Priredio: Emir Demir
1. ”Nun” – jedno od slova arapske abecede, a status mu je kao i status ostalih slova na počecima nekih sura. ”Tako mi kalema” – Allah se kune perom, jer se perom također izražava. Ova zakletva odnosi se na svako pero kojim se piše. ”…i onoga što oni pišu” – tj. različite nauke koje ljudi perom zapisuju.
2. ”Ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud” – tj. Muhammede, ti si Allahovom milošću koju ti je dao, a ona je vjerovjesništvo i opće vođstvo, čist od ludila.
3. ”Ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti” – tj. bit ćeš nagrađen zbog svih tegoba koje podnosiš a koje poslanstvo nosi sa sobom, kao što ćeš biti nagrađen i zbog ostalih raznovrsnih nedaća kojima si izložen. Tvoja nagrada će biti konstantna i neprekidna, ili: dobit ćeš nagradu za koju ti ljudi neće prigovarati.
4. ”I zaista si ti na velikom stepenu ćudoređa” – tj. ti imaš moral koji ti je Allah naredio u Kur’anu. U vjerodostojnoj predaji od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je upitana o moralu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekla. ”Njegov moral bio je Kur’an.”
5. – 6. ”I ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas zaveden” – tj. vidjet ćeš, Muhammede, a vidjet će i nevjernici, kada se očituje istina i skine koprena i to na Sudnjem danu, ko je od ove dvije strane iskušan ludilom. Ovo je replika na njihovu tvrdnju da je Muhammed, s.a.v.s., bio zaveden i zalutao. Zato je rekao:
7. ”Gospodar tvoj dobro zna onoga ko je zalutao s puta Njegova” – tj. zna ko je u suštini zalutao, ti ili oni koji te optužuju za zabludu. Ovo znači: zapravo, oni su zalutali zato što se suprotstavljaju onome u čemu im je korist u bližem i daljem vremenskom periodu i zato što su odabrali ono što im šteti u oba ova perioda. ”…i On dobro zna one koji su na Pravom putu” – tj. koji su upućeni na put koji vodi do sreće na ovom i budućem svijetu.
9. ”Oni bi jedva dočekali da popustiš, pa bi i oni popustili” – ovo znači: Voljeli bi da postaneš blag prema njima, a i oni prema tebi. Rečeno je da ovo znači: Voljeli bi da im budeš naklonjen i da ostaviš istinu koju zastupaš, a oni bi onda tebi iskazali blagost kako bi sa njima zajedno skrenuo.
10. ”I ne slušaj nijednog krivokletnika prezrena” – tj. onoga koji se mnogo lažno zaklinje i koji je omražen.
11. ”klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi” – klevetnik je onaj koji ljude spominje po zlu iznoseći im to direktno, a ogovarač ih spominje kada su oni odsutni, onaj koji tuđe riječi prenosi je onaj koji raznosi tuđe navode kako bi napravio smutnju među ljudima.
12. ٍ”…surova” – to je čovjek jaka tijela, razvratna ponašanja. Ez-Zedždžadž kaže: ”To je okrutni grubijan.”
13. ”…i osim toga, u tuđe pleme uljeza” – tj. onaj koji se pripisuje jednom narodu, a nije od njih.
14. ”samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova” – tj. nemoj mu se pokoravati zbog imetka, a ni zbog njegovih sinova. Neki su rekli da ovo znači jednu vrstu prijekora zato što je nagradu za blagodati koje mu je Allah dao u vidu imetka i sinova preinačio u nevjeru u Njega, Njegovog Poslanika i Njegove dokaze.
16. ”Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti” – tj. na njegov nos utisnut će se crna pjega zato što će se njegovo lice vatrom zacrniti prije nego što uđe u Džehennem i na svome nosu imat će znak koji će mu biti obilježje i koji se od njega neće razdvajati kako bi se po njemu prepoznavao.
17. ”Mi smo ih na kušnju stavili” – tj. nevjernike iz Mekke. Allah ih je iskušao glađu i sušom jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., protiv njih molio. ”…kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili” – a priča o njima bila je poznata Kurejšijama. Neki su rekli: ”Na području Jemena u blizini grada San’a bio je jedan vrt čiji je vlasnik iz njega redovito izdvajao ono čime ga je Allah zadužio. On je umro, pa je vrt pripao njegovoj djeci koja su uskraćivala drugim ljudima dobro ovog vrta i uskraćivala Allahovo pravo iz njega. Govorili su: ”Imetka je malo, porodice su velike i mi ne možemo činiti kao što je činio naš otac.” Čvrsto su odlučili da uskrate pravo siromahu. Njihovi završeci bili su onako kako je Allah ispričao u Svojoj Knjizi. ”…kada su se zakleli da će sigurno rano izjutra obrati” – tj. zakleli su se da će ubrati plodove ranim jutrom.
18. ”i nisu rekli: Ako Allah da” – tj. nisu govorili ”inšallah”, a neki kažu da ove riječi znače da sinovi siromasima nisu davali onaj dio imetka kojeg im ga je davao njihov otac.
19. ”I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća” – tj. od Allaha je u taj vrt došla vatra koja je sve ugljenisala.
20. ”i ona osvanu opustošena” – tj. poput vrta u kojem su plodovi obrani, tj. posječeni i od njih nije ništa ostalo.
21. ”A u zoru oni su jedni druge dozivali” – tj. kada su osvanuli jedni drugima su rekli:
22. ”Poranite u bašču svoju ako mislite obrati” – tj. pođite rano ujutro do plodova i usjeva prije nego što dođu siromasi.
24. ”Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi” – jedni drugima su šaptali ove riječi: Neka vam danas u ovaj vrt ne uđe nijedan siromah da ne bi od vas zatražili da im dadnete ono što im je davao naš otac.
25. ”I oni poraniše uvjereni” – tj. krenuli su pojedinačno od svoga naroda ne pazeći na njih. ”…da će moći to provesti”- tj. misleći da će sami vrt obrati.
26. ”i kada je ugledaše, povikaše: Mi smo zalutali!” – tj. jedni drugima su rekli: ”Zalutali smo s puta koji vodi u naš vrt, ovo nije taj vrt.” Zatim su zastali, razmislili i shvatili su da je to njihov vrt i da ih je Allah Uzvišeni kaznio i uništio plodove i usjeve. Rekli su:
27. ”ali ne – svega smo lišeni” – tj. Allah nam je uskratio plodove naše bašče zbog naše čvrste odluke da siromasima uskratimo njeno dobro.
28. ”Ponajbolji između njih reče” – tj. najprimjerniji, najpametniji i najdostojniji: ”Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti?” – tj. zar vam nisam rekao da je nepravedan ovaj vaš postupak, tj. uskraćivanje siromasima njihovog prava. Zašto sada ne slavite Allaha kada ste uvjereni da On u zasjedi čeka nepravedne?
29. ”Slavljen i Uzvišen je Gospodar naš – rekoše. Mi smo uistinu nepravedni bili” – tj. izrazili su Mu čistotu od nepravde zbog onoga što se desilo sa njihovom baščom. Razlog tome je naš grijeh koji smo učinili kada smo uskratili siromasima njihovo pravo.
32. ”…samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi” – tj. tražimo od Njega dobro i nadamo se oprostu.
33. ”Eto takva je bila kazna” – tj. takvom sličnom kaznom, kojom smo njih iskušali, kažnjavamo nevjernike na dunjaluku. ”…a na onom svijetu je, neka znaju, kazna još veća” – tj. ali oni ne znaju.
35. ”…zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?” – Predvodnici kurejšijskih nevjernika govorili su: ”Ako je istina ono što tvrdi Muhammed, naš status u odnosu na muslimane bit će kao na dunjaluku. Nama će na ahiretu pripadati blagodati Dženneta koje će pripadati i njima. Uzvišeni obavještava da nije pravedno izjednačiti one koji se drže Njegove pokornosti i one koji su razvratni zločinci, koji ne razmišljaju kada čine Njemu nepokornost.
36. ”Šta vam je, kako rasuđujete?” – tj. vaš zaključak je neispravan, kao da je pitanje nagrade i kazne prepušteno vama.
37. ”Zar vi imate knjigu, pa u njoj čitate” – tj. u njoj čitate pa nalazite da su grješni i pokorni jednaki.
38. ”da ćete imati ono što vi izaberete” – tj. da li u toj knjizi stoji da vama na budućem svijetu pripada ono što vi odaberete.
39. ”Zar smo vam se zakleli zakletvama koje će do Sudnjeg dana vrijediti da ćete ono što vi odredite imati?” – ovo znači: Zar vi imate ugovor na koji vam se Allah zakleo zakletvama kojim ste pouzdano stekli uvjerenje da ćete ući u Džennet i to vam je potvrđeno do Sudnjeg dana, da se taj ugovor ne može razvrgnuti, tako da će vam se shodno njemu dati status toga dana.
40. ”Upitaj ih ko je od njih jamac za to” – tj. Muhammede, upitaj nevjernike, prekoravajući ih, ko od njih garantuje za to.
41. ”Ili, imaju li oni saučesnika, pa neka saučesnike svoje dovedu ako govore istinu” – ovo znači: Zar oni imaju drugove koje Allahu pripisuju i za koje tvrde da će ih staviti na poziciju sličnu poziciji muslimana na budućem svijetu.
42. ”Na Dan kada se noga otkrije” – tj. Uzvišeni Allah otkrit će Svoju potkoljenicu, što ukazuje na tegobnost stanja. Bilježi El-Buhari i drugi od Ebu Seida r.a. da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ‘Naš Gospodar će otkriti Svoju potkoljenicu i Njemu će ničice pasti svaki vjernik i vjernica. Zadržat će se oni koji su na dunjaluku padali ničice iz pretvaranja. Krenut će da učine sedždu, a leđa će im biti nesavitljiva i ukočena.”’ ”…kada budu pozvani da licem na tlo padnu, pa ne budu mogli” – sva stvorenja će učiniti Allahu sedždu. Nevjernici i dvoličnjaci htjet će da učine sedždu, ali to neće moći i ostat će stojati. Njihove kičme će se ukočiti i neće biti savitljive za sedždu. Oni nisu vjerovali u Allaha na dunjaluku, niti Mu sedždu činili.
43. ”…poklopit će ih poniženje” – tj. prekrit će ih žestoko poniženje, žalost i kajanje. ”…bili su pozvani da licem na tlo padaju” – tj. na dunjaluku; ”…dok su zdravi bili” – kada nisu bili bolesni i kada su bili u mogućnosti da to učine. Ibrahim et-Tejmi kaže: ”Bili su pozivani ezanom i ikametom, ali su to odbijali.”
44. ”Pa ostavi Meni one koji ovaj govor poriču” – tj. ostavi Me sa njim i prepusti ga Meni. Neka se tvoje srce njime ne okupira. Ja ću ti biti dovoljan za njegovo stanje. Pod ovim govorom misli se na Kur’an. ”…Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati” – vodit ćemo ih u patnju stepen po stepen sve dok ih u nju ne uvedemo, tako da ne budu znali da je to postepeno uvođenje. Oni misle da je to blagodat, a ne razmišljaju o posljedicama onoga što će ih snaći na kraju.
45. ”i vremena im Ja ću davati” – tj. dat ću im roka da uvećaju svoje grijehe. ”…jer je obmana Moja zaista jaka” – tj. Moj plan da ih odvedem u patnju je jak i žestok i Meni ništa ne može izmaći.
46. ”Zar ti tražiš od njih nagradu” – tj. zar od njih tražiš nagradu zato što ih pozivaš na vjerovanje u Allaha. ”…pa su nametom opterećeni?” – opterećen nametom je onaj ko snosi tu nagradu, tj. njima je teško da to ponesu, jer škrtare na imetku. To znači: Da li si od njih tražio nagradu, pa se oni okrenuše ne odazivajući ti se tim povodom.
47. ”Ili je kod njih znanje gajba, pa ga oni prepisuju” – tj. zar je kod njih znanje o nevidljivom svijetu, pa pišu dokaze koje žele i za koje tvrde da su dokazi, pa se s tobom raspravljaju i parniče onim što pripisuju iz toga.
48. ”…i ne budi kao onaj što u kitu bi” – Junus, alejhis-selam, tj. ne budi srdit i nemoj negodovati kao on. ”…kada je zavapio” – tj. Uzvišeni Allah Svoga vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., tješi i naređuje mu strpljenje, i savjetuje mu da ne požuruje kao što je požurivao onaj koji je u utrobu kita stigao. U suri El-Enbija navodi se priča o njemu, kao i u surama Junus i Es-Saffat. On je dozivao sljedećim riječima: ”Nema drugog boga osim Tebe, neka je slava Tebi, ja sam uistinu od nepravednih.” ”…a ogorčen je bio” – tj. potišten i u brigama. Moguće je također da se pod ovim izrazom (mekzum) misli da je bio pritvoren u kitovoj utrobi.
49. ”I da ga nije stigla Allahova milost” – tj. da ga nije stigla Allahova uputa da se pokaje, a kada je to učinio, Allah mu je oprostio. ”…na pusto mjesto bi izbačen bio” – tj. iz utrobe kita bio bi izbačen na površinu zemlje na kojoj nema nikakvog rastinja. ”…i prijekor bi zaslužio” – tj. bio bio kritikovan zbog grijeha koji je počinio i udaljen od Allahove milosti.
50. ”Ali Gospodar njegov ga je odabrao” – tj. odabrao ga je između ostalih za vjerovjesništvo; ”…i učinio ga od onih koji su dobri” – tj. koji su potpuno ispravni. Rečeno je da mu je vjerovjesništvo vraćeno i da ga je Allah učinio zalagačem za sebe i za svoj narod, a potom ga učinio poslanikom koji je poslan stotini hiljada ili više ljudi, pa su svi povjerovali.
51. ”Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore” – tj. gledaju u tebe dok učiš Kur’an žestokim pogledom neprijateljstva i mržnje, samo što te ne obore na zemlju.
1. ”Nun” – jedno od slova arapske abecede, a status mu je kao i status ostalih slova na počecima nekih sura. ”Tako mi kalema” – Allah se kune perom, jer se perom također izražava. Ova zakletva odnosi se na svako pero kojim se piše. ”…i onoga što oni pišu” – tj. različite nauke koje ljudi perom zapisuju.
2. ”Ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud” – tj. Muhammede, ti si Allahovom milošću koju ti je dao, a ona je vjerovjesništvo i opće vođstvo, čist od ludila.
3. ”Ti ćeš sigurno nagradu neprekidnu dobiti” – tj. bit ćeš nagrađen zbog svih tegoba koje podnosiš a koje poslanstvo nosi sa sobom, kao što ćeš biti nagrađen i zbog ostalih raznovrsnih nedaća kojima si izložen. Tvoja nagrada će biti konstantna i neprekidna, ili: dobit ćeš nagradu za koju ti ljudi neće prigovarati.
4. ”I zaista si ti na velikom stepenu ćudoređa” – tj. ti imaš moral koji ti je Allah naredio u Kur’anu. U vjerodostojnoj predaji od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je upitana o moralu Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekla. ”Njegov moral bio je Kur’an.”
5. – 6. ”I ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, ko je od vas zaveden” – tj. vidjet ćeš, Muhammede, a vidjet će i nevjernici, kada se očituje istina i skine koprena i to na Sudnjem danu, ko je od ove dvije strane iskušan ludilom. Ovo je replika na njihovu tvrdnju da je Muhammed, s.a.v.s., bio zaveden i zalutao. Zato je rekao:
7. ”Gospodar tvoj dobro zna onoga ko je zalutao s puta Njegova” – tj. zna ko je u suštini zalutao, ti ili oni koji te optužuju za zabludu. Ovo znači: zapravo, oni su zalutali zato što se suprotstavljaju onome u čemu im je korist u bližem i daljem vremenskom periodu i zato što su odabrali ono što im šteti u oba ova perioda. ”…i On dobro zna one koji su na Pravom putu” – tj. koji su upućeni na put koji vodi do sreće na ovom i budućem svijetu.
9. ”Oni bi jedva dočekali da popustiš, pa bi i oni popustili” – ovo znači: Voljeli bi da postaneš blag prema njima, a i oni prema tebi. Rečeno je da ovo znači: Voljeli bi da im budeš naklonjen i da ostaviš istinu koju zastupaš, a oni bi onda tebi iskazali blagost kako bi sa njima zajedno skrenuo.
10. ”I ne slušaj nijednog krivokletnika prezrena” – tj. onoga koji se mnogo lažno zaklinje i koji je omražen.
11. ”klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi” – klevetnik je onaj koji ljude spominje po zlu iznoseći im to direktno, a ogovarač ih spominje kada su oni odsutni, onaj koji tuđe riječi prenosi je onaj koji raznosi tuđe navode kako bi napravio smutnju među ljudima.
12. ٍ”…surova” – to je čovjek jaka tijela, razvratna ponašanja. Ez-Zedždžadž kaže: ”To je okrutni grubijan.”
13. ”…i osim toga, u tuđe pleme uljeza” – tj. onaj koji se pripisuje jednom narodu, a nije od njih.
14. ”samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova” – tj. nemoj mu se pokoravati zbog imetka, a ni zbog njegovih sinova. Neki su rekli da ovo znači jednu vrstu prijekora zato što je nagradu za blagodati koje mu je Allah dao u vidu imetka i sinova preinačio u nevjeru u Njega, Njegovog Poslanika i Njegove dokaze.
16. ”Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti” – tj. na njegov nos utisnut će se crna pjega zato što će se njegovo lice vatrom zacrniti prije nego što uđe u Džehennem i na svome nosu imat će znak koji će mu biti obilježje i koji se od njega neće razdvajati kako bi se po njemu prepoznavao.
17. ”Mi smo ih na kušnju stavili” – tj. nevjernike iz Mekke. Allah ih je iskušao glađu i sušom jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., protiv njih molio. ”…kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili” – a priča o njima bila je poznata Kurejšijama. Neki su rekli: ”Na području Jemena u blizini grada San’a bio je jedan vrt čiji je vlasnik iz njega redovito izdvajao ono čime ga je Allah zadužio. On je umro, pa je vrt pripao njegovoj djeci koja su uskraćivala drugim ljudima dobro ovog vrta i uskraćivala Allahovo pravo iz njega. Govorili su: ”Imetka je malo, porodice su velike i mi ne možemo činiti kao što je činio naš otac.” Čvrsto su odlučili da uskrate pravo siromahu. Njihovi završeci bili su onako kako je Allah ispričao u Svojoj Knjizi. ”…kada su se zakleli da će sigurno rano izjutra obrati” – tj. zakleli su se da će ubrati plodove ranim jutrom.
18. ”i nisu rekli: Ako Allah da” – tj. nisu govorili ”inšallah”, a neki kažu da ove riječi znače da sinovi siromasima nisu davali onaj dio imetka kojeg im ga je davao njihov otac.
19. ”I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća” – tj. od Allaha je u taj vrt došla vatra koja je sve ugljenisala.
20. ”i ona osvanu opustošena” – tj. poput vrta u kojem su plodovi obrani, tj. posječeni i od njih nije ništa ostalo.
21. ”A u zoru oni su jedni druge dozivali” – tj. kada su osvanuli jedni drugima su rekli:
22. ”Poranite u bašču svoju ako mislite obrati” – tj. pođite rano ujutro do plodova i usjeva prije nego što dođu siromasi.
24. ”Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi” – jedni drugima su šaptali ove riječi: Neka vam danas u ovaj vrt ne uđe nijedan siromah da ne bi od vas zatražili da im dadnete ono što im je davao naš otac.
25. ”I oni poraniše uvjereni” – tj. krenuli su pojedinačno od svoga naroda ne pazeći na njih. ”…da će moći to provesti”- tj. misleći da će sami vrt obrati.
26. ”i kada je ugledaše, povikaše: Mi smo zalutali!” – tj. jedni drugima su rekli: ”Zalutali smo s puta koji vodi u naš vrt, ovo nije taj vrt.” Zatim su zastali, razmislili i shvatili su da je to njihov vrt i da ih je Allah Uzvišeni kaznio i uništio plodove i usjeve. Rekli su:
27. ”ali ne – svega smo lišeni” – tj. Allah nam je uskratio plodove naše bašče zbog naše čvrste odluke da siromasima uskratimo njeno dobro.
28. ”Ponajbolji između njih reče” – tj. najprimjerniji, najpametniji i najdostojniji: ”Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti?” – tj. zar vam nisam rekao da je nepravedan ovaj vaš postupak, tj. uskraćivanje siromasima njihovog prava. Zašto sada ne slavite Allaha kada ste uvjereni da On u zasjedi čeka nepravedne?
29. ”Slavljen i Uzvišen je Gospodar naš – rekoše. Mi smo uistinu nepravedni bili” – tj. izrazili su Mu čistotu od nepravde zbog onoga što se desilo sa njihovom baščom. Razlog tome je naš grijeh koji smo učinili kada smo uskratili siromasima njihovo pravo.
32. ”…samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi” – tj. tražimo od Njega dobro i nadamo se oprostu.
33. ”Eto takva je bila kazna” – tj. takvom sličnom kaznom, kojom smo njih iskušali, kažnjavamo nevjernike na dunjaluku. ”…a na onom svijetu je, neka znaju, kazna još veća” – tj. ali oni ne znaju.
35. ”…zar ćemo muslimane sa zločincima izjednačiti?” – Predvodnici kurejšijskih nevjernika govorili su: ”Ako je istina ono što tvrdi Muhammed, naš status u odnosu na muslimane bit će kao na dunjaluku. Nama će na ahiretu pripadati blagodati Dženneta koje će pripadati i njima. Uzvišeni obavještava da nije pravedno izjednačiti one koji se drže Njegove pokornosti i one koji su razvratni zločinci, koji ne razmišljaju kada čine Njemu nepokornost.
36. ”Šta vam je, kako rasuđujete?” – tj. vaš zaključak je neispravan, kao da je pitanje nagrade i kazne prepušteno vama.
37. ”Zar vi imate knjigu, pa u njoj čitate” – tj. u njoj čitate pa nalazite da su grješni i pokorni jednaki.
38. ”da ćete imati ono što vi izaberete” – tj. da li u toj knjizi stoji da vama na budućem svijetu pripada ono što vi odaberete.
39. ”Zar smo vam se zakleli zakletvama koje će do Sudnjeg dana vrijediti da ćete ono što vi odredite imati?” – ovo znači: Zar vi imate ugovor na koji vam se Allah zakleo zakletvama kojim ste pouzdano stekli uvjerenje da ćete ući u Džennet i to vam je potvrđeno do Sudnjeg dana, da se taj ugovor ne može razvrgnuti, tako da će vam se shodno njemu dati status toga dana.
40. ”Upitaj ih ko je od njih jamac za to” – tj. Muhammede, upitaj nevjernike, prekoravajući ih, ko od njih garantuje za to.
41. ”Ili, imaju li oni saučesnika, pa neka saučesnike svoje dovedu ako govore istinu” – ovo znači: Zar oni imaju drugove koje Allahu pripisuju i za koje tvrde da će ih staviti na poziciju sličnu poziciji muslimana na budućem svijetu.
42. ”Na Dan kada se noga otkrije” – tj. Uzvišeni Allah otkrit će Svoju potkoljenicu, što ukazuje na tegobnost stanja. Bilježi El-Buhari i drugi od Ebu Seida r.a. da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ‘Naš Gospodar će otkriti Svoju potkoljenicu i Njemu će ničice pasti svaki vjernik i vjernica. Zadržat će se oni koji su na dunjaluku padali ničice iz pretvaranja. Krenut će da učine sedždu, a leđa će im biti nesavitljiva i ukočena.”’ ”…kada budu pozvani da licem na tlo padnu, pa ne budu mogli” – sva stvorenja će učiniti Allahu sedždu. Nevjernici i dvoličnjaci htjet će da učine sedždu, ali to neće moći i ostat će stojati. Njihove kičme će se ukočiti i neće biti savitljive za sedždu. Oni nisu vjerovali u Allaha na dunjaluku, niti Mu sedždu činili.
43. ”…poklopit će ih poniženje” – tj. prekrit će ih žestoko poniženje, žalost i kajanje. ”…bili su pozvani da licem na tlo padaju” – tj. na dunjaluku; ”…dok su zdravi bili” – kada nisu bili bolesni i kada su bili u mogućnosti da to učine. Ibrahim et-Tejmi kaže: ”Bili su pozivani ezanom i ikametom, ali su to odbijali.”
44. ”Pa ostavi Meni one koji ovaj govor poriču” – tj. ostavi Me sa njim i prepusti ga Meni. Neka se tvoje srce njime ne okupira. Ja ću ti biti dovoljan za njegovo stanje. Pod ovim govorom misli se na Kur’an. ”…Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati” – vodit ćemo ih u patnju stepen po stepen sve dok ih u nju ne uvedemo, tako da ne budu znali da je to postepeno uvođenje. Oni misle da je to blagodat, a ne razmišljaju o posljedicama onoga što će ih snaći na kraju.
45. ”i vremena im Ja ću davati” – tj. dat ću im roka da uvećaju svoje grijehe. ”…jer je obmana Moja zaista jaka” – tj. Moj plan da ih odvedem u patnju je jak i žestok i Meni ništa ne može izmaći.
46. ”Zar ti tražiš od njih nagradu” – tj. zar od njih tražiš nagradu zato što ih pozivaš na vjerovanje u Allaha. ”…pa su nametom opterećeni?” – opterećen nametom je onaj ko snosi tu nagradu, tj. njima je teško da to ponesu, jer škrtare na imetku. To znači: Da li si od njih tražio nagradu, pa se oni okrenuše ne odazivajući ti se tim povodom.
47. ”Ili je kod njih znanje gajba, pa ga oni prepisuju” – tj. zar je kod njih znanje o nevidljivom svijetu, pa pišu dokaze koje žele i za koje tvrde da su dokazi, pa se s tobom raspravljaju i parniče onim što pripisuju iz toga.
48. ”…i ne budi kao onaj što u kitu bi” – Junus, alejhis-selam, tj. ne budi srdit i nemoj negodovati kao on. ”…kada je zavapio” – tj. Uzvišeni Allah Svoga vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., tješi i naređuje mu strpljenje, i savjetuje mu da ne požuruje kao što je požurivao onaj koji je u utrobu kita stigao. U suri El-Enbija navodi se priča o njemu, kao i u surama Junus i Es-Saffat. On je dozivao sljedećim riječima: ”Nema drugog boga osim Tebe, neka je slava Tebi, ja sam uistinu od nepravednih.” ”…a ogorčen je bio” – tj. potišten i u brigama. Moguće je također da se pod ovim izrazom (mekzum) misli da je bio pritvoren u kitovoj utrobi.
49. ”I da ga nije stigla Allahova milost” – tj. da ga nije stigla Allahova uputa da se pokaje, a kada je to učinio, Allah mu je oprostio. ”…na pusto mjesto bi izbačen bio” – tj. iz utrobe kita bio bi izbačen na površinu zemlje na kojoj nema nikakvog rastinja. ”…i prijekor bi zaslužio” – tj. bio bio kritikovan zbog grijeha koji je počinio i udaljen od Allahove milosti.
50. ”Ali Gospodar njegov ga je odabrao” – tj. odabrao ga je između ostalih za vjerovjesništvo; ”…i učinio ga od onih koji su dobri” – tj. koji su potpuno ispravni. Rečeno je da mu je vjerovjesništvo vraćeno i da ga je Allah učinio zalagačem za sebe i za svoj narod, a potom ga učinio poslanikom koji je poslan stotini hiljada ili više ljudi, pa su svi povjerovali.
51. ”Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore” – tj. gledaju u tebe dok učiš Kur’an žestokim pogledom neprijateljstva i mržnje, samo što te ne obore na zemlju.