Preveo: Denis Rizvić
rade svojim žrtvama, zaslugom bivšeg američkog predsjednika George W. Busha i njegovog potpredsjednika Darth (Dick) Cheney-a, morate zapamtiti da američka vojska i CIA nije u stvarnosti sigurna kada se radi o hapšenju i zarobljavanju terorista. Ustvari njihov prosjek hvatanja pravih terorista je vrlo bijedan.
Npr., prema priznanjima samog Pentagona, oko 85% zatočenika koje drže u logoru Guantanamu u zadnjih osam godina nisu uopšte teroristi, i veliki broj njih- vjerovatno većina- nije se borila protiv ikoga onda kada su uhapšeni. Siguran sam da taj prosjek u zatvoru u Bagramu, ili tajnim zatvorima po Iraku, nije ništa bolji. Vojska je ponudila nagrade po Iraku i Afganistanu za hvatanje i predaju osumnjičenih terorista, i sigurno to još uvijek radi, ali u obje ove plemenske zemlje, bez zakona, mnogi ljudi su vidjeli priliku da na ovaj način riješe svoje stare prepirke, predajući ljude koje su željeli kazniti ili ih se riješiti, dok su mnogi predavali obične ljude želeći novac.
Zapamtite ovo kada čujete o metodama mučenja koje koriste naše snage- gdje se gušenje vodom čini kao šetnja parkom.Sada čujemo potvrde stvari o kojima smo mi novinari čuli već ranije: lažna smakuća ćorcima, lažna smaknuća u susjednim sobama, praćena prijetnjama osobi koja je čula pucanj i krike u ćeliji do njega, prijetnje električnim bušilicama, i najgore dosada- prijetnje o ubistvu djece zatočenika. I naravno tu su i već otkriveni slučajevi zatočenika čije su genitalije posječene britvom, i korištenje električnih pištolja na dijelovima tijela na kojima se može izazvati najveći bol. To, i naravno, tu je i mnogo silovanih zatvorenika (uključujući mlade dječake), i tijela zatvorenika koje tek treba iskopati a koji su jednostavno ubijeni tokom mučenja.
Mi smo čuli o cijelom nizu strahota i zlostavljanja koje zvuče kao najgore priče koje su se pričale o Iraku Saddama Husseina, ili o zlostavljanjima argentinske hunte ili Idi Amina u Ugandi. Jedino što nedostaje jesu vijesti da su vojska i mučitelji iz CIA jeli svoje žrtve, ili ih hranili njihovim genitalijama- ali ko zna? Možda ćemo to kasnije čuti. Teško je sada bilo što isključiti.
U šta su se to pretvorile SAD? Počeli smo kao žrtve 2001.godine, sa cijelim svijetom na svojoj strani, i za nekoliko sedmica, naša vlada, djelujući u naše ime, je tajno skrenula i nepotrebni i totalno kriminalni pad prema metodama i dobu srednjeg vijeka. A sada? Nova administracija je tvrdila da će zaustaviti te zločine, ali ostaje jasno da neće popraviti zlo koje je urađeno stotinama i hiljadama ljudi.
Predsjednik Barack Obama kaže da ne želi da se osvrće na bilo koji zločin počinjen u prošlosti. On želi da ide „naprijed“. Međutim ovo nije glas pravde. Ovo je glas političkog kukavičluka i velike snage američke posebnosti. Ista ta Amerika koja zahtijeva suđenje za ratne zločine u malim zemljama kao što su Kambodža, Srbija ili Sudan, sebe smatra izuzetkom u odgovornosti za počinjene ratne zločine.
Ovaj stav nove administracije mora nas sviju zabrinuti. Štoviše, on treba biti oštro osuđen, jer je to skretanje prema barbarizmu koje se desilo jer nije istraženo na najvišim nivoima u Bijeloj kući, niti sankcionisano, pa ne možemo reći da se to neće desiti ponovo. Ustvari, sigurnije je reći da će se to dogoditi ponovo, drugi put kada neki šarlatan sjede u ured i iskoristi strah da zaslijepi američki narod i odvrati ga od svega što je ispravno i pristojno, te od sprovođenja zakona.Najverovatnije mi nećemo nikad saznati koliko je nedužnih života uništeno u američkom osmogodišnjem mučenju, oficijalno dozvoljenom, ali možemo makar vidjeti da su ljude koji su to odobrili,a ne samo oni koji su ih izvršili, stavljeni u optuženičke klupe kao kriminalci u Nirnbergu, da se suoče sa optužbama za ratne zločine i zločine protiv humanosti. Kao građani nečega što zovemo demokratijom- mi ne možemo zahtijevati ništa manje od ovoga.
Piše: Dave Lindorff
Izvor: Information Clearing House