Arafat Hamdona,20, sada se nalazi u odjelu za rak bolnice Al-Shifa, glavne bolnice u Gazi, pošto mu je juna 2008. godine dijagnosticiran kožni tumor gornje vilice. Crvene lezije prekrivaju njegovo lice, koje je izobličeno, a oči su mu otečene i zatvorene. U aprilu Arafatu je dozvoljeno da putuje u bolnicu „Augusta Victoria“ u istočnom Jeruzalemu gdje je primio tri serije kemoterapija i radioloških terapija. Bio je predviđen da se vrati na daljnji tretman, ali mu nije odobrena dozvola za izlazak iz Gaze od strane izraelskih vlasti.
„Jedino što mu sada daju jesu sredstva za ublažavanje bolova“ kaže njegov otac, Faraj Hamdona, objašnjavjući da je to jedino što bolnica As-Shifa može da ponudi. Prema izvještaju iz jula 2009.godine, koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u Jerusalemu, doktori i medicinske sestre u Gazi nemaju medicinske opreme da odgovore na zdravstvene potrebe 1,5 miliona ljudi koji žive u Gazi.
Medicinska oprema je često pokvarena i oštećena, nedostaju rezervni i zamjenski dijelovi, ili je jednostavno prestara. WHO je objavio da je glavni razlog ovakvog stanja zdravstvenog sistema u Gazi izraelska blokada ovog teritorija, koja je pojačana juna 2007.godine kada je Hamas, koji se smatra terorističkom organizacijom od strane Zapada, preuzeo vlast i kontrolu nad Gazom. Loša organizacija službi za održavanje dodatno usložnjava ovaj problem, kako stoji u izvještaju WHO.
Nešto preko 500 tona donacija medicinske opreme koji su došli u Gazu nakon izraelske vojne ofanzive koja je završila 18 januara još uvijek stoji neiskorištena u skladištima. Prema izvještajima ministarstva zdravstva za 20% doniranih medicinskih sredstava je istekao rok trajanja. WHO kaže da je većina poslane opreme stara i nekorisna zbog nedostatka rezervnih dijelova.
WHO takođe kaže da snabdjevači nemaju mogućnost pristupa medicinskoj opremi radi popravaka i održavanja i „ od 2000.godine osoblje za održavanje i bolničko osoblje nije bilo u mogućnosti da napusti Gazu radi obuke korištenja novih medicinskih uređaja.“
Izraelsko ministarstvo odbrane kaže da nije obavezno da dozvoli ulazak u Gazu bilo čega osim osnovnih humanitarnih potrepština, neophodnih za preživljavanje, i izražava zabrinutost da se određena medicinska tehnologija može zloupotrijebiti u druge namjere. Jedina veza Gaze sa vanjskim svijetom jeste granični prelaz sa Egiptom, koji je zatvoren većinu vremena.
Nedostatak prave medicinske njege u Gazi ima strašne posljedice. „Najveći broj smrti za vrijeme opsade jeste među bolesnicima oboljelim od raka,“ izjavio je zamjenik ministra zdravstva Hassan Halifa. „ Radiološka terapija za oboljele od raka nije dostupna zbog nedostatka opreme, dok kemoterapija nije dostupna zbog nedostatka lijekova.“
U julu, 77 od 480 osnovnih lijekova i 140 od 700 osnovnih medicinskih potrepština u Gazi je bilo nedostupno, kako navodi WHO.
Ismail Ahmed, 66-godišnjak iz Shujayaha, takođe leži u odjelu za rak bolnice As-Shifa, sa kateterom za uriniranje koji završava u kanti za smeće. „Nedostaje nam osnovna oprema za pacijenete“, kaže Abdullah Farajullah, bolničar u tom odjelu.
Pošto boluje od raka krvi, Ismailu su potrebne česte transfuzije krvi. „Ovdje nema dovoljno vrećica za infuzije i tranfuzije. Sestrice krv stave u plastične boce da bi izvršile transfuziju“, kaže on. Zbog nedostatka opreme on je na listi čekanja već mjesecima za CT, i potrebna mu je i magnetna rezonaca (MRI)- iako Gaza, prema izvještajima WHO, nema nijednog MRI skenera. Takođe As-Shifi nedostaje opreme za osnovne testove krvi. Pacijenti se oslanjaju na to da članovi njihovih porodica odnesu njihovu krv na testiranje na druge klinike.
Još jedan problem za bolničko osoblje Gaze jeste neredovno snabdjevanje električnom energijom, što utiče na osjetljivu medicinsku opremu kao što su inkubatori i uređaji za dijalizu. Bolnice u Gazi koriste neometani sistem snadjevanja električnom energijom kao zamjenu, ali ovaj sistem zahtjeva baterije koje su često nedostupne zbog zatvaranja granice od strane Izraela i Egipta, prema tvrdnjama WHO.
Međunarodni komitet Crvenog krsta snabdjeva i finansira 30% medicinskih potrepština i potreba za Gazu, kaže djelatnik ove organizacije Mustafa Abu-Hassanain u Gazi. „Većina od ovih ostalih 70% dolazi od ministarstva zdravstva u Ramallahu, što je plaćeno iz budžeta Palestineke samouprave (pod Fatahovom kontrolom)“, kaže Tony Laurance, šef ureda WHO na Zapadnoj obali i odjela za Gazu u Jerusalemu.
Postoji dijalog između ministarstva zdravstva u Gazi i onog u Ramallahu. Ali sve ono što bi se poslalo ili što ulazi u Gazu mora biti odobreno od strane „koordinatora za vladine aktivnosti u teritorijama“ (COGAT), koji je dio izraelskog Ministarstva odbrane, objašnjava Laurance.
Izvor: IRIN news