Nakon terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu jasno je bilo da će zvaničnici iz RS odgovornost za sve propuste u ovom slučaju prebaciti na Bošnjake i da će BiH nabaciti hipoteku potencijalno terorističke zemlje.
Teroristički akt u Bugojnu dobro im je došao zato što je preko noći bacio u sjenu napade na bošnjačke povratnike u istočnoj Bosni, skrnavljenje mezara žrtava stravičnog zločina počinjenog u BiH, džamija i mesdžida…
Crna mrlja
Taj čin zasjenio je i činjenicu da se većina ratnih zločinaca, čija nedjela najbolje oslikavaju brojni nišani širom zemlje, i dalje nalazi na slobodi. Bošnjaci su postali jedini krivci za “crnu mrlju” koju BiH nosi na svom imenu.
Napad u Bugojnu bio je povod da se konačno otvoreno počne razgovarati o problemu terorizma i profilu potencijalnih terorista u BiH. Tajni podaci postali su javni, a Parlament BiH prvi put je jedinstveno osudio neki događaj. Zatražili su da se njegova pozadina hitno rasvijetli i da se predlože i poduzmu preventivne mjere kako se u budućnosti slične stvari ne bi ponavljale.
No, iz paketa mjera, ali i opaski nadležnih institucija u vezi s njima, između redova se mogao pronaći pravi krivac za nemogućnost BiH da se bori protiv terorizma. Dok srpski zvaničnici odgovornost za pojavu terorizma u BiH uporno pokušavaju prikačiti Islamskoj zajednici, zaboravljaju da su upravo oni ti koji su većini zakona predloženih kao mjere za preventivno suzbijanje terorizma onemogućili prolaz u Državnom parlamentu.
Prijedlog zakona o oružju stigao je u parlamentarnu proceduru u decembru 2008. godine, a srpski poslanici beskompromisno su ga oborili samo dva mjeseca kasnije. Sličan slučaj bio je i sa zakonom o prijevozu opasnih materija, koji je nakon dvomjesečnog skupljanja prašine u parlamentranim ladicama odbačen.
Svjedoci bez zaštite
Ni prijedlog o programu zaštite svjedoka nije bolje prošao, pa je oboren u septembru prošle godine. Srpski poslanici nisu se na državnom nivou htjeli boriti ni protiv nereda na sportskim takmičenjima. I taj zakon su odbili. Sve s obrazloženjem da oni u RS imaju zakone koji im trebaju i da ih ne žele harmonizirati s državnim.
Nisu pristali usvojiti ni zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija, niti na izmjene Krivičnog zakona koje bi doprinijele borbi protiv ove pošasti.
Kontrola nad oružjem
Da je, naprimjer, usvojen zakon o oružju na državnom nivou, bila bi uređena oblast nabavke, držanja, nošenja, sakupljanja, popravljanja, proizvodnje, označavanja, prometa oružja i municije, način postupanja s oružjem i municijom, osnivanje i vođenje civilnih strelišta, vođenje evidencija, ali bi bile utvrđene i kazne za počinioce prekršaja.
S druge strane, zakonom o zaštiti svjedoka očevici ili osobe koje imaju važne podatke bili bi zaštićeni i mogli bi svjedočiti bez straha.
(Avaz)