Preveo: Denis Rizvić
Minber.ba- Šest godina nakon žestokih borbi u iračkom gradu Faludža, između američkih snaga i sunnijskih boraca, u ovom gradu se pojavio uznemirujuće veliki broj slučajeva djece
sa raznim porođajnim manama i deformitetima. Faludža je grad koji se nalazi manje od 65km od Bagdada, ali i danas može biti opasno da se dođe do njega. Kao rezultat toga, do danas, nije izvršena nijedna velika i temeljita medicinska istraga, pogotovo od neke medicinske ekipe sa zapada, da bi se ispitale optužbe da je oružje, koje su koristili Amerikanci, izazvalo mnoge ozbiljne zdravstvene probleme u ovom gradu. Iračka vlada je na stavu da postoji jedan ili dva slučaja viška djece sa porođajnim manama, u odnosu na irački prosjek, u toku jedne godine.
Ali u impresivnoj novoizgrađenoj bolnici u Faludži, pronašli smo pedijatitricu specijalistu dr. Samiru Al- Ani, koja nam je rekla da ona vidi 2-3 slučaja djece sa porođajnim manama po danu!! Većina od njih, kaže ona, pate od problema sa srcem. Kada smo je upitali šta je uzrok tome, ona je rekla:“ Ja sam doktor. Ja moram biti naučna i precizna u svom govoru. Nemam ništa dokumentirano. Ali ono što mogu reći jeste da se broj slučajeva iz godine u godinu povećava.“
Ova doktorica, kao i većina drugog medicinskog osoblja u bolnici, bili su očito nerzvozni i uplašeni da bi otvoreno govorili o ovome problemu. Oni su vrlo dobro svjesni da ono što govore ide protiv službene verzije iračke vlade, a privatno su nam mnogi rekli da su iračke vlasti vrlo oprezne i odlučne da ne osramote ili upletu Amerikance u ovaj slučaj.
Nema službenih podataka o broju i prosjeku djece sa porođajnim manama u Faludži. A američke vojne vlasti su apsolutno korektne kada kažu da nisu svjesni da postoji bilo kakav službeni izvještaj o ovom povećanju broja beba sa porođajnim manama u Faludž- jer takvi izvještaji ni ne postoje.
Kada smo otišli u jednu kliniku za hendikepiranu djecu, osoblje nam je dalo bezbroj slika djece sa užasnim porođajnim manama i deformitetima. Na jednoj fotografiji pokazali su mi bebu rođenu sa tri glave.
I dok smo bili u klinici narod je stalno dolazio sa djecom koja u patila od ozbiljnih problema- mala djevojčica sa samo jednim ramenom, nekoliko paralizirane djece, i jedna djevojčica koja je bila u tako teškom stanju da sam tražio od kamermana da je ne snima. U klinici su nam rekli da se najgori problemi mogu naći u oblasti Al- Julan, nedaleko od rijeke. Taj dio grada je bio centar otpora Amerikancima za vrijeme dvije velike ofanzive u aprilu i septembru 2004. godine, i bio je izložen stalnom bombardovanju i granatiranju.
Otišli smo kod kuće u kojoj je bilo troje djece, svi su imali ispod šest godina, i koji su patili od raznih bolesti. Dvojica dječaka su bila djelomično paralizirana, a njihova malena sestrica je imala ozbiljnu ozljedu mozga. Kao i svi drugo roditelji sa kojima smo pričali, njihova majka nema nikakve sumnje u to da su američki napadi odgovorni za stanje njene djece. Vani, jedan čovjek koji je čuo da smo došli, donio je svoju četverogodišnju kćerku da nam je pokaže. Ona je imala šest prstiju na svakoj ruci i nozi.
Takođe je patila od drugih, ozbiljnih, zdravstvenih problema. Otac nam je rekao da je njegova kuća, u kojoj još uvijek žive, pogođena američkom granatom za vrijeme borbi 2004. godine. Ovi slučajevi bi mogli biti povezani i sa pijaćom vodom, posebno u oblasti Al- Julan. Nakon što su borbe završene, ruševine i ostaci srušenih objekata su buldožerom zgrnuti u rijeku, a većina ljudi iz te oblasti snabdjeva se vodom baš iz te rijeke.
Pravi uzroci ovog ozbiljnog problema, kao i efekti oružja koje su Amerikanci koristili, mogu biti otkriveni samo temeljitom, nezavisnom istragom medicinskih eksperata. Ali dok se sigurnosna situacija ne poboljša, ovakvu istragu će biti vrlo teško sprovesti.
Minber.ba- Šest godina nakon žestokih borbi u iračkom gradu Faludža, između američkih snaga i sunnijskih boraca, u ovom gradu se pojavio uznemirujuće veliki broj slučajeva djece
sa raznim porođajnim manama i deformitetima. Faludža je grad koji se nalazi manje od 65km od Bagdada, ali i danas može biti opasno da se dođe do njega. Kao rezultat toga, do danas, nije izvršena nijedna velika i temeljita medicinska istraga, pogotovo od neke medicinske ekipe sa zapada, da bi se ispitale optužbe da je oružje, koje su koristili Amerikanci, izazvalo mnoge ozbiljne zdravstvene probleme u ovom gradu. Iračka vlada je na stavu da postoji jedan ili dva slučaja viška djece sa porođajnim manama, u odnosu na irački prosjek, u toku jedne godine.Ali u impresivnoj novoizgrađenoj bolnici u Faludži, pronašli smo pedijatitricu specijalistu dr. Samiru Al- Ani, koja nam je rekla da ona vidi 2-3 slučaja djece sa porođajnim manama po danu!! Većina od njih, kaže ona, pate od problema sa srcem. Kada smo je upitali šta je uzrok tome, ona je rekla:“ Ja sam doktor. Ja moram biti naučna i precizna u svom govoru. Nemam ništa dokumentirano. Ali ono što mogu reći jeste da se broj slučajeva iz godine u godinu povećava.“
Ova doktorica, kao i većina drugog medicinskog osoblja u bolnici, bili su očito nerzvozni i uplašeni da bi otvoreno govorili o ovome problemu. Oni su vrlo dobro svjesni da ono što govore ide protiv službene verzije iračke vlade, a privatno su nam mnogi rekli da su iračke vlasti vrlo oprezne i odlučne da ne osramote ili upletu Amerikance u ovaj slučaj.
Nema službenih podataka o broju i prosjeku djece sa porođajnim manama u Faludži. A američke vojne vlasti su apsolutno korektne kada kažu da nisu svjesni da postoji bilo kakav službeni izvještaj o ovom povećanju broja beba sa porođajnim manama u Faludž- jer takvi izvještaji ni ne postoje.
Ali nemoguće je, kao obični posjetitelj, ne zapanjiti se užasnim brojem slučajeva djece sa raznim tjelesnim manama i deformitetima ovdje. Mnogo puta smo čuli od stanovnika da su im dužnosnici i vlasti u Faludži otvoreno rekli i upozorili žene da više ne bi trebale imati djece tj. da ne bi trebale više rađati.
Kada smo otišli u jednu kliniku za hendikepiranu djecu, osoblje nam je dalo bezbroj slika djece sa užasnim porođajnim manama i deformitetima. Na jednoj fotografiji pokazali su mi bebu rođenu sa tri glave.I dok smo bili u klinici narod je stalno dolazio sa djecom koja u patila od ozbiljnih problema- mala djevojčica sa samo jednim ramenom, nekoliko paralizirane djece, i jedna djevojčica koja je bila u tako teškom stanju da sam tražio od kamermana da je ne snima. U klinici su nam rekli da se najgori problemi mogu naći u oblasti Al- Julan, nedaleko od rijeke. Taj dio grada je bio centar otpora Amerikancima za vrijeme dvije velike ofanzive u aprilu i septembru 2004. godine, i bio je izložen stalnom bombardovanju i granatiranju.
Otišli smo kod kuće u kojoj je bilo troje djece, svi su imali ispod šest godina, i koji su patili od raznih bolesti. Dvojica dječaka su bila djelomično paralizirana, a njihova malena sestrica je imala ozbiljnu ozljedu mozga. Kao i svi drugo roditelji sa kojima smo pričali, njihova majka nema nikakve sumnje u to da su američki napadi odgovorni za stanje njene djece. Vani, jedan čovjek koji je čuo da smo došli, donio je svoju četverogodišnju kćerku da nam je pokaže. Ona je imala šest prstiju na svakoj ruci i nozi.
Takođe je patila od drugih, ozbiljnih, zdravstvenih problema. Otac nam je rekao da je njegova kuća, u kojoj još uvijek žive, pogođena američkom granatom za vrijeme borbi 2004. godine. Ovi slučajevi bi mogli biti povezani i sa pijaćom vodom, posebno u oblasti Al- Julan. Nakon što su borbe završene, ruševine i ostaci srušenih objekata su buldožerom zgrnuti u rijeku, a većina ljudi iz te oblasti snabdjeva se vodom baš iz te rijeke.
Pravi uzroci ovog ozbiljnog problema, kao i efekti oružja koje su Amerikanci koristili, mogu biti otkriveni samo temeljitom, nezavisnom istragom medicinskih eksperata. Ali dok se sigurnosna situacija ne poboljša, ovakvu istragu će biti vrlo teško sprovesti.
Piše: John Simpson
Izvor:BBC News