može suprotstaviti na bojnom polju, odbrambeni budžet za 2011. godinu će se povećati za 7,1%. Većina novog trošenja para bit će usmjereno na bespilotne letjelice, zadnji američki doprinos zapadnoj civilizaciji, sposobne da nadgledaju ogromnu teritoriju i da isporučuju smrt s neba. To je posebna američka vizija vođenja rata, s “pilotom” koji sjedi za stolom, pola svijeta udaljen i koji pritišće dugme da bi ubio mete. Higijenski i mehanički, to je pomalo poput video igrice, bez nereda kojeg trebaš počistiti kasnije.Nedavno izdati izvještaj Ministarstva odbrane pokazuje kako će Pentagon razviti novu generaciju super bespilotnih letjelica, koje mogu ostati u zraku duži period vremena i mogu udariti bilo gdje u svijetu, u bilo koje vrijeme, ubijajući američke neprijatelje. Super bespilotne letjelice će moći letjeti supersoničnom brzinom, a neke će biti toliko velike da će moći nositi nuklearno oružje. Neke od tih letjelica će biti dizajnirane za mornaricu, sposobne da uzlete s nosača aviona i da pokažu američku moć u bilo kojem udaljenom kutku svijeta. Bespilotne letjelice su dobile podršku od političara zbog toga što nisu toliko grube, u njima nema ljudi i mogu letjeti nisko, tako da mogu “slučajno” povrijediti nečiji zračni prostor, a da to nužno ne izazive dipolomatski incident.
Prihvatanje bespilotnih letjelica kao oružja izbora od strane Washingtona za izvršenje međunarodnih smaknuća je jedan od glavnih razloga zašto je SAD postala imperija zla. Bespilotne letjelice su produžena ruka onoga što se naziva Bushova doktrina. Pod Bushovom doktrinom Washington je smatrao da ima pravo koristiti svoju vojnu snagu u preventivnim udarima protiv bilo koga u svijetu, u bilo koje vrijeme, kad Bijela kuća odredi da takva akcija znači odbranu SAD-a. Potpredsjednik Dick Cheney je definirao tu politiku u procentima, objašnjavajući da ako ima 1% šanse da neki projekat u svijetu ugrožava Amerikance, američka vlada je dužna da djeluje. Treba primijetiti da predsjednik Barack Obama nije odbacio niti Bushovu doktrinu niti politiku 1% Dicka Cheneya, i otišao je tako daleko da je ustvrdio da Amerika vodi “kršćanski opravdane” ratove, što je, između ostalih, ustvrdio i papa Benedict XVI. Daleko od krvavog rata i ubijanja, broj i intenzitet napada bespilotnim letjelicama se povećao za vrijeme Obame, što je prozrokovalo ogroman broj civilnih žrtava, ili, kao što to krvavi eufemizam kaže – koleteralne štete.
Bespilotne letjelice trenutno ubijaju ljude u Afganistanu, Pakistanu, Jemenu i Somaliji. Treba primijetiti da SAD nisu u ratu ni sa jednom od ovih država, što bi u razumnom svijetu značilo da su ta ubistva nelegalna, i prema međunarodnom zakonu i prema američkom ustavu. Američki očevi nacije koristili su ustavna ograničenja da bi otežali ulazak Amerike u rat, zahtijevajući da rat objavi Kongres. Ali, na nesreću, to nije uspjelo profunkcionisati. SAD je umiješana i nalazi se u stalnom ratnom stanju od Drugog svjetskog rata, ali zadnja zvanična objava rata je ona od 8. decembra 1941. godine. I tu su još specijalne i tajne operacije širom svijeta. Osim Izraela, nijedna druga država nije otvoreno objavila politiku ubijanja ljudi širom svijeta. Neko bi mogao pomisliti da će međunarodna zajednica na kraju Tel Aviv i Washington označiti kao parije, ali strah od vrijeđanja jedine svjetske supersile i njihove partnerske države natjerali su mnoge da odustanu od kritike. Većina nacija se pomirila da dopusti njihovim timovima ubica i i naoružanim bespilotnim letjelicama da rade što žele. Da Iran koristi bespilotne letjelice i ubija svoje neprijatelje na mjestima kao što je Dubai, budite uvjereni da bi reakcija svijeta bila itekako drugačija.
I to se ne zaustavlja samo na ovome. Obamin glavni tužitelj Eric Holder je uspješno blokirao bilo kakvu istragu o upotrebi mučenja od strane američkih dužnosnika, većinom agenata CIA-e. Administracija tvrdi da je zaustavila tu praksu, ali je i objavila da niko neće biti kažnjen zbog postupanja po naređenju da se potapaju zatvorenici, argument koji nije bio prihvatljiv na suđenju u Nirnbergu 1946. godine i koji nije prihvatljiv ni sada. SAD je potpisnik Međunarodnog sporazuma o upotrebi mučenja, a postoje i državni i federalni zakoni koji zabranjuju izvođenje i omogućavanje izvođenja te prakse, tako da je ova presuda Holdera odluka koja ignorira ozbiljne zločine koji su počinjeni protiv individua koje su u mnogim slučajevima bile bespomoćne i potpuno nevine. Također ignorira učešće odvjetnika Minstarstva pravde i doktora CIA-e, učešće koje je nemoralno i neetično.
Što je najgore od svega, to oslobađa ikakve odgovornosti prave ratne kriminalce, ljude poput Georgea Teneta i onih u Bijeloj kući koji su dali dozvolu za ovu praksu. Tenet, ako se sjećate, je dobio Predsjedničku medalju slobode i ugovor od 4 miliona dolara za svoju knjigu. On još uvijek predaje na Univerzitetu Georgetown. Odvjetnici Ministarstva pravde John Yoo i Jay Bybee, koji su dali „legalne argumente“ za upotrebu torture sada su ugledni profesor na Berkeleyju i sudac na Federalnom sudu. Mnogi sumnjaju da mučitelji iz CIA-e nastavljaju biti zapošljavani od federalnih vlasti ili uživaju u ugodnim mirovinama. Toliko o odgovornosti za ratne zločine pod Obaminom administracijom.
I na kraju, tu su smaknuća. 3. februara direktor Obavještajne agencije Dennis Blair komentirao je, za vrijeme brifinga u Kongresu, da SAD zadržava pravo da ubije američkog građanina izvan Amerike koji je aktivno “povezan” s grupama koje se smatraju terorističkim. Naravno, ta povezanost je vrlo širok pojam koji dopušta dosta slobode onima koji žele stvoriti slučaj za smaknuće. Ova lista za odstrijel uključuje i pravni proces takve vrste da vladini dužnosnici donose odluke ko će biti na njoj, a oslanjaju se na smjernice nadređenih, dok se meti ne dozvoljava odgovor na optužbe ili davanje dokaza.
Treba napomenuti da se niko iz Kongresa nije žalio na ovu Blairovu izjavu, a mediji su vrlo šturo izvijestili o ovome, sugerirajući samo da tolerancija ilegalnih i nemoralnih aktivnosti sada preovladava u sistemu. Bivši zamjenik glavnog tužitelja za vrijeme Reaganove administracije, Bruce Fein, je ovo objasnio, da potvrđeno ovlaštenje da se suspendiraju nečija ustavna prava izvan Amerike se mogu proširiti i na samu Ameriku, proglašavajući nekoga neprijateljskim borcem pod uslovima akta vojne komisije. Joseu Padilli je zanijekano ustavno pravo na pošteno suđenje, iako je on bio američki građanin i uhapšen je u Čikagu, a ne izvan zemlje. Da li mi možemo učestvovati u izvansudskim ubijanjima američkih građana u Americi, kao dio rata protiv terora? Naravno da možemo.
Tri pogotka – i vani si, Obama. Tvoja vlada se zalaže za preventivna ubijanja i napade raketama na ljude koji žive u zemljama s kojima Amerika nije u ratu, dozvoljava da se tortura odvija i da mučitelji budu slobodni, i dopušta pravo da se ubijaju vlastiti građani, bilo gdje na svijetu, na osnovu tajnih dokaza. Ronald Reagan je jednom opisao svoju viziju Amerike kao svijetli grad na brdu. U zadnjih deset godina ovaj svijetli grad je postao divlja nacija, puna sile i pretjeranog ponosa, uprkos očitim znakovima propadanja i kretanja prema katastrofalnom padu.
Piše: Philip Giraldi
Izvor: Antiwar