Piše: Mr. Semir Imamović
Sve je jasno, barem što se tiče već viđenih izmišljotina o terorizmu kod Bošnjaka. Ali, moju pažnju privukao je izvještaj novinara Damira Kaletovića u ovosedmičnom izdanju ”60 minuta”. Ja bih volio kad bi ono što je on rekao te večeri prelistali kakvi dobri psihijatri, prije negoli pravnici. Kaletović napada tužitelja Miroslava Markovića da ”nije proveo valjanu istragu, pa se Rustempašićeva grupa sasvim neočekivano našla na slobodi”.
Sve je jasno, barem što se tiče već viđenih izmišljotina o terorizmu kod Bošnjaka. Ali, moju pažnju privukao je izvještaj novinara Damira Kaletovića u ovosedmičnom izdanju ”60 minuta”. Ja bih volio kad bi ono što je on rekao te večeri prelistali kakvi dobri psihijatri, prije negoli pravnici. Kaletović napada tužitelja Miroslava Markovića da ”nije proveo valjanu istragu, pa se Rustempašićeva grupa sasvim neočekivano našla na slobodi”.
Dakle, prvi put u svom životu vidim ovakvu konstrukciju jednog novinara da se neko ”neočekivano našao na slobodi”. Za koga je to oslobađanje bilo neočekivano? Zašto je neočekivano? Je li za Kaletovića ili za šefa Engela? Ili za nekog trećeg? ”Na svu sreću”, nastavlja Kaletović svoju psihijatrijsku seansu,”to nikoga do sada nije skupo koštalo.” Zašto je nečije puštanje na slobodu u legalnoj pravosudnoj proceduri trebalo nekoga ”skupo koštati”? I, ako mora koštati, zašto to, po Kaletoviću, mora ”skupo koštati”. Koliko je to ”skupo”? Zar ne bi, po nesretnom Kaletoviću, tužitelj Marković platio najveću cijenu da se terorizam od ove trojke uistinu dogodio? Kako su ova trojica uhapšena u martu 2008. godine, a zatim puštena u junu, postavlja se pitanje ovih psihijatrijskih tvrdnji Kaletovića? Bajagi strašni teroristi bili na slobodi gotovo godinu i po dana. Ako su tako opasni, šta su čekali godinu i po dana? Ozbiljan pacijent Kaletović kaže: ”Grešku Markovića na svu sreću danas ispravljaju profesionalci Federalne uprave policije, Obavještajno-sigurnosne agencije i čestite kolege Markovića u državnom tužiteljstvu.” Z
na li Kaletović da nikakav dokaz koji tužiteljstvima dostavljaju obavještajne agencije ne može i ne smije biti relevantan. Drew Engel to odlično zna. Ali, očito, ima problem, jer vjeruje kako ovdje žive domorodačka plemena pa može pričati i raditi šta hoće. Kaletovićev užas nastavlja se upravo tom vrstom navoda: ”Ne treba zaboraviti da smo još u junu prošle godine, baveći se Rustempašićem i njegovom grupom, objavili: ’25. decembra 2007. godine službenici OSA-e BiH, zaduženi za prisluškivanje telefonskih razgovora, ostaju zatečeni konverzacijom Velića i Rustempašića u kojoj Velić navodi kako im, citiramo, prođoše praznici, pa i prođe Badnje veče, a oni ne zadernečiše. Do danas nam nije poznato da li je nesposobni Marković tražio objašnjenje od Velića šta je mislio pod pojmom derneka na Badnje veče.” Vrlo zanimljivo od pacijenta-novinara. Pošto se evidentno radi o ozbiljno neobrazovanoj osobi, Kaletović je opasan slučaj ako se pojavljuje u javnosti u ovoj ulozi. Sve nalikuje na verbalni delikt iz komunizma. Kao iz onog vica: ”Ide čovjek ulicom i galami: Za sve je kriv jedan čovjek! Uhapse ga drotovi, pa dovedu pred sudiju. Sudija: Na kojeg ste čovjeka mislili? – Na Adolfa Hitlera. – Slobodni ste. Čovjek izlazi van sudnice. Zakratko se vraća i pita one unutra: – A na kojeg čovjeka ste vi mislili?” Šta je, dakle, ko mislio?
Kaletović krivi Markovića zašto nije pitao Velića šta je mislio. Još malo psihijatrije: Kaletović vjeruje da su teroristi potpuno iskreni tipovi i da će reći šta misle. Opet jedan ”sumnjiv” razgovor: ”Rustempašić odgovara kako je zima, steglo, te da ono što su gledali nije za rad. Šta to nije bilo za rad u tom trenutku, vjerovatno nikada nećemo doznati”, kaže Kaletović. Kad je dodao još jednu sumnju, pomislio sam da je definitivno vrijeme da se ne bavim ovom osobom, nego da to preuzme neko iz domena psihijatrije. Kaletović: ”Nije Marković uspio dati odgovor i na pitanje zašto je trebala poslužiti knjiga sa izgubljenom unutrašnjošću koja je pronađena prilikom pretresa objekata ove grupe i tako razuvjeriti sve one koji smatraju da je tu trebala biti eksplozivna naprava sa satnim mehanizmom.”
Ovo se, ipak, zove bolest. Nažalost, bolest.
Saff br. 255