Minber.ba-I tako je istina napokon izišla na vidjelo… neka vrsta istine. Nakon što su
prvobitno tvrdili da su dvije trudne žene i jedna tinejdžerka, ubijene u napadu američkih specijalnih jedinica u Khatabi, Afganistan, u februaru ove godine, pronađene mrtve od strane Amerikanaca, američka vojska je sada priznala da su one ubijene od strane tih istih Amerikanaca, koji su nakon toga pokušali da prikriju svoju “grešku”, izvlačeći metke iz njihovih tijela noževima, uklanjajući metke iz zidova i sapiranjem tragova krvavog incidenta alkoholom. U novoj odvratnoj verziji ovog događaja koju je izdala američka komanda u Afganistanu, ovaj slučaj je predstavljen tako da se tvrdi da su pripadnici američkih specijalnih snaga lagali svojim pretpostavljenima o onome šta se zaista desilo u ovom krvavom incidentu, u kojem je ubijen afganistanski policijski komandir i vladin tužitelj.
Jedini razlog zbog kojeg to mi danas znamo jeste nemilosrdno istraživanje novinara „Times of London“, Jeromea Starkeya, koji, za razliku od onih sramota u Kabulu koji se nazivaju novinarima iz raznim američkih novinskih agencija, nije prihvatio službenu verziju događaja iz ureda generala Stanley McChrystala, nego je pokrenuo sopstvenu istragu, razgovarajući s afganistanskim istražiteljima i istražiteljima UN-a, kao i s lokalnim stanovništvom u području gdje se pokolj dogodio. Zbog svojih napora da sazna istinu, Starkey je napadnut od strane američke vojske, optužen je da laže i da iskrivljuje američke izjave i tvrdnje. I sada kada je jasno da je Starkey bio upravu, nema nikakvog izvinjenja iz ureda generala McChrystala, niti od drugih vojnih dužnosnika. Niti su američki reporteri i urednici, koji su ostavili Starkeya samog dok je njegov kredibilitet napadala SAD, išta rekli o njegovoj ulozi da istina izađe na vidjelo.
U New York Timesu, u članku kojeg je napisao Richard A. Oppel, Jr., spomenuto je da je američka vojska “nakon što je prvobitno negirala učešće u bilo kakvom prikrivanju dokaza vezano za njihovu smrt”, na kraju “priznala da su njihove snage ubile ženu za vrijeme noćnog prepada. “U novinama je odato priznanje novinama „Times of London“ (bez spominjanja Starkeya), koje su dan prije priznanja vojske, otkrile da su američki vojnici na sceni zločina “vadili metke iz tijela žrtava nakon krvavog pokolja” i onda “oprali njihove rane s alkoholom prije laganja svojim nadređenima o tome šta se stvarno dogodilo”.
A ova priča još uvijek nije gotova. Nevjerovatno, ali američka vojska još uvijek tvrdi, uprkos službenoj istrazi SAD/NATO osoblja o ovome incidentu da “..ništa ne ukazuje na očigledni dokaz da su naši momci ti koji su radili išta mjestu zločina”. Ali kao što Oppel primjećuje: “Međutim, s obzirom da su specijalne jedinice ubile ženu, nije jasno ko bi drugi imao bilo kakvu motivaciju da ukloni metke iz tijela ili da uklanja dokaze s mjesta zločina.” Čini se da je prikrivanje još uvijek na sceni.
Nije bilo govora o tome da se podignu optužnice protiv vojnika iz specijalnih jedinica koje su počinile ova ubistva i koji su se potrudili da prikriju dokaze o tome, ili onih koji su bili s njima i dozvolili da se počini ovaj zločin, a da nisu o tome izvijestili. Ovdje je vrijedno spomenuti da general McChrystal ima historiju vođenja operacija specijalnih snaga. On je vodio velike operacije odreda smrti u Iraku, prije nego što je preuzeo komandu nad ratom u Afganistanu, i postoji veliki broj informacija i tvrdnji da namjerava tu taktiku ponoviti i u Afganistanu. Ovaj posebni noćni prepad, na objekat koji se smatrao talibanskim uporištem, a što je ustvari bila svečanost davanja imena novorođenčetu (akika), je sigurno dio takve njegove misije.
Pouka koja se treba uzeti iz ovog ružnog primjera: kako se vode američke operacije u Afganistanu, bez imalo pretjerivanja; da je ovo precizan i tačan pokazatelj na koji način se rat vodi u ovom dijelu svijeta. Da noćni prepad nije bio baziran na lošoj informaciji, u kojem su umjesto talibana ubijeni afganistanski šef policije i tužitelj, a nakon toga je izvršen pokolj nekoliko trudnih žena i djevojčica, i sve bi to prošlo neprimijećeno. Ustvari ubice iz specijalnih jedinica se ne bi čak ni potrudili oko prikrivanja, niti bi zarivali svoje noževe u tijela žrtava vadeći svoje metke. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da se ovakve stvari dešavaju svakodnevno širom Afganistana. Dobrodošli u Obamin rat.
Piše: Dave Lindorff
Izvor: Cumterpunch. com