Izbori održani pod uperenim puškama strane okupacijske armije ne bi smjeli biti legitimni i demokratski. Ovosedmična predstava oko glasanja u Afganistanu, za kandidate koje su izabrale zapadnjačke sile, teško da će donijeti mir ili stabilnost ovoj napaćenoj naciji koja trpi već 30 godina neprekidnog ratovanja. Talibani i njihovi nacionalistički saveznici odbacili su izbore kao prevaru napravljenu da se opravda daljnja strana okupacija i da se otvori način za prodor zapadnjačkih naftnih i gasnih kompanija na ovo područje.
Talibani, koji govore i djeluju ispred mnogih Paštuna, koji su većinsko pleme u Afganistanu, izjavili su da će se pridružiti nacionalnim izborima samo nakon povlačenja američkih i NATO trupa. Nakon predizbornih agitacija, došli smo do istih vrata pred kojima smo se i nalazili.Srdačni, od Amerike postavljeni lider, Hamid Karzai, mogao bi ostati u uredu, bez moći kao i dosada. Ali i pored toga Washington zahtijeva od svojih lutaka da postignu stvari koje ne mogu postići. Za to vrijeme, Karzaijev režim je preplavljen korupcijom i trgovinom drogom.
Prava snaga ostaje u rukama vlastodržaca iz tadžičke i uzbečke manjine, te lokalnih trgovaca drogom koji su plaćeni od strane Amerike da podupiru Karzaija. A iza Tadžika i Uzbeka stoje njihovi patroni: Rusija, Indija i Iran. Afganistanska paštunska plemena, koja čine oko 55% populacije, su većinom isključena iz vlasti. A oni su bili najbliži „saradnici“ Zapada i borci za slobodu za vrijeme rata sa Sovjetima.
Talibani su se uzdigli za vrijeme kaotičnog građanskog rata ranih 90-tih kao ruralni, većinom paštunski vjerski pokret, sa ciljem zaustavljanja raširenog silovanja žena i uspostavljanja reda, te radi borbe sa afganistanskim komunističkim narko dilerima. Tzv. „teroristički talibani“ primali su određenu američku pomoć sve do nekoliko mjeseci prije 11.septembra (radi američkih interesa i rute za naftovode). Pomoć je prestala onda kada su talibani napravili fatalnu grešku dajući glavni ugovor za naftovode i plinovode Argentini, a ne američkoj naftnoj kompaniji u kojoj je Hamid Karzai nekada radio kao konsultant.
Trenutni rat u Afganistanu se ne vodi zbog demokratije, ženskih prava, obrazovanja ili izgradnje zemlje. Al-Qaida, ili bilo koji drugi izgovor, jedva i da postoji. Ovaj rat je zbog ruta za naftovode i zapadnjačku dominaciju na energetski bogatom Kaspijskom bazenu. Afganistan je „troetnički stolac“. Izbacite „paštunsku nogu“ i stabilnost je nemoguća.
Neće biti mira niti stabilnosti u Afganistanu dok sve etničke grupe ne budu slobodne. Zapad mora prestati podupirati manjinske Tadžike i Uzbeke protiv većinskih Paštuna- koji zaslužuju svoj dio vlasti. Rješenje za ovaj nepotrebni rat nisu lažni izbori, nego sveobuhvatni mirovni sporazum među etničkim frakcijama koji bi povratio status quo prije sovjetske invazije. To znači slabu centralnu vladu u Afganistanu, i visok stepen autonomije za Paštune, Uzbeke i Hazare.
Vlada se mora okrenuti prema starom sistemu „jirgi“, plemenskim zasjedanjima, gdje se odluke donose koncenzusom, nakon dugih rasprava. To je način Afganistanaca i njihovog islamskog društva. Svi strani vojnici se moraju povući. Stvoriti neutralnu zonu oko afganistanske granice.
Sile koje sada tresu afganistanski lonac- SAD, NATO,Indija, Iran,Rusija, okolne države bivšeg SSSR-a- moraju to odmah prekinuti. Oni su svi postali dijelovi afganistanskog problema. Afganistancima se mora dozvoliti da polako razriješe svoje razlike, na tradicionalan afganistanski način, makar to značilo i krvlju. To je neizbježno.
Jedini način da se spriječi ova epidemija trgovine drogom jeste da se zatvori granica prema Pakistanu i državama centralne Azije. Ali ovome će se oduprijeti članovi sadašnje administracije, korumpirani i sami unutar posla sa drogom. Mi ne možemo riješiti afganistanske socijalne ili političke probleme vođenjem okrutnog i , prema svemu sudeći, beskrajnog rat. Jedan britanski general je nedavno upozorio svoje vojnike da bi mogli ostati u Afganistanu sljedećih 40 godina. Zapadnjačke sile, uključujući Kanadu, doprinjele su ovom krvavom neredu u Afganistanu. Krajnje je vrijeme da idete kući.
Napisao:Eric Margolis
Izvor: Toronto Sun