Prevela: Ummu Muaz Čaušević
U afganistanskim selima mnogi mladići rade za vladu u toku sedmice, ali se bore na strani talibana kada dođe vikend.
“Na plaćaju nas,” kaže Gul Mohammad. “Sve je na dobrovoljnoj bazi, i u ime Allaha. Pa čak i gorivo potrebno za akcije kupujemo mi. Kao i municiju i metke.”
Gul Mohammad (njegovo ime je promjenjeno da bi se zaštitio njegov identitet) nije uopšte onakav kakvim zamišljate tipičnog talibanskog borca.
On je školovan mladić, u svojim ranim dvadesetim godinama, oženjen, ima djecu, i u toku sedmice on radi u jednom vladinom uredu.
“Ja sam činovnik, i tako uzdržavam moju porodicu, sa mojom platom, ali i uzgajanjem pšenice tu na selu.”
“Istovremeno, ja radim za Islamske Emirate (naziv koji talibani koriste za svoj režim u Afganistanu). Borim se za talibane već dvije godine.”
Gul Mohammad je jedan od nepoznatog broja Afganistanaca koji rade za vladu u toku sedmice a koji putuju u svoja sela preko vikenda da vide svoju djecu i da se bore za talibane.
Živi u provinciji Wardak koja se nalazi zapadno od Kabula. Glavni grad Maidan Shah je udaljen dvadesetak minuta vožnje od Kabula. On tvrdi da nema problema s kombinovanjem svojih uredskih dužnosti i dužnosti kod talibana.
Podijeljena lojalnost
Ovaj fenomen “vikend” džihadista izaziva mnoga pitanja, ne samo kako da se održi bezbijednost Kabula i gradova u provinciji, nego ustvari kako da se pobunjenicima stane u kraj.
Mnogi talibani na ovom području su mladići, kaže Mohsin, čije ime je promijenjeneo zbog zaštite identiteta, koji je također iz distrikta Wardak. Također tvrdi su mnogi od njih činovnici u vladi.
“Ljudi rade u Kabulu, a posjeduju zemlju i imaju porodice na selima, i oni moraju da daju podršku talibanima.”
“Oni obezbjeđuju ljudstvo ili doprinose na druge načine kao što su dopune za mobilne telefone i finansijska pomoć. Njima je neophodno da mogu da putuju sa sela na posao.”
Sudeći po Mohsinu, nisu samo individualci koji imaju podijeljenu lojalnost da bi preživjeli civilni rat.
“Ovo je tajna u selu, jer postoje ljudi koji su čelnici kod talibana a njihova braća su čelnici u afganistanskoj vladi, i oni su upoznati sa aktivnostima jedni drugih, i ovo je prihvaćeno, to je činjenica,”
Motivi za pridruživanje talibanima su razni, od vjerskih, do nacionalne časti, do zarade od kidnapovanja, ili ratnog plijena.
Iskrena podrška
U nekim mjestima, seljani su prestrašeni i prijeti im se da pomognu talibanima, ali na ovom području, Mohsin kaže, podrška je iskrena, i porasla je iz specifičnih razloga za ovaj lokalitet.
“Nakon 2001. godine, ljudi su bili veoma optimistični da će doći mir i stabilnost, i da će oni vidjeti uspostavu prave vlade koja će služiti ljudima,” rekao je on.
U prve dvije godine ljudi su čekali, ali se to nije desilo. Talibani su se ponovo pojavili i pokušali reorganizaciju sa svojim starim ratnim drugovima, ali ih ljudi nisu podržali.
“Međutim, kada su uvidjeli da je vlada nesposobna, korumpirana i da ima svoje interese, oni su počeli da naginju ka talibanima.”
Oba čovjeka ,Gul Mohommad i Mohsin, tvrde da je epidemija korupcije u vladi najpopularniji razlog, ali Mohsin kaže da je povećanje (broja) talibana također bilo izazvano sa uspostavom šefa policije u distriktu za kojeg se smatra da je pljačkaš.
“Zamislite, u toku dana, policajci su policajci, a po noći oni postaju pljačkaši. Oni upadjau u kuće ljudi i pljačkaju pijace i ubijaju nedužne ljude.”
“Ljudi su postali veoma ljuti. I digli su svoj glas protiv njega i njegove grupe. A talibani su zgrabili tu priliku. Oni su napali bazu distrikta, i evo, sve do sada je ona pod kontrolom taibana.”
Ljutnja na strance
Guverner Wardaka, Abdula Haleem Fedaee, koji je postavljen na dužnost prije godinu dana, kaže da ne može da potvrdi ili negira postojanje talibanskih elemenata u svojoj regiji.
“Ali, imamo podatke gdje obavještajne službe prate civilne ustanove i ostale osobe, starješine i vjerske uposlenike, koji bi definitivno identificirali bilo koga ko se bori za talibane,” rekao je on.
On je rekao da neki od činovnika podržavaju talibane s tim što im daju novac ili im kupuju dopune za mobilne telefone, ali smatra da su oni prinuđeni na to iz straha.
Borbe u Wardaku su bile žestoke ove godine. Američka strategija protiv talibana je da pokušavaju istjerati talibane silom, a ujedno štiteći civile od talibana i dopuštajući afganistanskoj vojsci da se utvrdi u novooslobođene zone.
Mohsin tvrdi da su akcije Amerikanaca stvorile samo još veći bijes.
“Na našem području, Amerikanci su napravili svoje baze u kućama ljudi. Oni su zablokirali cestu za 50.00 kućanstava i blokirali su vodu za sistem navodnjavanja koji služi za veliko poljoprivredno područje i za vodu za džamiju.”
“Počeli su da sijeku drveće na obje strane ceste da bi spriječili napade iz zasjede. Ljudi su prije mislili da su strane trupe tu da bi im olakšali život i pomogli im, ali sada je njihovo prisustvo problematično.”
Gul Mohammad kaže da popularnost za “vikend” džihadiste ne opada.
“Ljudi nam pomažu iz sveg srca. U toku borbi, oni nam donose hranu. Oni nam pomažu pri ekonomskim i tehničkim poteškoćama.” On kaže da će nastaviti da se bori u toku svog slobodnog vremena sve dok stranci ne odu. “Mi će mo pobijediti, ne zbog aviona i vojnika, nego uz pomoć Boga.”
Piše: Kate Clark
Izvor: BBC