Piše: Mr. Semir Imamović
Dva su događaja koja se tiču ukidanja Republike Srpske. Prvi je zasjedanje Narodne skupštine RS-a od 28. decembra na kojem je donesen zaključak o odbacivanju implementacije zakona koje je donio visoki predstavnik, te zaključak da Vlada RS-a predloži potrebne izmjene i dopune Zakona o referendumu. Drugi događaj je intervju predsjednika Hrvatske Stipe Mesića austrijskoj agenciji APA, u kojem on govori da će Dodikov referendum voditi raspadu BiH, uspostavi hrvatskog entiteta u BiH, a što će rezultirati da će ”ostati islamska država koja bi mogla da opstaje samo uz pomoć fundamentalističkih režima”, i koja će ”u narednih 50 do 70 godina biti novi centar terorizma”. S obzirom da hrvatski predsjednik oštro kritizira Dodikovo negiranje države BiH, njegova priča o trećem, tzv. hrvatskom entitetu, ne djeluje sponzorski. Za razliku od Mesića, hrvatski predsjednički kandidat, gradonačelnik Zagreba, skandalozni Milan Bandić, zagovara uspostavu tzv. hrvatskog entiteta kao rješenje bh. krize. Pričom o hrvatskom entitetu Mesić nastoji ukazati na moguće posljedice referenduma u Republici Srpskoj, ali nije zagrijan za uspostavu takvog entiteta.
Dva su događaja koja se tiču ukidanja Republike Srpske. Prvi je zasjedanje Narodne skupštine RS-a od 28. decembra na kojem je donesen zaključak o odbacivanju implementacije zakona koje je donio visoki predstavnik, te zaključak da Vlada RS-a predloži potrebne izmjene i dopune Zakona o referendumu. Drugi događaj je intervju predsjednika Hrvatske Stipe Mesića austrijskoj agenciji APA, u kojem on govori da će Dodikov referendum voditi raspadu BiH, uspostavi hrvatskog entiteta u BiH, a što će rezultirati da će ”ostati islamska država koja bi mogla da opstaje samo uz pomoć fundamentalističkih režima”, i koja će ”u narednih 50 do 70 godina biti novi centar terorizma”. S obzirom da hrvatski predsjednik oštro kritizira Dodikovo negiranje države BiH, njegova priča o trećem, tzv. hrvatskom entitetu, ne djeluje sponzorski. Za razliku od Mesića, hrvatski predsjednički kandidat, gradonačelnik Zagreba, skandalozni Milan Bandić, zagovara uspostavu tzv. hrvatskog entiteta kao rješenje bh. krize. Pričom o hrvatskom entitetu Mesić nastoji ukazati na moguće posljedice referenduma u Republici Srpskoj, ali nije zagrijan za uspostavu takvog entiteta.
On se za svojih mandata uvijek suprotstavljao toj tuđmanovskoj ideji, iako je prešutno odobravao činjenicu da Hrvatska finansijski obilato podržava hrvatske institucije u zapadnoj Hercegovini. Zbog toga nam neobično djeluju Mesićeve izjave o muslimanskom leglu terorizma u narednih 50 do 70 godina, jer se on nikad dosad nije pridružio islamofobijskim progonima Bošnjaka. Može li biti da Mesić širenjem straha od tzv. islamskog terorizma pokušava uozbiljiti međunarodnu zajednicu i podstaknuti sankcioniranje Dodikove hajdučije? Poruka je da ako međunarodni faktori ne zaustave Dodika, Hrvati će se također odvojiti, a Evropa će dobiti tzv. islamske teroriste u svome dvorištu. Poznato je da u politici cilj ne bira sredstvo, ali, zar nije isuviše nečasno optuživati bošnjačku žrtvu za terorizam kako bi se zaustavio Dodik?! Tim prije što postoje pravni okviri da se Dodik zaustavi, jer referendum u RS-u nema pravnu podlogu, pošto se građani entiteta ne mogu referendumski izjašnjavati o radu institucija BiH. Ono što je ključni argument protiv Republike Srpske jeste činjenica da se referendumom, kako je izjavio i visoki predstavnik Valentin Inzko, ”negira Dejton”, a pošto Republika Srpska pravno postoji od Dejtonskog sporazuma, to znači da Republika Srpska negira samu sebe. Ovdje se radi o otporu protiv stranih sudija i tužitelja koji rade na predmetima ratnih zločina, a ako bi se sutra radilo i o eventualnom referendumu za otcjepljenje, to bi bio akt koji nema pravnog utemeljenja, izuzev da kroz negiranje Dejtonskog sporazuma dođe do samoukidanja Republike Srpske. Dejtonski sporazum je maternica Republike Srpske i svako negiranje te maternice je negiranje Republike Srpske.
Hrvatski predsjednik Stipe Mesić nije toliko nepismen pa da ne zna ovu pravnu logiku, na koju se mogao osloniti kada je govorio za austrijsku agenciju. Izmišljanje tzv. islamskog terorizma prije će pomoći Dodiku nego Bosni, jer Dodik svoj separatizam u međunarodnim okvirima i gradi na satanizaciji Bošnjaka. Ako Mesić želi dostojanstvo bosanskih Hrvata, onda ga mora graditi preko principa jednakosti svih bh. naroda, a čega nema bez ukidanja Republike Srpske, koja je isključivi faktor nestabilnosti Balkana. No, izgleda da je mržnja prema Bošnjacima i islamu, koju ovaj ”veliki prijatelj” Bosne sve ovo vrijeme, vjerovatno, skrivao tu negdje u svojim grudima, ipak bila jača od njega, i nije mu dozvolila da stvari sagleda iz objektivnijeg ugla. A kada smo već kod prijateljstva, Allah Uzvišeni nas uči: ”O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate” (Ali Imran, 118.). Nismo li se mi Bošnjaci, na bezbroj primjera, iz naše bliže i dalje prošlosti, osvjedočili u neiskrenost, nedobronamjernost, pa i otvorenu mržnju raznih bjelosvjetskih prijatelja, osjetivši tako značenje ovog ajeta na vlastitoj koži?
Kad bismo imali sposobne političare, za nas bi najbolje bilo da Republika Srpska raspiše referendum, izvrši svoje samoukidanje, a da bošnjačka i hrvatska politika to spremno dočekaju i pravno potvrde kraj Dejtonskog sporazuma, povratak na prethodno pravno stanje, u uređenje referendumske Republike Bosne i Hercegovine koja je nasilno i privremeno suspendirana u Dejtonu 1995. godine.
Saff br. 259