Preveo: Denis Rizvić
Minber.ba- Početkom mjeseca američki predsjednik Barak Obama ponovio je da će povući
američke borbene trupe iz Iraka do kraja ovog mjeseca, i da će se ostatak američkih snaga povući iz ove zemlje do kraja 2011.godine. Da li je zaista počeo posljedni pozdrav Amerike sa Irakom? Preostalih 50.000 američkih vojnika, koji trebaju ostati u Iraku do 2011.godine, će navodno „savjetovati i asistirati“ te izvoditi „antiterorističke“ misije i obuku.
Najvjerovatnije se tu radi o šest teško naoružanih i oklopljenih borbenih brigada, potpomognutih sa američkim ratnim avionima iz zračnih baza u Zalivu. Jedna brigada će se povući iz Iraka u obližnji Kuvajt. Većina ostalih vojnika će se prebaciti u Afganistan. Nema ni riječi o 85.000 plaćenika (a.k.a kontraktora) u Iraku. U svojoj impresivnoj novoj knjizi „Oil“ Tom Bower spominje američko trojstvo „Bog, oružje i benzin“.
Iračke naftne rezerve se procjenjuju na 12 biliona barela, druge u svijetu nakon onih saudijskih. Kanada zauzima treće mjesto. Irak takođe ima ogromne rezerve prirodnog plina, koje je sve traženije gorivo i energent. Zbog toga Indija i Kina, žedne nafte, dobro paze na Irak. Nekada moćne američke naftne firme, „sedam sestara“, izbačene su iz većine svjetskih naftnih polja od strane nacionalnih vlada.
Bivši irački predsjednik, Sadam Husein, izbacio je strane naftne kompanije iz Iraka, i tako je zapečatio svoju sudbinu.Velike naftne kompanije su se vratile ponovo u Irak nakon invazije američkih trupa 2003. godine i preuzele su proizvodnju i izvoz iračke nafte. Malo je vjerovatno da će SAD izgubiti kontrolu nad Irakom. Čini se da Vašington slijedi isti model kontrole koji je u 20-tim godinama prošlog stoljeća postavila Britanska imperija da bi osigurala naftu u Mezopotamiji. Po redu: instalirati marionetskog vladara, stvoriti domorodačku vojsku da ga štite, ostaviti nešto britanskih trupa i jake jedinice RAF-a (avijacija) u pustinjskim bazama spremne da bombarduju svakoga onoga koji uznemiri „Pax Brittanicu“- dotok jeftine nafte.
Vašington gradi novu američku ambasadu u Bagdadu, vrijednu 740 miliona dolara, za 800 članova osoblja, kao što gradi nove utvrđene ambasade u afganistanskom glavnom gradu Kabulu i Islamabadu, Pakistan (koja košta milijardu dolara) i koja će moći da primi 1000 „dipomata“. Osama bin Laden ih naziva „Križarske tvrđave“.
SAD se nada da će šitski Malikijev režim instaliran u Bagdadu održati kontrolu nad Bagdadom, dozvoljavajući skoro nezavisnom Kurdistanu da ostane američki protektorat poput Kuvajta. Ali sa obzirom na iračku historiju to se čini malo mogućim. Američko „oslobađanje“ Iraka ostavilo je Irak politički, ekonomski i socijalno pokidanim. Republikansko likovanje oko pobjede u Iraku, zahvaljujući famoznom zadnjem planu ( „surge“) skriva tešku i strašnu istinu. Ugledne studije procjenjuju broj iračkih žrtava od nekoliko stotina hiljada do milion, ne računajući tvrdnje posmatrača UN-a da je 500.000 iračke djece umrlo od raznih bolesti zbog embarga prije američke invazije iz 2003. godine.
Četiri miliona iračkih sunnija ostali su izbjeglice, pola od njih izvan svoje zemlje, kao žrtve šitskog etničkog čišćenja. Odredi smrti haraju ovom zemljom. Ogroman broj iračkih doktora i naučnika je ubijeno. Ogromni betonski zidovi, izgrađeni od strane američke vojske, podijelili su i dominiraju velikim gradovima. Struje ima samo nekoliko sati dnevno dok je temperatura oko 40 stepeni. Oboljenja od raka, zbog osiromašenog uranijuma ispaljenog iz američkih topova, postala su epidemija. „ Oni stvaraju pustinju i nazovu to mirom“ slavna je Tacitova izreka koja se odnosi na rimsko rješenje za Kartagu.
Ako se američke trupe povuku Malikijev marionetski režim neće se dugo zadržati na vlasti. Pravi režim iračkih nacionalista će renacionalizirati naftu, ponovo se naoružati, izgraditi urušenu državu i ponovo oživiti arapsko ujedinjavanje protiv Izraela. Ili će Iran do kraja dominirati nad Irakom. Teško je vjerovati da će Vašington dopustiti ijedan od ova dva ishoda. Irački otpor stranoj okupaciji se smanjivao dok se približavao datum povlačenja. Broj američkih žrtava je drastično pao iz razloga što su američki vojnici ostali u svojim bazama. Ali ovo će se brzo promijeniti.
Najviše rangirani preživjeli lider Ba’ath partije, Izzat Ibrahim al-Duri, nedavno je objavio nove napore protiv okupatora i njihovih šitskih saradnika. Sve to za Irak znači- više nasilja i previranja. Američke trupe moraju ostati da zaštite američke naftne kompanije i spriječe da se Irak raspadne. Izgovor za to će , naravno, biti „borba protiv terorizma“ ali stvarni razlog, kao i u Afganistanu, će biti nafta koja je za Ameriku- odmah do Boga.
Minber.ba- Početkom mjeseca američki predsjednik Barak Obama ponovio je da će povući
američke borbene trupe iz Iraka do kraja ovog mjeseca, i da će se ostatak američkih snaga povući iz ove zemlje do kraja 2011.godine. Da li je zaista počeo posljedni pozdrav Amerike sa Irakom? Preostalih 50.000 američkih vojnika, koji trebaju ostati u Iraku do 2011.godine, će navodno „savjetovati i asistirati“ te izvoditi „antiterorističke“ misije i obuku.Najvjerovatnije se tu radi o šest teško naoružanih i oklopljenih borbenih brigada, potpomognutih sa američkim ratnim avionima iz zračnih baza u Zalivu. Jedna brigada će se povući iz Iraka u obližnji Kuvajt. Većina ostalih vojnika će se prebaciti u Afganistan. Nema ni riječi o 85.000 plaćenika (a.k.a kontraktora) u Iraku. U svojoj impresivnoj novoj knjizi „Oil“ Tom Bower spominje američko trojstvo „Bog, oružje i benzin“.
Iračke naftne rezerve se procjenjuju na 12 biliona barela, druge u svijetu nakon onih saudijskih. Kanada zauzima treće mjesto. Irak takođe ima ogromne rezerve prirodnog plina, koje je sve traženije gorivo i energent. Zbog toga Indija i Kina, žedne nafte, dobro paze na Irak. Nekada moćne američke naftne firme, „sedam sestara“, izbačene su iz većine svjetskih naftnih polja od strane nacionalnih vlada.
Bivši irački predsjednik, Sadam Husein, izbacio je strane naftne kompanije iz Iraka, i tako je zapečatio svoju sudbinu.Velike naftne kompanije su se vratile ponovo u Irak nakon invazije američkih trupa 2003. godine i preuzele su proizvodnju i izvoz iračke nafte. Malo je vjerovatno da će SAD izgubiti kontrolu nad Irakom. Čini se da Vašington slijedi isti model kontrole koji je u 20-tim godinama prošlog stoljeća postavila Britanska imperija da bi osigurala naftu u Mezopotamiji. Po redu: instalirati marionetskog vladara, stvoriti domorodačku vojsku da ga štite, ostaviti nešto britanskih trupa i jake jedinice RAF-a (avijacija) u pustinjskim bazama spremne da bombarduju svakoga onoga koji uznemiri „Pax Brittanicu“- dotok jeftine nafte.
Vašington gradi novu američku ambasadu u Bagdadu, vrijednu 740 miliona dolara, za 800 članova osoblja, kao što gradi nove utvrđene ambasade u afganistanskom glavnom gradu Kabulu i Islamabadu, Pakistan (koja košta milijardu dolara) i koja će moći da primi 1000 „dipomata“. Osama bin Laden ih naziva „Križarske tvrđave“.
SAD se nada da će šitski Malikijev režim instaliran u Bagdadu održati kontrolu nad Bagdadom, dozvoljavajući skoro nezavisnom Kurdistanu da ostane američki protektorat poput Kuvajta. Ali sa obzirom na iračku historiju to se čini malo mogućim. Američko „oslobađanje“ Iraka ostavilo je Irak politički, ekonomski i socijalno pokidanim. Republikansko likovanje oko pobjede u Iraku, zahvaljujući famoznom zadnjem planu ( „surge“) skriva tešku i strašnu istinu. Ugledne studije procjenjuju broj iračkih žrtava od nekoliko stotina hiljada do milion, ne računajući tvrdnje posmatrača UN-a da je 500.000 iračke djece umrlo od raznih bolesti zbog embarga prije američke invazije iz 2003. godine.
Četiri miliona iračkih sunnija ostali su izbjeglice, pola od njih izvan svoje zemlje, kao žrtve šitskog etničkog čišćenja. Odredi smrti haraju ovom zemljom. Ogroman broj iračkih doktora i naučnika je ubijeno. Ogromni betonski zidovi, izgrađeni od strane američke vojske, podijelili su i dominiraju velikim gradovima. Struje ima samo nekoliko sati dnevno dok je temperatura oko 40 stepeni. Oboljenja od raka, zbog osiromašenog uranijuma ispaljenog iz američkih topova, postala su epidemija. „ Oni stvaraju pustinju i nazovu to mirom“ slavna je Tacitova izreka koja se odnosi na rimsko rješenje za Kartagu.
Ako se američke trupe povuku Malikijev marionetski režim neće se dugo zadržati na vlasti. Pravi režim iračkih nacionalista će renacionalizirati naftu, ponovo se naoružati, izgraditi urušenu državu i ponovo oživiti arapsko ujedinjavanje protiv Izraela. Ili će Iran do kraja dominirati nad Irakom. Teško je vjerovati da će Vašington dopustiti ijedan od ova dva ishoda. Irački otpor stranoj okupaciji se smanjivao dok se približavao datum povlačenja. Broj američkih žrtava je drastično pao iz razloga što su američki vojnici ostali u svojim bazama. Ali ovo će se brzo promijeniti.
Najviše rangirani preživjeli lider Ba’ath partije, Izzat Ibrahim al-Duri, nedavno je objavio nove napore protiv okupatora i njihovih šitskih saradnika. Sve to za Irak znači- više nasilja i previranja. Američke trupe moraju ostati da zaštite američke naftne kompanije i spriječe da se Irak raspadne. Izgovor za to će , naravno, biti „borba protiv terorizma“ ali stvarni razlog, kao i u Afganistanu, će biti nafta koja je za Ameriku- odmah do Boga.
Eric Margolis
Toronto Sun