Priredio: Emir Demir
2. ”O vjernici zašto govorite ono što ne činite” – od Ibn Abbasa prenosi se da je rekao: ”Prije propisivanja džihada kao obaveznog, neki vjernici su govorili: ‘Voljeli bismo kada bi nas Allah obavijestio o najdražim djelima pa da ih činimo.’ Kada ih je obavijestio da Mu je najdraže djelo džihad, neki vjernici su to prezreli i teško im je palo, pa je objavljen ovaj ajet.”
2. ”O vjernici zašto govorite ono što ne činite” – od Ibn Abbasa prenosi se da je rekao: ”Prije propisivanja džihada kao obaveznog, neki vjernici su govorili: ‘Voljeli bismo kada bi nas Allah obavijestio o najdražim djelima pa da ih činimo.’ Kada ih je obavijestio da Mu je najdraže djelo džihad, neki vjernici su to prezreli i teško im je palo, pa je objavljen ovaj ajet.”
3. ”Veoma je prezreno kod Allaha da govorite ono što ne činite” – tj. Allah to gleda s velikim prijezirom. Neki su rekli da se ovo odnosi na ljude koji su dolazili Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa bi jedan od njih govorio: ”Borio sam se svojom sabljom, udarao sam tako i tako”, a oni to ustvari nisu činili.
4. ”Allah voli one koji se bore na Njegovom putu” – Uzvišeni Allah pojašnjava da je borba na Allahovom putu nešto najuzvišenije što Allah voli od Svojih robova. U hadisu se kaže: ”Osnova vjere je islam. Njegov stub je namaz, a njegov vrhunac je borba na Allahovom putu.” ”…u redovima” – tj. koji se redaju u bojne redove. ”…kao da su zdanje čvrsto, spojeno” – prilijepljeni su jedni za druge, pa su poput jedne cjeline zbog svoje žestine i snage u sprovođenju Allahove naredbe. Kod njih u tome nema oklijevanja, niti neprijatelj njihove bojne redove može probiti.
5. ”Kada Musa reče narodu svome” – nakon što je Uzvišeni spomenuo da voli one koji se bore na Njegovom putu, pojasnio je da je Musau i Isau također bio naređen tevhid i da su se borili na Allahovom putu, te da je kazna snašla one koji su im se suprotstavljali. Tako Muhammedov ummet treba biti na oprezu da prema svome Vjerovjesniku ne bi učinili ono što su učinili Musaov i Isaov narod prema njima. ”O narode moj, zašto me uznemiravate?” – opiranjem propisima koje sam vam naredio, a koje vam je Allah stavio u obavezu. Ili, zašto me uznemiravate uvredama i potcjenjivanjem? ”…dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama” – ovo znači: Zašto me uznemiravate kada znate da sam Allahov poslanik, a poslanik biva poštovan i uvažavan? Vi nemate ni najmanje sumnje u poslanicu, kada ste već vidjeli nadnaravna djela koja vas obavezuju da priznate moju poslanicu, a znanje o tim nadnaravnim djelima donosi vam sigurno ubjeđenje. ”…i kad oni skrenuše ustranu, Allah njihova srca skrenu” – kada su ostavili istinu uznemiravanjem svoga vjerovjesnika, Allah im je kao kaznu za ono što su počinili dao da se njihova srca udalje od istine.
6. ”A kada Isa, sin Merjemin, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat” – tj. ja sam Allahov poslanik vama koji je došao sa Indžilom i nisam vam donio nešto što se suprotstavlja Tevratu. Zapravo, Tevrat sadržava radosnu vijest o mome dolasku, pa kako onda bježite od mene i meni se opirete? ”…i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed” – pošto je tako, onda nema nikakve potrebe da me utjerujete u laž. Ahmed je ime našega vjerovjesnika, s.a.v.s., a u osnovi ovaj naziv znači hvaljeni, zbog odlika dobra, koji biva hvaljen više nego drugi. ”…i kada im je donio jasne dokaze, oni rekoše: Ovo je jasna vradžbina” – tj. kada im je došao Isa, alejhis-selam, sa nadnaravnostima, rekli su: ”Ovo s čime nam je došao, čista je i očita magija.” Neki su rekli da se pod ovim misli na Muhammeda, s.a.v.s., tj. kada im je došao sa nadnaravnim djelima, rekli su da je čarobnjak.
7. ”A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi laž dok se u islam poziva?” – a islam je najbolja i najčasnija vjera, jer onaj ko je u ovakvome stanju, obavezan je da ne iznosi o drugima laži, a kako će ih tek iznositi o svome Gospodaru. ”…a Allah neće ukazati na Pravi put narodu nasilničkom” – onima koji su već spomenuti iz mnoštva drugih.
8. ”Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim” – tj. njihovo stanje podrazumijeva pokušaje poniženja islama, sprečavanje njegove upute raznim izmišljotinama, kao što je stanje onih koji žele da ugase veliko svjetlo puhajući svojim ustima. ”…a Allah upotpunjuje svjetlo Svoje” – iznoseći vjeru islam na horizonte i uzdižući je nad drugima.
9. ”On je Onaj Koji je poslao Svoga poslanika s uputom i vjerom istine da bi je uzdigao iznad svih vjera” – da bi je učinio superiornom, pobjednosnom, uzvišenom i vladajućom nad svim vjerama. ”…makar to mrzili mnogobošci” – a to postoji i ne može se izbjeći.
10. ”O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu koja će vas iz bolne patnje spasiti?” – djelovanje je usporedio sa trgovinom, jer oni putem njega zarađuju kao što zarađuju putem trgovine, tako što će ući u Džennet i spasiti se Vatre. Ova trgovina pojašnjena je sa sljedeća dva ajeta, a njihovo zajedničko značenje glasi: iman i džihad imaju cijenu kod Allaha, a ona je Džennet. To je unosna kupoprodaja.
11. ”On će vam oprostiti” – tj. Allah Uzvišeni. ”…vaše grijehe” – najprije je spomenuo robu kojom trguju, a ovdje spominje cijenu koju im je obećao za nju, tj. ako budete vjerovali, oprostit će vam. ”…i u divne dvorove u vrtovima Adna” – tj. stanovat ćete zauvijek u džennetima, a taj boravak neće biti prekinut smrću, niti izlaskom iz njih. ”…to će biti uspjeh veliki” – tj. spomenuti oprost i uvođenje u Džennet su uspjeh poslije kojeg nema uspjeha, te pobjeda poslije koje nema slične pobjede.
13. ”…koju volite” – tj. drugu blagodat koja izaziva vaše divljenje. ”Allahovu pomoć” – tj. Allahovu pobjedu za vas. ”…i skoro oslobođenje” – tj. dat će vam pobjedu nad Kurejšijama i oslobođenje Mekke. ‘Ata je rekao da se pod ovim misli na oslobođenje Perzije i Bizantije. ”…zato obraduj radosnom viješću vjernike” – to znači: Muhammede, obraduj vjernike pobjedom i oslobođenjem na dunjaluku, te Džennetom na ahiretu.
14. ”O vjernici, budite pomagači Allahovi” – tj. ustrajavajte na onome što činite, a to je pomaganje vjere. ”…kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima: Ko su moji pomagači u pozivanju ka Allahu?” – tj. pomozite Allahovu vjeru kao što su Isaovi sljedbenici pomogli Isaa kada im je rekao: ”Ko su moji pomagači u pozivanju ka Allahu?”, pa rekoše: ”Mi smo Allahovi pomagači” – ovo znači: Ko će od vas na sebe preuzeti da mi pomogne u onome što približava Allahu. Havarijjuni (Isaovi prisni sljedbenici) su Mesihovi pomagači i odabranici između ostalih njegovih sljedbenika, koji su prvi povjerovali u njega, a bilo je dvanaest. ”Pa je jedna skupina iz Beni Israila povjerovala” – u Isaa; ”…a druga skupina je uznevjerovala” – tj. u njega, Isaa; ”…pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnažili” – tj. pomogli smo one od njih koji su bili na istini protiv onih koji su bili na neistini; ”…pa su postali pobjednici” – tj. superiornima koji su nadvladali protivnike. Od Katade se o riječima Uzvišenog: ”O vjernici, budite Allahovi pomagači”, prenosi da je rekao: ”To se i dogodilo, hvala Allahu. Došlo mu je sedamdeset ljudi, pa su na Akabi dali prisegu, a zatim ga dočekali, pružili mu utočište, pomagali ga sve dok Allah nije uzvisio ovu vjeru. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., skupini koja se sa njim susrela na Akabi: ‘Odaberite mi dvanaest ljudi od vas koji će biti zastupnici svoga naroda, kao što su havarijjuni dali garancije Isau, sinu Merjeminom.’ Zatim je rekao odabranicima: ‘Vi ste povjerenici svoga naroda kao što su havarijjuni bili povjerenici Isaa, sina Merjeminog. Ja sam povjerenik svoga naroda’, pa su rekli: ‘Da.”’