ali nijedno naselje za Arape. U jevrejskom Karmielu, naprimjer, su davani oglasi u novine koji pozivaju da se ne prihvataju Arapi pod kiriju. Zamjenik gradonačelnika se hvalio da je spriječio prodaju 30 kuća arapskim porodicama. Nakon toga je smijenjen.

Mijenjam Izraelca za Arapa

U Lodu, u centralnom dijelu Izraela, su ove godine sagradili zid od tri metra između jevrejskih i arapskih kvartova. A u Jaffi se ruše arapske kuće i na njihovim mjestima se podižu vile. Tako je na sceni jedno tiho preseljenje stanovništva.

Vlada o ovome ništa ne govori. Suprotno: ministar vanjskih poslova se na sjednici Vijeća UN-a zalagao za zamjenu arapskih gradova zajedno sa stanovnicima za (izraelska) naselja na Zapadnoj Obali. Koliko se ozbiljno ovi planovi u Izraelu doživljavaju pokazuje vojna vježba koja je prije nekoliko sedmica održana : vježbano je gušenje protesta Arapa protiv njihovog preseljavanja.

„Uvijek je bilo ljudi koji nisu htjeli iznajmljivati Arapima, ali su oni to činili u tišini,“ kaže Ron Gerlitz iz Sikkuy, jedne ogranizacije koja se zalaža za miroljubivu koegzistenciju. „Danas se oni ojesećaju ohrabreni od strane vlade.“ Upravo novi prijedlozi zakona podstiču konflikt između Jevreja i Arapa, mišljenja je Gerlitz. Temeljni koncenzus društva se dovodi u pitanje, „i to taj da smo svi jednakopravni građani Izraela“.

To dovodi do toga da se neki Arapi radikaliziraju i na kraju potvrde ono što im mnogi Izraelci prebacuju: da su izdajnici države, peta kolona s neprijateljskim motivima. Tako je nedavno jedan imam doveden pred sud u Nazaretu jer je propagirao ideologiju Al-Qaide (prema izraelskim optužbama).  60 izraelskih Arapa je ove godine uhapšeno zbog takozvanih sigurnosnih prekršaja- toliko ih godinama nije uhapšeno. U ispitivanjima je opao broj Arapa koji prihvataju pravo Izraela na egzistenciju, sa 83% u 2003. na sadašnjih 60%.

Schochat, gradonačelnik Safeda, je mišljenja da je našao rješenje problema sa arapskim studentima. Viša škola se samo treba premjestiti na rub grada i sagraditi jedan veliki dom, kaže on. Tada više ne bi bilo problema.

Piše: Juliane von Mittelstaedt iz Safeda
Spiegel.de

Share This Article